Kako prepoznati razliku između prirodnog straha od visine i akrofobije, koje situacije najčešće izazivaju paniku te koje metode liječenja i psihoterapije mogu pomoći u svakodnevnom životu.
Mnogi od nas osjetit će nelagodu ili nesigurnost kada se nađu na velikoj visini, primjerice pri pogledu s mosta ili vrha visoke zgrade. To je prirodan i normalan osjećaj opreza koji nas štiti od opasnosti. No kada strah postane pretjeran, iracionalan i toliko intenzivan da ograničava svakodnevni život, tada govorimo o akrofobiji – jednoj od najčešćih fobija i obliku anksioznog poremećaja.
Što je akrofobija?
Akrofobija je snažan i uporan strah od visina. Osobe koje od nje pate mogu osjetiti tjeskobu čak i pri samoj pomisli na visine, a ne samo kada se fizički nalaze u takvoj situaciji. Strah može biti toliko izražen da onemogućava obavljanje svakodnevnih zadataka – od penjanja stubištem i stajanja na balkonu do parkiranja automobila u višekatnoj garaži.
Tko može razviti akrofobiju?
Kao i druge fobije, akrofobija se može pojaviti kod bilo koga, bez obzira na spol ili dob. Ipak, najčešće se javlja u djetinjstvu, a simptomi postaju izraženiji u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Istraživanja pokazuju da su žene sklonije razvoju specifičnih fobija nego muškarci.
Situacije koje izazivaju strah
Osobe s akrofobijom najčešće osjećaju nelagodu ili paničan strah u sljedećim situacijama:
- penjanje i spuštanje stepenicama,
- korištenje ljestava,
- boravak u višekatnim garažama,
- prelazak mostova,
- vožnja na “vlaku smrti” ili drugim adrenalinskim vožnjama,
- stajanje na balkonu ili vrhu zgrade,
- gledanje kroz prozor visokih objekata.
Važno je naglasiti da se većina osoba s akrofobijom ne boji samo jedne situacije, već više njih. Također, ponekad visina nije primarni uzrok straha – primjerice, kod aerofobije (strah od letenja) fokus straha je na letu, a ne na činjenici da se odvija na velikoj visini.
Koliko je akrofobija česta?
Akrofobija je među najčešćim fobijama – procjenjuje se da od nje pati između 3 i 6% ljudi na svijetu.
Simptomi akrofobije
Glavni simptom akrofobije je snažan strah i tjeskoba povezana s visinama, ali on se može manifestirati na više načina.
Psihološki simptomi uključuju:
- intenzivan strah ili paniku pri pomisli na visinu ili boravku na visini,
- osjećaj da će se dogoditi nešto loše (pad, gubitak kontrole, zarobljenost),
- snažnu potrebu za bijegom iz situacije.
Fizički simptomi uključuju:
- ubrzan rad srca,
- vrtoglavicu ili osjećaj nesvjestice,
- mučninu,
- drhtanje tijela,
- kratkoću daha.
Simptomi mogu biti prisutni čak i kada osoba samo razmišlja o visinama ili gleda fotografiju mjesta na visini.
Što uzrokuje akrofobiju?
Točan uzrok još uvijek nije u potpunosti poznat. Stručnjaci pretpostavljaju da je akrofobija povezana s urođenim ljudskim instinktom straha od pada i ozljeđivanja.
Mogući uzroci i rizični čimbenici uključuju:
- traumatično iskustvo povezano s visinama (npr. pad ili svjedočenje padu druge osobe),
- negativno iskustvo poput napada panike dok ste bili na visini,
- genetsku predispoziciju – osobe s obiteljskom poviješću anksioznih poremećaja češće razvijaju fobije,
- pojačano fokusiranje na moguće posljedice pada i ozljeđivanja.
Kako se dijagnosticira?
Za postavljanje dijagnoze važno je da simptomi traju najmanje šest mjeseci i da značajno utječu na svakodnevni život.
