Apsces prostate je rijetka, ali ozbiljna komplikacija bakterijske upale koja zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Zbog simptoma koji nalikuju običnoj upali prostate, dijagnoza često kasni, što povećava rizik od teških posljedica, uključujući sepsu.
Apsces prostate predstavlja lokaliziranu nakupinu gnoja unutar prostate, a najčešće nastaje kao teška komplikacija akutne bakterijske upale, poznatije kao prostatitis. Riječ je o stanju koje je u moderno doba, zahvaljujući širokoj primjeni antibiotika, postalo znatno rjeđe, no i dalje predstavlja značajan dijagnostički i terapijski izazov. Pacijenti se obično žale na bolno i učestalo mokrenje, bol u području međice, povišenu temperaturu, zimicu i opću slabost. Upravo ta nespecifičnost kliničke slike može dovesti do kašnjenja u dijagnozi, a ako se ne liječi adekvatno i na vrijeme, apsces prostate može dovesti do razvoja urosepse i septičkog šoka, stanja koja su izravno opasna po život, s stopom smrtnosti koja se, ovisno o studijama, kreće od 1 do čak 16 posto.
Bolno mokrenje
Simptomi koji upućuju na mogući apsces prostate iznimno su varijabilni i često se preklapaju s drugim bolestima donjeg mokraćnog sustava. Najčešći znakovi uključuju bolno mokrenje, i povećanu učestalost mokrenja, što se javlja kod više od 70 posto pacijenata. Otprilike trećina oboljelih doživjet će nagli porast tjelesne temperature, osjećaj jake hladnoće te probleme s mokrenjem koji mogu eskalirati sve do akutne urinarne retencije, odnosno potpune nemogućnosti pražnjenja mjehura. Bol u perineumu (područje između mošnji i anusa) ili donjem dijelu leđa, kao i pojava krvi u mokraći, rjeđi su, ali važni pokazatelji. Iako se često navodi da je fluktuacija, odnosno osjećaj “bujanja” tekućine pri rektalnom pregledu, tipičan znak apscesa, u praksi se taj nalaz otkriva kod manje od 20 posto pacijenata. Zbog toga liječnici moraju imati visok stupanj sumnje, osobito ako se stanje pacijenta s dijagnosticiranim prostatitisom ne poboljšava unutar 48 sati od početka antibiotske terapije.
Najznačajniji pojedinačni rizični faktor je šećerna bolest; studije pokazuju da više od 50 posto, a neke čak i do 75 posto pacijenata s apscesom prostate, ima dijabetes. Osim toga, rizik je povećan kod svih osoba s oslabljenim imunosnim sustavom, kao što su pacijenti na kemoterapiji, primatelji organa, osobe s cirozom jetre, kroničnom bubrežnom bolesti ili HIV-om.
Iako apsces prostate može pogoditi bilo kojeg muškarca, određene skupine su pod znatno većim rizikom. Najznačajniji pojedinačni rizični faktor je šećerna bolest; studije pokazuju da više od 50 posto, a neke čak i do 75 posto pacijenata s apscesom prostate, ima dijabetes. Osim toga, rizik je povećan kod svih osoba s oslabljenim imunosnim sustavom, kao što su pacijenti na kemoterapiji, primatelji organa, osobe s cirozom jetre, kroničnom bubrežnom bolesti ili HIV-om. U posljednje vrijeme u medicinskoj literaturi sve se češće spominje i veza između biopsije prostate i naknadnog razvoja apscesa, što se događa kod otprilike 10 posto slučajeva. Kod starijih muškaraca, uzrok je često povezan s komplikacijama benigne hiperplazije prostate (BPH) ili neadekvatno liječenom upalom, dok kod mlađih muškaraca pojava apscesa može biti prvi znak do tada neotkrivene kronične bolesti, najčešće dijabetesa.
Prednost TRUS-a je i mogućnost istovremenog terapijskog zahvata, odnosno aspiracije gnoja iglom. U složenijim slučajevima, ili kada se sumnja na širenje infekcije izvan prostate, koristi se kompjuterizirana tomografija (CT) abdomena i zdjelice.
S obzirom na to da se dijagnoza ne može pouzdano postaviti samo na temelju simptoma i fizikalnog pregleda, ključnu ulogu imaju slikovne dijagnostičke metode. Standardna i najčešće prva pretraga je transrektalni ultrazvuk (TRUS), koji s visokom preciznošću može identificirati gnojne kolekcije unutar prostate. One se na ultrazvuku prikazuju kao hipoehogena (tamnija) područja s jasno definiranim zidovima. Prednost TRUS-a je i mogućnost istovremenog terapijskog zahvata, odnosno aspiracije gnoja iglom. U složenijim slučajevima, ili kada se sumnja na širenje infekcije izvan prostate, koristi se kompjuterizirana tomografija (CT) abdomena i zdjelice. Magnetska rezonancija (MR) nudi najbolju rezoluciju mekih tkiva i najosjetljivija je u ranim fazama formiranja apscesa, kada ultrazvučni nalaz može biti nejasan, no rjeđe se koristi kao prva linija dijagnostike.
Kako se liječi apsces prostate?
Liječenje apscesa prostate temelji se na dva ključna principa: primjeni antibiotika i drenaži nakupljenog gnoja. Odmah po postavljanju sumnje započinje se s intravenskom primjenom antibiotika širokog spektra, budući da su uzročnici, najčešće gram-negativne bakterije poput Escherichia coli, sve otporniji na prvu liniju lijekova. Terapija se kasnije prilagođava nalazima urinokulture i kulture aspiriranog gnoja. Iako se vrlo mali apscesi, oni manji od jednog centimetra, ponekad mogu liječiti samo antibioticima, za većinu pacijenata nužna je drenaža. Apscesi veći od 2 cm gotovo uvijek zahtijevaju neki oblik kirurške intervencije. Drenaža ne samo da uklanja izvor infekcije, već i značajno skraćuje trajanje bolesti, duljinu boravka u bolnici i trajanje antibiotske terapije, koja u prosjeku traje od dva do četiri tjedna.
Kirurške opcije i prognoza
Postoji nekoliko metoda za drenažu apscesa, a izbor ovisi o veličini, lokaciji i općem stanju pacijenta. Najčešće se primjenjuje minimalno invazivna aspiracija iglom vođena transrektalnim ultrazvukom. Ovaj se postupak može izvesti u lokalnoj anesteziji, lako je ponovljiv i nosi nizak rizik od komplikacija. Ako aspiracija nije uspješna ili se radi o većim i višestrukim apscesima, pribjegava se transuretralnoj drenaži. Kroz mokraćnu cijev se uvodi instrument kojim se “otvara krov” apscesne šupljine, omogućujući tako potpuno pražnjenje gnoja. U iznimno rijetkim slučajevima, kada se infekcija proširila na okolna tkiva, poput mišića zdjelice, potreban je otvoreni kirurški zahvat. Prognoza je, uz pravovremenu dijagnozu i adekvatno liječenje, vrlo dobra. Međutim, svako odgađanje može dovesti do teških komplikacija i fatalnog ishoda, što naglašava važnost brze i točne medicinske reakcije na ovo podmuklo stanje.
( Ordinacija.hr )
