Stanje poznato kao “škljocavi prst” ili stenozirajući tenosinovitis može značajno otežati svakodnevne aktivnosti, od jutarnjeg buđenja do obavljanja posla. Srećom, postoje učinkovite metode liječenja koje mogu vratiti pokretljivost i ublažiti bol.
Gotovo svatko je iskusio neku vrstu jutarnje ukočenosti, no osjećaj kada se prst zaglavi u savijenom položaju i zatim uz bolan “škljoc” oslobodi, iskustvo je koje izaziva zabrinutost. Ovaj fenomen, medicinski poznat kao stenozirajući tenosinovitis, a u narodu kao “trigger finger” ili škljocavi prst, posljedica je upalnog procesa koji zahvaća tetivu i njezinu ovojnicu. Naime, tetive koje savijaju prste klize kroz uske fibrozne kanale, a kada dođe do upale, tetiva zadeblja i otežano prolazi kroz kanal. S vremenom se na samoj tetivi može stvoriti i mali čvorić koji dodatno pogoršava mehaničku prepreku. Simptomi se ne zaustavljaju samo na karakterističnom škljocanju; često ih prati bol i osjetljivost na dnu zahvaćenog prsta, s dlanske strane šake. Ukočenost je najizraženija ujutro ili nakon dužeg mirovanja, a u težim slučajevima prst se može potpuno “zaključati” u savijenom položaju, zahtijevajući pomoć druge ruke da se ispravi. Ponekad je na dlanu, u podnožju prsta, moguće napipati i vidljivu kvržicu.
Simptomi se ne zaustavljaju samo na karakterističnom škljocanju; često ih prati bol i osjetljivost na dnu zahvaćenog prsta, s dlanske strane šake.
Iako se može dogoditi svakome, statistika pokazuje da “trigger finger” nije podjednako raspoređen među populacijom. Smatra se najčešćom tendinopatijom fleksora u šaci, a od njega znatno češće obolijevaju žene, koje čine oko 75% svih slučajeva. Vrhunac pojavljivanja je u dobi između 52. i 62. godine života. Rizičnu skupinu čine i osobe čiji poslovi zahtijevaju ponavljajuće i snažne pokrete hvatanja ili stiskanja, kao i oni koji dugotrajno rukuju vibrirajućim ručnim alatima. No, uzrok nije uvijek mehanički. Stanje je snažno povezano i s određenim kroničnim bolestima. Procjenjuje se da čak 5 do 20 posto osoba s dijabetesom razvije “trigger finger”, a povećan rizik imaju i oboljeli od reumatoidnog artritisa, gihta te bolesti štitnjače. Najčešće su pogođeni palac, srednji prst i prstenjak, a nije rijetkost da se stanje pojavi na više prstiju istovremeno, pa čak i na obje ruke.
Procjenjuje se da čak 5 do 20 posto osoba s dijabetesom razvije “trigger finger”, a povećan rizik imaju i oboljeli od reumatoidnog artritisa, gihta te bolesti štitnjače. Najčešće su pogođeni palac, srednji prst i prstenjak, a nije rijetkost da se stanje pojavi na više prstiju istovremeno.
Pristup liječenju ovisi o intenzitetu i trajanju simptoma, a u većini slučajeva započinje konzervativnim metodama. Prvi i osnovni korak je mirovanje, odnosno izbjegavanje svih aktivnosti koje pogoršavaju stanje, poput snažnog stiskanja predmeta. Korištenje podstavljenih rukavica pri radu može pružiti dodatnu zaštitu. Liječnik može preporučiti nošenje udlage, osobito tijekom noći, koja drži prst u ispruženom položaju i tako omogućuje tetivi da se odmori i smanji upala. Za ublažavanje boli i upale koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), koji se mogu uzimati oralno ili primjenjivati lokalno u obliku krema i flastera. Nježne vježbe istezanja mogu pomoći u očuvanju pokretljivosti, no važno je naglasiti da treba izbjegavati vježbe stiskanja loptica jer one mogu dodatno iritirati upaljenu tetivu i pogoršati simptome.
Ako početne mjere ne donesu željeno olakšanje, sljedeći korak u konzervativnom liječenju su injekcije kortikosteroida. Ova metoda se pokazala iznimno učinkovitom jer se lijek aplicira izravno u ovojnicu tetive, gdje snažno djeluje na smanjenje upale i otekline, omogućujući tetivi da ponovno slobodno klizi. Učinak jedne injekcije može trajati i više od godinu dana, a kod mnogih pacijenata dovodi do potpunog povlačenja simptoma. Ključno je pravovremeno se obratiti liječniku opće prakse ili specijalistu. Dijagnoza se u pravilu postavlja vrlo jednostavno, na temelju kliničkog pregleda šake i razgovora o simptomima, te dodatne dijagnostičke pretrage poput rendgenskih snimki najčešće nisu potrebne. Zanemarivanje problema može dovesti do trajnog oštećenja tetive i kontrakture prsta, stoga je važno reagirati na vrijeme.
Kada konzervativno liječenje nije dovoljno?
U situacijama kada konzervativne metode ne uspiju riješiti problem ili su simptomi od početka izrazito teški i onemogućavaju normalno funkcioniranje, preporučuje se kirurško liječenje. Postoje dva glavna kirurška pristupa. Manje invazivan je perkutani postupak iglom, gdje liječnik nakon primjene lokalnog anestetika koristi iglu kako bi “razbio” zadebljano tkivo ovojnice koje blokira kretanje tetive. Korištenje ultrazvučnog navođenja tijekom ovog postupka može dodatno povećati preciznost i uspješnost. Druga, definitivna metoda je otvorena operacija. Kroz vrlo mali rez na dlanu, kirurg precizno prereže suženi dio ovojnice tetive (poznat kao A1 kolotur). Ovim se zahvatom trajno uklanja mehanička prepreka, oslobađa se prostor za tetivu i ona se odmah može nesmetano kretati. Operacija se izvodi u lokalnoj anesteziji, traje vrlo kratko, a pacijenti se brzo oporavljaju i često mogu pomicati prst odmah nakon zahvata.
Uloga fizioterapije i prevencije
Neovisno o odabranoj metodi liječenja, fizioterapija igra važnu ulogu u oporavku i održavanju funkcije šake. Terapeut može primijeniti različite procedure poput lasera, ultrazvuka i magneta kako bi se smanjila upala i potaknulo cijeljenje tkiva. Vježbe istezanja i mobilizacija zglobova ključne su za održavanje punog opsega pokreta i sprječavanje ukočenosti. Jednako je važna i edukacija pacijenta o pravilnoj ergonomiji i izbjegavanju pokreta koji su doveli do problema, što je ključno za prevenciju ponovnog javljanja simptoma. Razumijevanje vlastitog stanja i aktivno sudjelovanje u liječenju najbolji su put prema uspješnom i trajnom oporavku funkcije šake. ( Ordinacija.hr )
