Neinfektivni endokarditis je rijetko, ali iznimno opasno stanje koje se često pogrešno dijagnosticira. Karakteriziraju ga sterilne izrasline na srčanim zaliscima koje mogu uzrokovati teške, pa čak i smrtonosne komplikacije, a najčešće pogađa pacijente s malignim i autoimunim bolestima.
Prva i najvažnija stvar koju treba razumjeti jest da neinfektivni endokarditis (NBTE) nije infekcija. Za razliku od poznatijeg, infektivnog endokarditisa, ovo stanje nije uzrokovano bakterijama ili drugim mikroorganizmima. Umjesto toga, na površini srčanih zalistaka, najčešće mitralnog i aortalnog, formiraju se sterilne vegetacije sastavljene od trombocita i fibrina. Ovisno o podležećoj bolesti, ovo se stanje naziva i marantični endokarditis, kada je povezano s kroničnim bolestima i karcinomima, ili Libman-Sacks endokarditis, koji se tipično javlja kod pacijenata sa sistemskim eritemskim lupusom. Same vegetacije rijetko uzrokuju značajno oštećenje zalistaka, no njihova krhka priroda predstavlja tempiranu bombu za cijeli organizam.
Ne pogađa nasumično
Neinfektivni endokarditis ne pogađa nasumično. Riječ je o stanju koje se gotovo uvijek javlja kao posljedica druge, teške bolesti koja u tijelu stvara stanje povišene sklonosti zgrušavanju krvi. Najčešće se povezuje s malignim bolestima, posebice s adenokarcinomima pluća, gušterače i želuca, gdje se javlja kao paraneoplastični sindrom. Druga velika rizična skupina su pacijenti s autoimunim poremećajima, prvenstveno oni sa sistemskim eritemskim lupusom (SLE) i antifosfolipidnim sindromom (APS). Zabilježeni su i slučajevi povezani s teškim kroničnim infekcijama poput tuberkuloze, stanjima poput diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK), ali i s prisutnošću katetera u desnoj strani srca koji mogu ozlijediti zaliske i potaknuti stvaranje ugrušaka.
Bolest se najčešće otkriva tek kada dio krhke vegetacije otkine, uđe u krvotok i izazove emboliju, odnosno začepljenje krvne žile u nekom udaljenom organu. Najčešća i najopasnija komplikacija je moždani udar, koji se prema nekim analizama javlja kao prvi simptom u više od 50 posto slučajeva.
Jedan od najpodmuklijih aspekata neinfektivnog endokarditisa je njegova klinička slika, koja je često potpuno tiha sve do trenutka katastrofe. Pacijenti mogu biti potpuno asimptomatski, bez povišene temperature, šumova na srcu ili drugih klasičnih znakova bolesti srca. Bolest se najčešće otkriva tek kada dio krhke vegetacije otkine, uđe u krvotok i izazove emboliju, odnosno začepljenje krvne žile u nekom udaljenom organu. Najčešća i najopasnija komplikacija je moždani udar, koji se prema nekim analizama javlja kao prvi simptom u više od 50 posto slučajeva. Embolije mogu pogoditi i druge organe, uzrokujući infarkte slezene, bubrega, crijeva ili udova, a u rijetkim slučajevima mogu začepiti i koronarne arterije te izazvati srčani udar.
Postavljanje dijagnoze predstavlja velik izazov i zahtijeva iznimno visok stupanj sumnje liječnika, osobito kod pacijenata s poznatim rizičnim faktorima koji razviju simptome embolije. Ključno je razlikovati ga od infektivnog endokarditisa, što može biti izuzetno teško. Dijagnostički postupak uključuje serijske hemokulture, koje će u slučaju NBTE biti negativne, te slikovne metode, prvenstveno ehokardiografiju. Pritom je transezofagealni ultrazvuk (TEE) znatno osjetljiviji od standardnog, transtorakalnog (TTE) pregleda i može otkriti i vrlo male vegetacije. U prošlosti se dijagnoza često postavljala tek post mortem, na obdukciji, što svjedoči o skrivenoj prirodi ove bolesti.
Liječenje i loša prognoza
Liječenje neinfektivnog endokarditisa temelji se na dva glavna stupa: antikoagulantnoj terapiji za sprječavanje daljnjih embolija i, što je najvažnije, liječenju osnovne bolesti koja je dovela do stvaranja vegetacija. Antikoagulacija, najčešće heparinom, ključna je, no nosi i rizik od krvarenja, osobito ako je moždani udar već nastupio. Kirurško liječenje je rijetko i rezervirano samo za slučajeve teškog oštećenja zaliska ili ponavljajućih embolija unatoč terapiji. Nažalost, prognoza je često loša i izravno ovisi o prognozi temeljne bolesti. Kod pacijenata s uznapredovalim karcinomom, pojava NBTE često je znak terminalne faze bolesti. Studije pokazuju da bolnička smrtnost može doseći i do 30 posto, što neinfektivni endokarditis čini tihim, ali iznimno smrtonosnim stanjem. ( Ordinacija.hr )
