Osjećate li oštru bol na strani zapešća kod palca, koja se pogoršava pri svakodnevnim zadacima poput podizanja djeteta ili otvaranja staklenke? Možda se ne radi o običnom umoru, već o De Quervainovom tenosinovitisu, upalnom stanju koje pogađa sve više ljudi, a posebno žene.
De Quervainov tenosinovitis, bolno stanje koje zahvaća tetive palca na strani ručnog zgloba, prvi je put opisao švicarski kirurg Fritz De Quervain još 1895. godine, no danas je relevantnije no ikad. Riječ je o upali i zadebljanju dviju ključnih tetiva koje pokreću palac, dugog abduktora (m. abductor pollicis longus) i kratkog ekstenzora (m. extensor pollicis brevis). Ove tetive prolaze kroz uski koštano-fibrozni tunel na palčanoj kosti, a kada se upale i zadebljaju, njihovo klizanje kroz ovojnicu postaje otežano. To stvara trenje i uzrokuje karakterističnu, često iscrpljujuću bol koja značajno narušava kvalitetu života i obavljanje najjednostavnijih zadataka. Stanje se često naziva i “mamin palac” ili “majčino zapešće” jer se nerijetko javlja kod novih majki.
Oteklina na palčanoj kosti
Glavni i najprepoznatljiviji simptom je bol na strani zapešća gdje se nalazi palac, koja se može širiti prema podlaktici i pojačavati se pri svakom pokretu. Bol obično nastaje postupno, no eskalira pri korištenju ruke i palca, osobito kod snažnog hvatanja predmeta, podizanja tereta poput djeteta ili torbe s namirnicama, ili kod uvrtanja zapešća pri otvaranju staklenke. Uz bol, često se javlja i vidljiva oteklina na bazi palca, iznad izbočine na palčanoj kosti. Pacijenti se žale i na neobičan osjećaj “zapinjanja” ili čak zvučnog “pucketanja” (krepitacije) prilikom pomicanja palca. Zbog boli i upale, hvatanje predmeta postaje teško, a u nekim slučajevima može se javiti i utrnulost koja se širi po palcu i kažiprstu.
Stanje je gotovo tri puta češće kod žena, osobito u dobi između 30 i 50 godina. Jedan od glavnih okidača su ponavljajući pokreti ruke i zapešća, zbog čega se često javlja kod osoba čiji poslovi zahtijevaju hvatanje, uvrtanje ili štipanje, poput stolara, zubara, glazbenika ili fizičkih radnika,
Iako se može javiti kod bilo koga, postoje jasno definirani rizični faktori. Stanje je gotovo tri puta češće kod žena, osobito u dobi između 30 i 50 godina. Jedan od glavnih okidača su ponavljajući pokreti ruke i zapešća, zbog čega se često javlja kod osoba čiji poslovi zahtijevaju hvatanje, uvrtanje ili štipanje, poput stolara, zubara, glazbenika ili fizičkih radnika. Posebno rizična skupina su trudnice i majke u prvim mjesecima nakon poroda, što se pripisuje hormonalnim promjenama i konstantnom preopterećenju ruku prilikom nošenja i podizanja djeteta. Uz to, rizik povećavaju i akutne ozljede zapešća, poput prijeloma, te upalne bolesti kao što su reumatoidni artritis, dijabetes ili giht.
Liječnik ili fizioterapeut provest će specifične provokativne testove, od kojih je najpoznatiji Finkelsteinov test. Tijekom ovog testa, od pacijenta se traži da stavi palac u dlan, obuhvati ga ostalim prstima kako bi formirao šaku, a zatim nježno savije šaku prema malom prstu.
Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju detaljne anamneze i kliničkog pregleda, bez potrebe za slikovnim metodama. Liječnik ili fizioterapeut provest će specifične provokativne testove, od kojih je najpoznatiji Finkelsteinov test. Tijekom ovog testa, od pacijenta se traži da stavi palac u dlan, obuhvati ga ostalim prstima kako bi formirao šaku, a zatim nježno savije šaku prema malom prstu. Pojava oštre, probadajuće boli u području tetiva na bazi palca smatra se pozitivnim znakom. Zanimljivo je da u literaturi postoji određena zabuna te se ponekad pogrešno izvodi sličan, ali agresivniji Eichhoffov test, što može dovesti do lažno pozitivnih rezultata i nepotrebne brige.
Kako se riješiti iscrpljujuće boli?
Liječenje De Quervainovog tenosinovitisa gotovo uvijek započinje konzervativnim metodama čiji je cilj smirivanje upale, ublažavanje boli i, najvažnije, omogućavanje odmora zahvaćenim tetivama. Prvi korak je imobilizacija pomoću udlage ili ortoze koja fiksira podlakticu, ručni zglob i palac. Disciplinirano nošenje udlage tijekom četiri do šest tjedana može dovesti do potpunog nestanka simptoma kod više od dvije trećine pacijenata. Ključno je i modificirati aktivnosti, odnosno izbjegavati sve pokrete koji provociraju bol. Za ublažavanje simptoma koriste se i nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), iako oni sami rijetko dovode do potpunog izlječenja. Ako ove mjere ne daju rezultate, vrlo učinkovita metoda je injekcija kortikosteroida s lokalnim anestetikom izravno u područje oko zahvaćenih tetiva, što dovodi do izlječenja kod otprilike 50% pacijenata. Neizostavan dio liječenja je i specijalistička fizioterapija, koja daje izvanredne rezultate u oporavku funkcije šake.
Kirurgija kao posljednja opcija
Kirurško liječenje rezervirano je za tvrdokorne slučajeve koji ne reagiraju na višemjesečno konzervativno liječenje. Operacija je relativno jednostavna, izvodi se u lokalnoj ili regionalnoj anesteziji i traje kratko. Kirurg kroz manji rez na koži prereže poprečni ligament (retinakulum) koji stišće upaljene tetive u njihovom kanalu. Time se oslobađa prostor, smanjuje trenje i omogućuje tetivama da ponovno slobodno klize. Oporavak je obično brz. Izuzetno je važno potražiti liječničku pomoć ako bol i oteklina u zapešću traju danima unatoč odmoru. Ignoriranje simptoma može dovesti do trajnog ograničenja pokreta i smanjene funkcije šake, iako su teže komplikacije poput puknuća tetive iznimno rijetke. ( Ordinacija.hr )
