Osteoartritis, poznatiji kao artroza, najčešći je oblik artritisa i vodeći uzrok kronične boli i invaliditeta kod starijih osoba. Iako se često povezuje sa starenjem, ova degenerativna bolest zglobova nije neizbježan dio životnog ciklusa, a razumijevanje njezinih simptoma i mogućnosti liječenja ključno je za očuvanje kvalitete života.
Artroza je kronična, sporo napredujuća bolest koja zahvaća cijeli zglob, uključujući hrskavicu, kost, ligamente i sinovijalnu membranu koja oblaže zglob. Povijesno poznata kao bolest “trošenja i habanja”, danas se razumije kao kompleksan proces koji dovodi do propadanja zglobne hrskavice, glatkog tkiva koje omogućuje kostima da klize jedna preko druge uz minimalno trenje. Kada se hrskavica istroši, kosti se počinju trljati jedna o drugu, uzrokujući bol, ukočenost, oticanje i stvaranje koštanih izraslina poznatih kao osteofiti. Iako može zahvatiti bilo koji zglob, najčešće pogađa one koji podnose najveće opterećenje, poput koljena, kukova i kralježnice, ali i zglobove šaka i stopala. Procjenjuje se da čak 80% populacije starije od 55 godina ima određene artrotične promjene.
Bol u zglobu prvi znak
Prepoznavanje artroze u ranoj fazi može biti izazovno jer se simptomi razvijaju postupno i često su u početku blagi i nespecifični. Jedan od prvih znakova je bol u zglobu koja se javlja tijekom ili nakon fizičke aktivnosti, a smiruje se mirovanjem. Kako bolest napreduje, bol može postati konstantna. Ukočenost zglobova, osobito izražena ujutro ili nakon dužeg razdoblja neaktivnosti, još je jedan klasičan simptom koji obično popušta nakon desetak minuta razgibavanja. Pacijenti često prijavljuju i pucketanje ili škripanje u zglobovima pri pokretu, poznato kao krepitacije, te smanjenu fleksibilnost i ograničen opseg pokreta. Ponekad se može javiti i blaga oteklina oko zgloba, uzrokovana upalom sinovijalne membrane kao reakcija na ostatke uništene hrskavice.
Ključnu ulogu u dijagnostici ima rendgensko snimanje, koje može pokazati karakteristične promjene poput suženja zglobnog prostora i prisutnosti osteofita.
Dijagnoza artroze postavlja se kombinacijom kliničkog pregleda, anamneze i slikovnih metoda. Liječnik će tijekom pregleda provjeriti osjetljivost, oticanje i pokretljivost zahvaćenog zgloba te razgovarati s pacijentom o simptomima, obiteljskoj povijesti bolesti i prethodnim ozljedama. Krvne pretrage se obično ne koriste za potvrdu artroze, ali mogu biti korisne za isključivanje drugih uzroka bolova u zglobovima, poput reumatoidnog artritisa ili gihta. Ključnu ulogu u dijagnostici ima rendgensko snimanje, koje može pokazati karakteristične promjene poput suženja zglobnog prostora i prisutnosti osteofita. U složenijim slučajevima ili u ranoj fazi bolesti, kada promjene još nisu vidljive na rendgenu, magnetska rezonancija (MR) može pružiti detaljan uvid u stanje hrskavice i okolnih mekih tkiva.
Istraživanja također pokazuju da osobe s artrozom imaju do 30% veći rizik od padova i 20% veći rizik od prijeloma, što se pripisuje oslabljenim mišićima, lošijoj ravnoteži i nuspojavama lijekova protiv bolova.
Iako je artroza primarno bolest zglobova, njezin utjecaj seže daleko izvan fizičke boli i ukočenosti, značajno smanjujući kvalitetu života. Kronična bol i smanjena pokretljivost otežavaju obavljanje svakodnevnih aktivnosti, što može dovesti do socijalne izolacije i frustracije. Otežano kretanje često rezultira smanjenom tjelesnom aktivnošću i posljedičnim debljanjem. Prekomjerna tjelesna težina ne samo da dodatno opterećuje zglobove, pogoršavajući simptome, već i povećava rizik od razvoja drugih ozbiljnih zdravstvenih problema poput dijabetesa tipa 2, visokog krvnog tlaka i bolesti srca. Istraživanja također pokazuju da osobe s artrozom imaju do 30% veći rizik od padova i 20% veći rizik od prijeloma, što se pripisuje oslabljenim mišićima, lošijoj ravnoteži i nuspojavama lijekova protiv bolova.
Kako ublažiti napredovanje bolesti
Budući da lijek za artrozu ne postoji, liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma, usporavanje napredovanja bolesti i održavanje funkcije zglobova. Temelj liječenja čine nefarmakološke metode, prvenstveno promjena životnog stila. Održavanje zdrave tjelesne težine ključno je jer svaki izgubljeni kilogram smanjuje opterećenje na koljenima i kukovima za čak četiri kilograma. Redovita i umjerena tjelovježba, poput hodanja, plivanja, vožnje bicikla ili vodenog aerobika, jača mišiće oko zglobova, čime se smanjuje pritisak na njih, poboljšava pokretljivost i smanjuje bol. Program vježbanja trebao bi uključivati vježbe snage, istezanja, aerobne vježbe i vježbe za ravnotežu. Fizikalna i radna terapija mogu pomoći u učenju pravilnog izvođenja vježbi i prilagodbi svakodnevnih aktivnosti kako bi se zaštitili zglobovi. Pomoćna sredstva poput ortopedskih uložaka, steznika, štapa ili hodalice također mogu rasteretiti zglobove i smanjiti bol.
Program vježbanja trebao bi uključivati vježbe snage, istezanja, aerobne vježbe i vježbe za ravnotežu. Fizikalna i radna terapija mogu pomoći u učenju pravilnog izvođenja vježbi i prilagodbi svakodnevnih aktivnosti kako bi se zaštitili zglobovi.
Lijekovi i naprednije metode
Kada promjene životnog stila nisu dovoljne, primjenjuju se lijekovi. Prva linija liječenja obično su analgetici poput paracetamola za blagu do umjerenu bol. Za jaču bol i upalu koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), kao što su ibuprofen i naproksen, koji su dostupni bez recepta ili u jačim dozama na recept. Ovi lijekovi dostupni su i u obliku gelova i krema za lokalnu primjenu, što smanjuje rizik od nuspojava poput želučanih tegoba. U naprednijim slučajevima, liječnik može preporučiti intraartikularne injekcije. Kao krajnja opcija, kada je zglob teško oštećen i konzervativne metode više ne pomažu, razmatra se kirurško liječenje. Ovisno o stupnju oštećenja, opcije uključuju osteotomiju, postupak presijecanja i preslagivanja kosti radi rasterećenja oštećenog dijela zgloba, ili ugradnju umjetnog zgloba (artroplastika), najčešće kuka ili koljena, što je postupak koji može dramatično smanjiti bol i vratiti pokretljivost. ( Ordinacija.hr )
