Previše vremena provedenog u samoći u adolescenciji može utjecati na razvoj mozga i mentalno zdravlje. Što kaže znanost i kada roditelji trebaju reagirati?
Sve više tinejdžera danas provode vrijeme sami – fizički odvojeni od vršnjaka, ali često povezani putem ekrana. Iako je određena količina samoće normalna i ponekad korisna, znanstvena istraživanja sve jasnije pokazuju da prekomjerna društvena izolacija tijekom adolescencije može utjecati na razvoj mozga, osobito dijelova zaduženih za emocije, odnose i donošenje odluka.

Zašto je adolescencija ključna za razvoj “društvenog mozga”
Adolescencija je razdoblje intenzivnih promjena – ne samo hormonalnih i emocionalnih, već i neuroloških. Tijekom puberteta i ranih dvadesetih godina mozak prolazi kroz proces „prespajanja“, stvarajući nove neuronske veze koje omogućuju bolju regulaciju emocija, procjenu rizika i razumijevanje drugih ljudi.
Posebno se razvija tzv. društveni mozak, mreža regija koja uključuje medijalni prefrontalni korteks, prednji cingularni korteks i amigdalu. Ove strukture omogućuju empatiju, prepoznavanje emocija, zauzimanje tuđe perspektive i stvaranje bliskih odnosa. Upravo zato su tinejdžeri prirodno usmjereni na prijateljstva i društvene interakcije.
No, kako upozoravaju neuroznanstvenici, taj se sustav ne razvija sam od sebe – potrebna mu je stvarna socijalna „vježba“.

Sve manje druženja uživo
Prema izvješću OECD-a, udio djece i mladih koji svakodnevno provode vrijeme s prijateljima uživo pao je s 53 % u 2006. godini na samo 36 % u 2022. godini. Taj pad potaknuo je znanstvenike da se zapitaju kakve posljedice ima smanjena socijalizacija na mozak u razvoju.
Dosadašnja istraživanja povezuju društvenu izolaciju kod adolescenata s povećanom anksioznošću, većim rizikom od ovisnosti i poteškoćama u emocionalnoj regulaciji. No tek su nedavno dostupni podaci koji izravno povezuju izolaciju s promjenama u moždanoj strukturi.

Što otkrivaju najnovija neuroznanstvena istraživanja
Veliki američki projekt praćenja razvoja mozga adolescenata pokazao je da djeca koja češće preferiraju samoću ili se povlače iz društvenih situacija imaju drukčije razvijene moždane regije povezane sa socijalnom kognicijom i emocijama.
Primijećene su promjene u gornjem temporalnom girusu, važnom za razumijevanje tuđih namjera i izraza lica, kao i u prednjem cingularnom korteksu, koji sudjeluje u emocionalnoj obradi. Iznenađujuće, razlike su uočene i u mrežama zaduženima za pažnju i donošenje odluka, što sugerira da izolacija može imati širi neurološki učinak nego što se ranije mislilo.
Iako ta istraživanja ne dokazuju da izolacija izravno uzrokuje mentalne poremećaje, znanstvenici upozoravaju da promjene tijekom ovog osjetljivog razdoblja mogu povećati ranjivost u odrasloj dobi.

Kada je povlačenje razlog za brigu, a kada nije
Stručnjaci naglašavaju da nije svaka samoća loša. Neki tinejdžeri prirodno preferiraju manje društvene krugove ili trebaju više vremena za sebe. Ključno pitanje nije količina kontakata, već postoje li smisleni odnosi s vršnjacima.
Ako dijete dugotrajno izbjegava društvo, djeluje povučeno, anksiozno ili bez interesa za odnose, to može biti signal za razgovor ili stručnu podršku. Dobra vijest je da je adolescentski mozak izrazito plastičan – pravovremena podrška, poticanje druženja i emocionalna sigurnost mogu ublažiti negativne učinke izolacije.

Mozak prolazi pet velikih prekretnica tijekom života, evo kada se događaju i što znače
Može li online druženje zamijeniti ono uživo?
Iako virtualna komunikacija postaje sastavni dio života mladih, znanstvenici još istražuju može li u potpunosti zamijeniti dobrobiti kontakta licem u lice. Neki oblici online interakcije mogu biti korisni, no kvaliteta i svrha tih odnosa ostaju presudni.
Ordinacija.hr




