Danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv bjesnoće, smrtonosne virusne bolesti koja godišnje odnosi desetke tisuća života diljem svijeta. Iako je Hrvatska službeno slobodna od bjesnoće, važno je ostati svjestan rizika i znati kako ispravno reagirati u slučaju ugriza životinje.
Svakog 28. rujna, na godišnjicu smrti Louisa Pasteura, znanstvenika koji je razvio prvo učinkovito cjepivo, svijet se ujedinjuje u podizanju svijesti o bjesnoći. Ova gotovo 100 posto smrtonosna, ali istovremeno i 100 posto preventabilna bolest, i dalje predstavlja golemi javnozdravstveni problem, osobito u Aziji i Africi gdje se događa više od 95 posto svih smrtnih slučajeva. Procjenjuje se da godišnje od bjesnoće umre oko 59.000 ljudi, od čega su čak 40 posto djeca mlađa od 15 godina. U gotovo svim tim slučajevima, uzrok je ugriz zaraženog psa, zbog čega globalne organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) provode inicijativu “Zero by 30”, s ciljem potpunog iskorjenjivanja ljudskih smrti uzrokovanih psećom bjesnoćom do 2030. godine.
Procjenjuje se da godišnje od bjesnoće umre oko 59.000 ljudi, od čega su čak 40 posto djeca mlađa od 15 godina. U gotovo svim tim slučajevima, uzrok je ugriz zaraženog psa.
Teška virusna infekcija
Bjesnoća je teška virusna infekcija koja napada središnji živčani sustav sisavaca. Uzročnik, koji se nalazi u slini zaražene životinje, u ljudski organizam najčešće ulazi ugrizom ili ogrebotinom, no prijenos je moguć i ako slina dođe u kontakt s oštećenom kožom ili sluznicom. Ono što bjesnoću čini posebno podmuklom jest dugo i nepredvidivo razdoblje inkubacije, koje može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, pa čak i godinu dana. Za to vrijeme zaražena osoba nema nikakve simptome. Prvi znakovi bolesti često su nespecifični i nalikuju gripi – povišena temperatura, glavobolja i opća slabost, uz osjećaj trnaca ili peckanja na mjestu ugriza. Kako virus napreduje prema mozgu, razvijaju se teški neurološki simptomi poput anksioznosti, konfuzije, halucinacija, paralize te karakterističnog straha od vode (hidrofobija) i zraka (aerofobija). Jednom kada se klinički simptomi pojave, bolest je neizlječiva i neizbježno završava smrću.
Prvi znakovi bolesti često su nespecifični i nalikuju gripi – povišena temperatura, glavobolja i opća slabost, uz osjećaj trnaca ili peckanja na mjestu ugriza. Kako virus napreduje prema mozgu, razvijaju se teški neurološki simptomi poput anksioznosti, konfuzije, halucinacija, paralize te karakterističnog straha od vode (hidrofobija) i zraka (aerofobija).
Ključ borbe protiv ove opake bolesti leži isključivo u prevenciji. Najvažnija i najučinkovitija strategija je masovno cijepljenje pasa, koji su glavni izvor zaraze za ljude. Dokazano je da cijepljenje najmanje 70 posto pseće populacije na rizičnom području učinkovito prekida lanac prijenosa i svodi broj ljudskih slučajeva na nulu. Uz to, ključna je i edukacija javnosti, posebice djece, o odgovornom vlasništvu nad kućnim ljubimcima te izbjegavanju kontakta s nepoznatim domaćim, a pogotovo divljim životinjama poput lisica, šišmiša ili rakuna, koje mogu biti rezervoari virusa. Životinja zaražena bjesnoćom ne mora nužno biti agresivna i pjeniti se na usta; može biti i neobično mirna, pitoma ili dezorijentirana, stoga je svaki neuobičajen kontakt s divljom životinjom potrebno izbjegavati.
Životinja zaražena bjesnoćom ne mora nužno biti agresivna i pjeniti se na usta; može biti i neobično mirna, pitoma ili dezorijentirana, stoga je svaki neuobičajen kontakt s divljom životinjom potrebno izbjegavati.
Republika Hrvatska od travnja 2021. godine ima službeni status zemlje slobodne od bjesnoće, što je rezultat desetljeća sustavnog i predanog rada. Posljednji slučaj bjesnoće kod životinje zabilježen je 2014. godine kod jedne lisice, dok je zadnji autohtoni slučaj bjesnoće kod čovjeka zabilježen davne 1964. godine. Ovaj izniman uspjeh postignut je zahvaljujući zakonskoj obvezi cijepljenja pasa protiv bjesnoće te provođenju višegodišnjeg programa oralne vakcinacije lisica, čime je stvoren zaštitni bedem u životinjskoj populaciji. Unatoč tome, oprez je i dalje nužan. Godišnje se u Hrvatskoj zabilježi oko 3.500 ozljeda od životinja, a zbog prekograničnog kretanja divljih životinja i mogućnosti unosa zaraženih životinja, rizik od ponovne pojave bolesti, iako malen, nikada nije u potpunosti isključen.
Što učiniti u slučaju ugriza?
U slučaju ugriza ili ogrebotine bilo koje životinje, domaće ili divlje, ključno je ne paničariti, ali djelovati brzo i ispravno. Prvi i najvažniji korak, koji može spasiti život, jest temeljito ispiranje rane. Ranu je potrebno odmah, najmanje 15 minuta, prati pod jakim mlazom tekuće vode. Ovaj jednostavan postupak mehanički uklanja virus iz rane i značajno smanjuje rizik od infekcije. Nakon pranja, ranu treba dezinficirati i bez odgađanja se javiti liječniku ili u najbližu hitnu službu. Liječnik će procijeniti rizik od zaraze i, ako je potrebno, primijeniti postekspozicijsku profilaksu (PEP). Ona se sastoji od ciklusa cijepljenja protiv bjesnoće, a kod teških i visokorizičnih ozljeda primjenjuje se i antirabični imunoglobulin koji pruža trenutnu zaštitu dok cjepivo ne počne djelovati. Važno je zapamtiti: s postekspozicijskom zaštitom treba započeti što prije i nikada ne treba čekati pojavu simptoma.
Globalni napori i zajednička odgovornost
Borba protiv bjesnoće savršen je primjer koncepta “Jednog zdravlja” (One Health), koji naglašava da su zdravlje ljudi, životinja i okoliša neraskidivo povezani. Uspješna kontrola bjesnoće nije moguća bez suradnje veterinarskog i javnozdravstvenog sektora. Ovogodišnja tema Svjetskog dana borbe protiv bjesnoće, “Djeluj sada: ti, ja, zajednice”, dodatno ističe da svatko od nas ima ulogu. Odgovorni vlasnici koji cijepe svoje ljubimce, zajednice koje prijavljuju životinje sumnjivog ponašanja i vlasti koje osiguravaju provedbu programa cijepljenja, svi zajedno čine karike u lancu koji nas štiti. Inicijative poput Globalnog saveza za kontrolu bjesnoće (GARC) rade na tome da alati i znanje za iskorjenjivanje ove bolesti budu dostupni svima, jer u 21. stoljeću nitko ne bi trebao umrijeti od bolesti za koju postoji cjepivo već više od jednog stoljeća. ( Ordinacija.hr )
