Kompresivni prijelomi kralježnice najčešći su osteoporotski prijelomi i predstavljaju značajan zdravstveni teret, osobito među starijom populacijom. Oštećenje torakalnih pršljenova, poput T7 i T8, može uzrokovati jaku bol i funkcionalna ograničenja, no postoje učinkovite metode liječenja.
Prijelomi kralježaka uzrokovani osteoporozom, poznati kao kompresivni prijelomi, predstavljaju jednu od najčešćih i najozbiljnijih posljedica ove bolesti kostiju. Osteoporoza tiho smanjuje koštanu masu, čineći kosti krhkima i podložnima lomovima čak i pri minimalnom opterećenju. Ponekad je za prijelom dovoljan i snažan kašalj, nagli okret ili podizanje lakšeg predmeta. Iako se mogu dogoditi na bilo kojem dijelu kralježnice, najčešće pogađaju torakolumbalni prijelaz, područje između prsnog i slabinskog dijela. Oštećenje sedmog i osmog torakalnog pršljena (T7 i T8) može rezultirati akutnom boli, otežanom pokretljivošću i smanjenom kvalitetom života. Mnogi od ovih prijeloma, međutim, ostaju nedijagnosticirani jer se njihovi simptomi pripisuju starenju ili drugim bolestima leđa.
Star ili nov prijelom?
Postavljanje točne dijagnoze ključan je korak u liječenju. Liječnik će prvo obaviti fizikalni pregled, pri čemu je bolna osjetljivost na palpaciju iznad oštećenog pršljena često jasan pokazatelj. Standardna dijagnostička metoda je rendgensko snimanje (RTG) kralježnice, koje može otkriti smanjenje visine pršljena za 20 % ili više. Međutim, kako bi se utvrdilo je li prijelom nov (akutan) ili stariji (kroničan), često je potrebna magnetska rezonancija (MR). Na MR snimkama svježi prijelom pokazat će edem, odnosno nakupljanje tekućine u kosti, što ga čini svjetlijim i jasno ga razlikuje od starih, zaraslih prijeloma. Kompjutorizirana tomografija (CT) koristi se za detaljniju procjenu strukture kosti i provjeru je li prijelom zahvatio spinalni kanal, gdje se nalaze leđna moždina i živčani korijeni. Uz to, neizostavan dio obrade je i denzitometrija (DEXA scan), pretraga koja mjeri gustoću kostiju i potvrđuje dijagnozu osteoporoze, što je presudno za dugoročno liječenje.
Liječenje obično uključuje kratko razdoblje mirovanja, ali ne i potpunu nepokretnost, jer dugotrajno ležanje može dodatno oslabiti kosti. Bol se kontrolira lijekovima, od bezreceptnih analgetika do jačih lijekova na recept u slučajevima intenzivne boli.
Za većinu pacijenata s kompresivnim prijelomom kralješka, uključujući T7 i T8, primjenjuje se konzervativno, odnosno nekirurško liječenje. Cilj je ublažiti bol, omogućiti zacjeljivanje prijeloma i liječiti temeljnu bolest – osteoporozu. Liječenje obično uključuje kratko razdoblje mirovanja, ali ne i potpunu nepokretnost, jer dugotrajno ležanje može dodatno oslabiti kosti. Bol se kontrolira lijekovima, od bezreceptnih analgetika do jačih lijekova na recept u slučajevima intenzivne boli. Često se preporučuje nošenje ortoze za leđa (steznika), koja ograničava pokrete, smanjuje opterećenje na slomljeni pršljen i pruža potporu kralježnici, čime se olakšava bol i sprječava daljnje deformacije. Prijelom obično zacijeli unutar tri mjeseca, no važno je napomenuti da se pršljen ne vraća u svoj prvobitni oblik.
Jedan prijelom kralješka dramatično povećava rizik od budućih lomova. Studije pokazuju da će više od 30 % osoba s osteoporotskim prijelomom kralježnice doživjeti novi prijelom unutar samo jedne godine. Zbog toga je liječenje same osteoporoze jednako važno kao i tretiranje samog prijeloma. Liječnik će vjerojatno propisati terapiju za jačanje kostiju i sprječavanje daljnjeg gubitka koštane mase. To uključuje lijekove, ali ključna je i promjena životnog stila: adekvatan unos kalcija i vitamina D, prestanak pušenja, umjerena konzumacija alkohola te redovita tjelovježba prilagođena stanju pacijenta. Vježbe s opterećenjem poput hodanja, plesa ili tai chija jačaju kosti i poboljšavaju ravnotežu, čime se smanjuje rizik od padova koji mogu dovesti do novih prijeloma.
Kada je operacija nužna?
Ako je bol izrazito jaka i ne povlači se unatoč konzervativnom liječenju koje traje nekoliko tjedana, liječnik može preporučiti kirurški zahvat. U prošlosti su takve operacije bile vrlo invazivne, no danas se primjenjuju minimalno invazivni postupci poznati kao augmentacija kralježaka. Ovi zahvati najbolji su za pacijente s jakim bolovima uzrokovanim nedavnim prijelomom, a cilj im je stabilizirati slomljeni pršljen i brzo ublažiti bol. Dvije najčešće metode su vertebroplastika i kifoplastika.
Minimalno invazivni kirurški zahvati
Kifoplastika je postupak tijekom kojeg kirurg, vođen rendgenskim slikama, kroz malu iglu u slomljeni pršljen uvodi poseban balon. Njegovim napuhavanjem stvara se šupljina unutar pršljena i djelomično se vraća njegova izgubljena visina. Nakon uklanjanja balona, stvoreni prostor ispunjava se koštanim cementom koji se brzo stvrdnjava i čini kost čvrstom. S druge strane, vertebroplastika je sličan postupak, ali bez upotrebe balona; cement se ubrizgava izravno u spužvastu kost pršljena. Oba postupka izvode se u lokalnoj ili općoj anesteziji i omogućuju brz oporavak i povratak svakodnevnim aktivnostima. Iako obje metode pružaju značajno olakšanje boli, kifoplastika može imati nešto manji rizik od istjecanja cementa izvan pršljena. Odluku o tome koji je postupak prikladan donosi liječnik na temelju specifičnosti prijeloma i općeg stanja pacijenta. ( Ordinacija.hr )
