Vijest o prisutnosti legionele u vodovodnom sustavu javnog objekta, bilo da se radi o bolnici, hotelu ili poslovnoj zgradi, školi , vrtiću često izaziva strah i paniku. Donosimo sve što trebate znati o ovoj bakteriji, stvarnim rizicima te metodama dezinfekcije i dugoročnog upravljanja sustavom.
Legionela je bakterija koja prirodno obitava u vodenim okolišima poput jezera i rijeka, no problem nastaje kada dospije u vodovodne sustave koje je izgradio čovjek. Istraživanja pokazuju da je prisutna u otprilike pedeset posto vodoopskrbnih sustava velikih zgrada, gdje pronalazi idealne uvjete za razmnožavanje. Pogoduju joj temperature vode između 20°C i 50°C, stajaća ili stagnantna voda, te prisutnost biofilma, kamenca i taloga u cijevima. Unatoč njezinoj raširenosti, legionarska bolest, teški oblik upale pluća koji uzrokuje, relativno je rijetka. Do zaraze ne dolazi pijenjem vode, već udisanjem sitnih kapljica vode, aerosola, koje sadrže bakteriju. Glavni izvori takvih aerosola su tuševi, hidromasažne kade, rashlad dok aktivnosti poput pranja ruku ili posuđa predstavljaju minimalan rizik.
Odgovarajuća temperatura vode
Jedno od prvih pitanja koje se postavlja nakon pozitivnog nalaza jest je li voda sigurna za korištenje. Suprotno intuiciji, u većini slučajeva preporučuje se nastavak korištenja slavina i tuševa. Prestanak korištenja i zatvaranje vode može pogoršati problem jer dovodi do stagnacije, što potiče daljnji rast bakterija. Redovito ispiranje sustava, uz održavanje odgovarajuće temperature vode, ključna preventivna mjera. Čak i u visokorizičnim ustanovama poput bolnica, praksa je održavati protok vode kako bi se spriječilo nakupljanje bakterija.
Kada se detektira povišena razina bakterije, pristupa se sanaciji sustava, koja se najčešće provodi termičkom ili kemijskom dezinfekcijom, često u kombinaciji s mehaničkim čišćenjem.
Prisutnost legionele utvrđuje se laboratorijskom analizom uzoraka vode uzetih s ključnih točaka u sustavu, poput slavina, tuševa, bojlera i rashladnih tornjeva. Umjesto testiranja svake slavine, primjenjuje se metoda reprezentativnog uzorkovanja koja se fokusira na visokorizična područja, slično praksi u bolnicama ili drugim javnim ustanovama poput vrtića i škola. Cilj nije postići potpunu i trajnu eliminaciju legionele, što je gotovo nemoguće zbog njezine prirodne prisutnosti u vodi, već svesti njezinu koncentraciju na najmanju moguću mjeru i držati je pod kontrolom. Kada se detektira povišena razina bakterije, pristupa se sanaciji sustava, koja se najčešće provodi termičkom ili kemijskom dezinfekcijom, često u kombinaciji s mehaničkim čišćenjem.
Odluka o metodi sanacije ovisi o stanju sustava, razini kontaminacije i vrsti objekta. Važno je naglasiti da nijedna od ovih metoda nije jednokratno rješenje, već dio šireg plana upravljanja kvalitetom vode koji zahtijeva kontinuirano praćenje i održavanje. Bez redovitih preventivnih mjera, legionela se može ponovno razmnožiti unutar nekoliko tjedana ili mjeseci nakon provedene dezinfekcije, čime se rizik ponovno povećava.
Kako izgleda i koliko traje dezinfekcija sustava?
Termička dezinfekcija, poznata i kao pasterizacija sustava, jedna je od najčešćih i ekološki najprihvatljivijih metoda. Proces uključuje podizanje temperature vode u bojlerima i spremnicima na minimalno 70°C te sustavno ispiranje svih izljevnih mjesta, od slavina do tuševa, vrućom vodom u trajanju od najmanje pet do dvadeset minuta. Na temperaturama iznad 50°C legionela se prestaje razmnožavati, dok na temperaturama iznad 70°C ugiba. Ovaj postupak zahtijeva oprez kako bi se izbjegle opekline i provodi se kada je potrošnja vode u objektu najmanja, primjerice tijekom noći. S druge strane, kemijska dezinfekcija ili hiperkloriranje uključuje dodavanje visokih koncentracija klora ili drugih biocida u vodovodni sustav. Iako je učinkovita, ova metoda može biti korozivna za cijevi, a njezina djelotvornost ovisi o pH vrijednosti vode te je manje učinkovita u uništavanju biofilma u kojem se bakterije skrivaju. Detaljne smjernice za kontrolu i prevenciju rasta legionele naglašavaju važnost kombiniranja ovih metoda s redovitim održavanjem.
Ključ je u prevenciji, a ne jednokratnim mjerama
Najvažniji aspekt borbe protiv legionele nije sanacija nakon što se problem pojavi, već uspostava dugoročnog plana prevencije. To podrazumijeva redovito održavanje cjelokupnog vodovodnog sustava. Ključne mjere uključuju održavanje temperature hladne vode ispod 20°C, a tople vode konstantno iznad 50°C na svim izljevnim mjestima, idealno oko 60°C u spremnicima. Potrebno je osigurati dobru cirkulaciju vode kako bi se izbjegla stagnacija, što znači tjedno ispiranje slavina i tuševa koji se rijetko koriste. Jednom godišnje preporučuje se pražnjenje i čišćenje bojlera od nakupljenog taloga i kamenca. Jednako je važno redovito čistiti i dezinficirati mrežice na slavinama i glave tuševa, jer se na njima nakuplja biofilm. Uspostavom ovih rutina, rizik od prekomjernog rasta legionele i potencijalne zaraze svodi se na najmanju moguću mjeru, čime se osigurava zdravstvena ispravnost vode u javnim objektima.
( Ordinacija.hr )
