Urtikarija, poznata i kao koprivnjača, iznenadna je kožna reakcija koja pogađa gotovo 20 posto ljudi barem jednom u životu. Iako je najčešće bezopasna i prolazna, važno je prepoznati njezine simptome i znati kada može ukazivati na po život opasno stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.
Urtikarija se manifestira kao uzdignuti, crveni osip na koži koji intenzivno svrbi, a ponekad je praćen i osjećajem peckanja. Ove promjene, poznate kao urtike, mogu biti različitih veličina, od sitnih točkica do velikih plakova koji se spajaju u nepravilne oblike. Ključna karakteristika urtikarije je njezina prolaznost; pojedinačne promjene obično nestaju unutar 24 sata bez traga, no nove se mogu pojavljivati na drugim dijelovima tijela. Prilikom pritiska na urtiku, njezino središte često poblijedi, što je još jedan tipičan znak.
Alergije na hranu, antibiotike, ibruprofen…
Uzrok izbijanja je oslobađanje kemikalije histamin iz stanica u koži, što dovodi do oticanja i svrbeža. Kod akutnih slučajeva, koji traju do šest tjedana, okidač je često moguće identificirati. Među najčešćim uzročnicima su alergijske reakcije na hranu, poput školjaka i orašastih plodova, ili na lijekove, osobito antibiotike, aspirin i ibuprofen. Također, ubodi insekata mogu izazvati burnu reakciju. Infekcije, uključujući prehlade ili upale grla, čest su uzrok urtikarije, osobito u dječjoj dobi.
Osim alergija i infekcija, urtikariju može potaknuti i niz fizičkih podražaja, što se naziva inducibilna urtikarija. Najčešći oblik je dermatografizam, poznat kao “pisanje po koži”, gdje osip nastaje nakon grebanja. Drugi okidači uključuju pritisak uske odjeće, izlaganje hladnoći ili toplini (npr. nakon vrućeg tuša), znojenje tijekom vježbanja, a rjeđe i izlaganje suncu. Ne treba zanemariti ni ulogu emocionalnog stresa, koji može biti okidač ili značajno pogoršati postojeće simptome.
Iako je urtikarija uglavnom ograničena na kožu, ponekad je praćena angioedemom, dubljom oteklinom tkiva koja može biti opasna. Angioedem najčešće zahvaća usne, kapke, ruke i stopala. Poseban oprez je nužan ako se pojavi oticanje jezika ili grla, jer to može brzo dovesti do otežanog disanja i gutanja, što predstavlja po život opasno stanje anafilaksije. Drugi alarmantni simptomi koji zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć uključuju probleme s disanjem, osjećaj ošamućenosti, nesvjesticu ili ubrzan rad srca. Osobe s poznatim teškim alergijama često nose autoinjektor s adrenalinom (EpiPen) za hitnu primjenu.
Akutna i kronična urtikarija: kako ih razlikovati?
Osnovna razlika između dva glavna tipa urtikarije leži u trajanju. Akutna urtikarija traje kraće od šest tjedana i najčešće je povezana s jasnim okidačem. S druge strane, kronična urtikarija traje dulje od šest tjedana, pri čemu se osip javlja gotovo svakodnevno. Kod većine slučajeva kronične urtikarije, točan uzrok ostaje nepoznat, pa se stanje naziva kronična spontana (ili idiopatska) urtikarija. Smatra se da je oko polovica ovih slučajeva povezana s autoimunim procesima, gdje imunološki sustav tijela greškom napada vlastite stanice, a može biti povezana i s drugim stanjima poput bolesti štitnjače.
Akutna urtikarija traje kraće od šest tjedana i najčešće je povezana s jasnim okidačem. S druge strane, kronična urtikarija traje dulje od šest tjedana, pri čemu se osip javlja gotovo svakodnevno.
Kako se postavlja dijagnoza i liječi urtikarija?
Dijagnoza se obično postavlja na temelju pregleda kože i detaljnog razgovora s pacijentom o simptomima i mogućim okidačima. Liječnik može preporučiti vođenje dnevnika, a u nekim slučajevima potrebni su i alergološki kožni testovi ili krvne pretrage. Liječenje započinje jednostavnim mjerama: izbjegavanjem poznatih okidača, primjenom hladnih obloga za ublažavanje svrbeža, nošenjem lagane i široke odjeće te tuširanjem u mlakoj vodi. Temelj medicinskog liječenja su antihistaminici, lijekovi koji blokiraju djelovanje histamina. Mnogi su dostupni bez recepta i ne uzrokuju pospanost. Liječnik može povisiti dozu ili kombinirati više vrsta za bolju kontrolu. U teškim epizodama može se propisati kratkotrajna terapija oralnim kortikosteroidima, koji snažno smiruju upalu. Za pacijente s kroničnom urtikarijom koja ne reagira na standardnu terapiju, na raspolaganju su naprednije opcije, poput bioloških lijekova koji se daju injekcijom. U najtvrdokornijim slučajevima koriste se i drugi lijekovi koji modificiraju imunološki odgovor. Iako pronalazak uzroka ponekad nije moguć, važno je znati da se uz pravilno liječenje simptomi urtikarije mogu uspješno kontrolirati. ( Ordinacija.hr )