Psiholozi i psihijatri pri dijagnosticiranju koriste kriterije iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-5). Osim što ispituju simptome, isključuju i druge moguće uzroke zdravstvenih tegoba.
Četiri osnovna kriterija za dijagnozu fobije su:
- Intenzivan i nerazmjeran strah koji je jači od uobičajene opreznosti
- Anticipacijska anksioznost – osoba unaprijed strahuje od mogućih situacija
- Izbjegavanje situacija povezanih s visinama
- Ometanje svakodnevnog života – fobija značajno utječe na funkcioniranje
Kako se liječi?
Liječenje akrofobije obično uključuje psihoterapiju, a ponekad i lijekove koji pomažu u kontroliranju simptoma, osobito dok osoba prolazi kroz terapijski proces.
Psihoterapija
- Terapija izlaganjem (exposure therapy) – najčešće korištena metoda kod specifičnih fobija. Osoba se postupno izlaže situacijama koje izazivaju strah i uči da može upravljati reakcijama.
- Virtualna terapija izlaganjem (VRET) – koristi VR tehnologiju za simulaciju situacija na visini u sigurnom okruženju. Istraživanja potvrđuju visoku učinkovitost ove metode.
- Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) – kroz razgovor i vježbe, terapeut pomaže osobi prepoznati i promijeniti obrasce razmišljanja i ponašanja koji pridonose strahu.
Lijekovi
Lijekovi se rijetko koriste kao primarno liječenje, ali mogu pomoći u određenim situacijama ili kao podrška tijekom terapije:
- beta-blokatori – ublažavaju fizičke simptome poput ubrzanog rada srca,
- benzodiazepini – djeluju kao kratkotrajni sedativi i smanjuju tjeskobu.
Prognoza i moguće komplikacije
Samo 10 do 25% osoba s fobijama potraži stručnu pomoć, jer mnogi misle da mogu jednostavno izbjeći situacije koje izazivaju strah. Međutim, izbjegavanje može značajno ograničiti kvalitetu života. Primjerice, osoba s akrofobijom može izbjegavati prelazak mosta ili čak jednostavne svakodnevne radnje poput penjanja stubištem.
Neliječena akrofobija može povećati rizik od razvoja drugih poremećaja, stoga osobe koje ne traže pomoć imaju dvostruko veći rizik od razvoja generalizirane anksioznosti ili depresije. Također, napad panike na visini (primjerice na ljestvama ili mostu) može biti fizički opasan.
Iako ne postoji “brzi lijek” za akrofobiju, istraživanja pokazuju da terapija izlaganjem, posebno u kombinaciji s virtualnom stvarnošću, daje izvrsne rezultate.
Kako si možete pomoći u svakodnevnom životu?
Ako se nađete na visini i osjetite simptome straha, može pomoći:
- usmjeriti pogled prema horizontu,
- fokusirati se na nepomične objekte,
- sjesti ili leći ako je moguće,
- zaustaviti se i mirno disati,
- odvratiti pažnju jednostavnim kognitivnim zadacima (npr. nabrajanje boja ili životinja).
Za dugoročnu kontrolu simptoma korisno je:
- redovito spavati i baviti se tjelesnom aktivnošću,
- održavati kontinuitet u terapiji,
- prakticirati mindfulness, meditaciju i tehnike opuštanja (duboko disanje, joga),
- tražiti podršku obitelji, prijatelja i grupa za samopomoć.
Imajte na umu da niste sami
Ako patite od akrofobije, niste sami – radi se o jednoj od najčešćih fobija. Izbjegavanje visina može donijeti kratkotrajno olakšanje, ali dugoročno produbljuje problem. Pravodobna dijagnoza i odgovarajuća terapija mogu značajno ublažiti simptome i vratiti kontrolu nad vlastitim životom. Najvažnije je učiniti prvi korak – potražiti stručnu pomoć.
(Ordinacija.hr)
