Mangan je tihi junak modernog svijeta i ključni sastojak našeg tijela, no njegova priča krije i tamnu stranu.
Mangan (Mn), kemijski element s atomskim brojem 25, na prvi pogled djeluje neugledno. Riječ je o tvrdom, krtom i srebrnkastom metalu koji svojim izgledom podsjeća na mnogo poznatije željezo. Međutim, za razliku od mnogih drugih metala, u prirodi ga nikada nećete pronaći u njegovom slobodnom, čistom obliku. Uvijek je vezan u spojevima, skriven unutar više od stotinu različitih minerala, čekajući da bude oslobođen i upotrijebljen. Njegova reaktivnost, koja mu ne dopušta da postoji samostalno, ujedno je i ključ njegove ogromne važnosti. Upravo ta sposobnost lakog vezanja s drugim elementima čini ga nezamjenjivim sastojkom u procesima koji pokreću našu civilizaciju, ali i u onima koji održavaju život u nama. Njegova priroda je dvojaka – on je temelj industrijske snage, ali i tihi graditelj bioloških sustava, a razumijevanje te dvojnosti ključno je za shvaćanje svijeta oko nas.
Ovaj svestrani metal relativno je obilan u Zemljinoj kori, gdje je dvanaesti najzastupljeniji element i peti najzastupljeniji metal. Iako ga povezujemo s teškom industrijom, mangan je istovremeno i suptilan, ali nezamjenjiv sudionik u biokemiji života. Za ljudski organizam, on je esencijalni mineral u tragovima, što znači da nam je potreban u iznimno malim količinama, ali bez njega vitalni procesi ne bi bili mogući. Njegova primarna uloga je aktivacija brojnih enzima koji djeluju kao katalizatori za ključne metaboličke reakcije. Sudjeluje u metabolizmu masti i ugljikohidrata, pomaže u regulaciji razine šećera u krvi te je neophodan za pravilno formiranje i održavanje zdravlja koštanog tkiva i vezivnog tkiva. Uz to, mangan igra važnu ulogu u održavanju normalne funkcije mozga i živčanog sustava, štiteći stanice od oksidativnog stresa. Njegova prisutnost u tijelu, iako mjerena u svega nekoliko miligrama, predstavlja temelj za zdravlje kostiju, stabilan metabolizam i neurološku ravnotežu, što ga čini jednim od tihih čuvara našeg unutarnjeg ekosustava.
Sudjeluje u metabolizmu masti i ugljikohidrata, pomaže u regulaciji razine šećera u krvi te je neophodan za pravilno formiranje i održavanje zdravlja koštanog tkiva i vezivnog tkiva. Uz to, mangan igra važnu ulogu u održavanju normalne funkcije mozga i živčanog sustava.
Kada esencijalni mineral postaje prijetnja
Kao i kod mnogih drugih tvari koje su ključne za život, priča o manganu priča je o ravnoteži. Granica između neophodnog i štetnog iznimno je tanka. Prosječno tijelo odrasle osobe sadrži tek oko 10 do 20 miligrama mangana, a ta sićušna količina mora se precizno održavati. Nedostatak mangana, iako rijedak, može dovesti do ozbiljnih poremećaja poput problema s rastom, deformacija kostura i metaboličkih poteškoća. S druge strane, prekomjeran unos pretvara ovaj esencijalni mineral u opasan toksin. Kronična izloženost visokim razinama mangana može uzrokovati stanje poznato kao manganizam, neurološki poremećaj sa simptomima sličnim Parkinsonovoj bolesti, uključujući tremor, ukočenost mišića i kognitivne probleme. Toksičnost prvenstveno pogađa živčani sustav, ali može oštetiti i jetru te kardiovaskularni sustav. Važno je naglasiti da se trovanje manganom gotovo nikada ne događa zbog unosa hranom. Najveći rizik predstavlja profesionalna izloženost, poput udisanja prašine u rudnicima, čeličanama i tvornicama baterija, ili konzumacija vode zagađene industrijskim otpadom. Ta dvojaka priroda mangana služi kao snažan podsjetnik da su tvari koje grade naš svijet i naša tijela moćne sile kojima se mora upravljati s poštovanjem i oprezom. ( Ordinacija.hr )
