Osteomijelitis, ozbiljna infekcija kosti, jedna je od najopasnijih komplikacija dijabetesa koja često započinje neprimjetno, iz male rane na stopalu. Ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, posljedice mogu biti razorne, uključujući trajni invaliditet.
Infekcija kosti, poznata kao osteomijelitis, predstavlja jednu od najtežih i najstrašnijih komplikacija s kojima se osobe s dijabetesom mogu suočiti. Prema procjenama, čak 25 posto dijabetičara tijekom života razvije ulkus (ranu) na stopalu, a kod 20 do 68 posto tih slučajeva, infekcija prodire duboko do kosti. To otvara vrata scenariju u kojem rizik od amputacije noge raste na alarmantnih 66 posto. Glavni razlozi za ovu visoku podložnost leže u dva ključna problema uzrokovana dijabetesom: perifernoj neuropatiji i kompromitiranoj cirkulaciji. Zbog oštećenja živaca, mnogi pacijenti gube osjet u stopalima, zbog čega ne primjećuju manje ozljede, žuljeve ili posjekotine. Istovremeno, oslabljena cirkulacija usporava proces zacjeljivanja i ograničava sposobnost imunološkog sustava da se bori protiv bakterija, stvarajući tako savršeno okruženje za razvoj i širenje infekcije s mekog tkiva na kost.
Ključno je prepoznavanje simptoma
Prepoznavanje simptoma ključno je za sprječavanje katastrofalnih ishoda, no upravo je to najveći izazov. Klasični znakovi upale, kao što su crvenilo koje se širi više od dva centimetra oko rane, oteklina, lokalna toplina i bol, mogu biti prisutni, ali zbog neuropatije bol često izostaje, što pacijentima daje lažan osjećaj sigurnosti. Poseban znak za uzbunu je takozvani “kobasičasti prst” – crven, natečen i zadebljan nožni prst s ulkusom, što je često jasan pokazatelj duboke infekcije. Liječnici dijagnozu ne postavljaju samo na temelju vizualnog pregleda. Jedan od ključnih kliničkih testova je “sondiranje kosti” , gdje se sterilnim, tupim metalnim instrumentom nježno ispituje dno rane. Ako sonda dotakne tvrdu, hrapavu površinu kosti, vjerojatnost osteomijelitisa je iznimno visoka. Laboratorijski nalazi, poput povišene sedimentacije eritrocita (SE) iznad 70 mm/h, dodatno potvrđuju sumnju. Iako su početni dijagnostički korak često rendgenske snimke, one promjene na kostima pokazuju tek nakon nekoliko tjedana, zbog čega je magnetska rezonancija (MR) zlatni standard za ranu i preciznu dijagnozu.
Neliječeni osteomijelitis progresivno uništava koštano tkivo (osteonekroza), širi se na obližnje zglobove uzrokujući septički artritis i može dovesti do stvaranja apscesa i gnojnih fistula.
Odgađanje liječenja ili ignoriranje prvih znakova može dovesti do nepovratnih posljedica. Neliječeni osteomijelitis progresivno uništava koštano tkivo (osteonekroza), širi se na obližnje zglobove uzrokujući septički artritis i može dovesti do stvaranja apscesa i gnojnih fistula. U najtežim slučajevima, bakterije iz žarišta infekcije ulaze u krvotok, uzrokujući sepsu, stanje opasno po život. Upravo je nekontrolirana infekcija najčešći razlog koji dovodi do amputacije dijela stopala ili cijele noge. Amputacija nije samo fizički invaliditet; ona nosi i ogroman psihološki teret te drastično smanjuje kvalitetu života. Šokantni podaci pokazuju da je petogodišnja stopa smrtnosti nakon amputacije uzrokovane dijabetičkim stopalom oko 50 posto, što je viša stopa od mnogih vrsta raka. To naglašava koliko je važno svaku ranu na stopalu shvatiti ozbiljno i potražiti liječničku pomoć bez odlaganja.
Jedan od ključnih kliničkih testova je “sondiranje kosti” , gdje se sterilnim, tupim metalnim instrumentom nježno ispituje dno rane. Ako sonda dotakne tvrdu, hrapavu površinu kosti, vjerojatnost osteomijelitisa je iznimno visoka.
Liječenje osteomijelitisa je složeno i gotovo uvijek zahtijeva kombinirani medicinski i kirurški pristup, a provodi ga multidisciplinarni tim stručnjaka. Temelj liječenja je ciljana antibiotska terapija koja, prema smjernicama organizacija poput Međunarodne radne skupine za dijabetičko stopalo, traje tjednima, obično šest ili više. Terapija često započinje intravenskim antibioticima u bolnici, a nastavlja se oralnim pripravcima. Međutim, sami antibiotici rijetko su dovoljni. Kirurški zahvat, poznat kao debridman, ključan je za uklanjanje svog zaraženog i nekrotičnog (mrtvog) tkiva i kosti, čime se eliminira izvor infekcije i omogućuje antibioticima da djeluju. Suvremeni pristup teži minimalno invazivnim tehnikama koje čuvaju strukturu i funkciju stopala. Amputacija se smatra krajnjom mjerom, nužnom jedino kada je infekcija previše proširena, praćena gangrenom ili predstavlja izravnu prijetnju životu pacijenta.
Prevencija je ključna linija obrane
Najbolji način borbe protiv osteomijelitisa jest spriječiti da do njega uopće dođe. Prevencija počinje strogom kontrolom razine šećera u krvi, što usporava napredovanje neuropatije i vaskularnih bolesti. Svakodnevni samopregled stopala apsolutni je imperativ za svakog dijabetičara. Potrebno je, uz pomoć ogledala ili člana obitelji, detaljno pregledati cijelu površinu stopala, uključujući i područja između prstiju, u potrazi za crvenilom, posjekotinama, žuljevima ili bilo kakvim promjenama na koži. Nikada ne hodajte bosi, čak ni unutar kuće. Odabir pravilne obuće – udobne, široke i bez grubih unutarnjih šavova – od vitalne je važnosti. Redovita higijena, pranje stopala mlakom vodom i nježno sušenje, posebno između prstiju, te nanošenje hidratantne kreme sprječava pucanje suhe kože. Svaku, pa i najmanju ranu, potrebno je odmah očistiti, prekriti sterilnom gazom i potražiti stručnu pomoć. Organizacije poput Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga nude brojne resurse i savjete. Zapamtite, netaknuta koža najbolja je barijera protiv infekcije, a brza reakcija na prve znakove problema može spasiti ne samo ud, već i život.
( Ordinacija.hr )
