Procjenjuje se da je sakroilijakalni (SI) zglob odgovoran za do 30 posto slučajeva kronične križobolje, no često ostaje neprepoznat. Donosimo ključne informacije o prepoznavanju simptoma, metodama liječenja i vježbama koje mogu donijeti olakšanje.
Sakroilijakalni (SI) zglob, ključna veza između kralježnice i zdjelice, često je zanemaren krivac za bolove u donjem dijelu leđa. Iako je odgovoran za 15 do 30 posto svih slučajeva kronične križobolje, njegova disfunkcija se nerijetko pogrešno dijagnosticira kao problem s diskom ili išijas. Primarna uloga ovog snažnog zgloba je djelovati kao amortizer, prenoseći ogromna opterećenja s gornjeg dijela tijela na noge i osiguravajući stabilnost pri svakom koraku. Iako posjeduje vrlo malu, ali iznimno važnu pokretljivost od svega nekoliko stupnjeva, upravo poremećaj te fine mehanike, bilo da se radi o prekomjernoj pokretljivosti (hipermobilnosti) ili ukočenosti (hipomobilnosti), dovodi do bolnog stanja koje značajno narušava kvalitetu života.
Nagli padovi, prometne nesreće ili sportske ozljede
Uzroci disfunkcije SI zgloba su raznoliki, a mogu biti traumatski i atraumatski. Nagli padovi, prometne nesreće ili sportske ozljede mogu izravno oštetiti zglob i njegove potporne ligamente. S druge strane, postupni razvoj boli često je povezan s degenerativnim promjenama poput osteoartritisa, ponavljajućim stresom uzrokovanim određenim sportovima ili poslovima, ali i stanjima poput trudnoće. Tijekom trudnoće, hormon relaksin opušta ligamente zdjelice kako bi se tijelo pripremilo za porod, što može dovesti do privremene nestabilnosti i boli u SI zglobu. Statistički, žene su podložnije ovom problemu, a dodatni faktori rizika uključuju pretilost, prethodne operacije kralježnice i razlike u duljini nogu.
Bol se najčešće opisuje kao duboka, oštra ili probadajuća, locirana u donjem dijelu leđa i stražnjici, s mogućim širenjem u prepone, kuk ili stražnju stranu natkoljenice, no rijetko se spušta ispod koljena.
Prepoznavanje simptoma ključno je za pravovremeno liječenje. Bol se najčešće opisuje kao duboka, oštra ili probadajuća, locirana u donjem dijelu leđa i stražnjici, s mogućim širenjem u prepone, kuk ili stražnju stranu natkoljenice, no rijetko se spušta ispod koljena. Karakteristično je da se bol pogoršava pri dugotrajnom sjedenju ili stajanju, penjanju uz stepenice, trčanju ili pri ustajanju iz sjedećeg položaja. Mnogi pacijenti prijavljuju i jutarnju ukočenost koja se postupno smanjuje s kretanjem, kao i osjećaj nestabilnosti ili “klikanja” u području zdjelice.
Dijagnostika disfunkcije SI zgloba predstavlja izazov jer standardne slikovne metode poput rendgena često ne pokazuju abnormalnosti, osim ako nije prisutna upala (sakroileitis) ili uznapredovali artritis. Zbog toga se dijagnoza primarno temelji na detaljnoj anamnezi i kliničkom pregledu koji uključuje seriju specifičnih provokacijskih testova. Tijekom tih testova, liječnik ili fizioterapeut primjenjuje pritisak na zglob kako bi pokušao reproducirati pacijentovu bol. Zlatnim standardom za potvrdu dijagnoze smatra se dijagnostička blokada, pri kojoj se pod kontrolom rendgena u zglob ubrizgava lokalni anestetik. Ako bol značajno popusti ili potpuno nestane, to je snažan pokazatelj da je upravo SI zglob njezin izvor.
Temelj liječenja disfunkcije SI zgloba je fizikalna terapija, čiji je cilj vratiti normalnu funkciju zgloba i smanjiti bol.
Prva linija obrane
Temelj liječenja disfunkcije SI zgloba je fizikalna terapija, čiji je cilj vratiti normalnu funkciju zgloba i smanjiti bol. Pristup ovisi o uzroku problema: kod hipermobilnog zgloba fokus je na vježbama stabilizacije koje jačaju mišiće trupa, stražnjice i zdjelice, dok se kod hipomobilnog zgloba koriste manualne tehnike za povećanje pokretljivosti. Kao potpora, često se preporučuje nošenje sakroilijakalnog pojasa koji pruža vanjsku kompresiju i stabilnost. U akutnoj fazi, olakšanje mogu donijeti izmjenični hladni i topli oblozi te nesteroidni protuupalni lijekovi za smanjenje boli i upale.
Vježbe za olakšanje i stabilnost
Individualizirani program vježbanja ključan je za dugoročni oporavak. Iako je nužno posavjetovati se sa stručnjakom, postoje temeljni pokreti koji ciljaju na mišiće oko SI zgloba. Među najučinkovitijima su vježbe istezanja poput privlačenja jednog ili oba koljena na prsa u ležećem položaju, što opušta mišiće donjih leđa i stražnjice. Za jačanje su ključne vježbe kao što su most, pri kojem se iz ležećeg položaja podižu kukovi, aktivirajući tako mišiće stražnjice i trbuha, te vježba ptica-pas, koja poboljšava ravnotežu i stabilnost cijelog trupa. Lagane spinalne rotacije također pomažu u vraćanju pokretljivosti. Tijekom bolnih epizoda, važno je izbjegavati aktivnosti visokog intenziteta i sportove koji uključuju nagle rotacije, poput golfa ili tenisa.
Naprednije metode
Ako konzervativno liječenje i vježbe ne donesu željeno olakšanje, na raspolaganju su i druge, invazivnije metode. Kortikosteroidne injekcije primjenjuju se izravno u SI zglob kako bi se smanjila jaka upala i bol, no njihovo je djelovanje najčešće privremeno. Za dugotrajnije rješenje, pacijentima se može preporučiti radiofrekventna ablacija. Ovaj minimalno invazivni postupak koristi toplinu za denervaciju malih živčanih završetaka koji prenose signale boli iz zgloba, čime se bol može ublažiti na period od nekoliko mjeseci do više od godinu dana. U novije vrijeme istražuju se i regenerativne terapije, poput injekcija plazme bogate trombocitima (PRP), koje potiču prirodne procese cijeljenja tkiva. U najtežim slučajevima kronične nestabilnosti i boli, kada nijedna druga metoda ne pomaže, kao posljednja opcija razmatra se minimalno invazivna kirurška fuzija zgloba, kojom se on trajno stabilizira. ( Ordinacija.hr )
