Istraživanja pokazuju da je odgađanje važnih zadataka često potaknuto načinom na koji mozak obrađuje stres i osjećaj prijetnje, a ne lošim upravljanjem vremenom ili nedostatkom discipline.
Znanstvenici upozoravaju da odugovlačenje s obavezama i samosabotaža nisu jednostavno znak loše volje ili nedostatka motivacije nego način na koji mozak reagira na percepciju prijetnje i stres – instinktivni „mehanizam preživljavanja“ koji potječe iz evolucijske prošlosti, a ponekad nas više koči nego nam pomaže.
Što je zapravo samosabotaža?
Samosabotaža obuhvaća misli i ponašanja koja unakazuju vaše dugoročne ciljeve čak i kad ih stvarno želite ostvariti.
Oblici samosabotaže mogu uključivati:
- prokrastinaciju
- prejedanje
- pretjerano trošenje
- odugovlačenje
- samokritičnost
Stručnjaci objašnjavaju da samosabotaža često više govori o emocionalnim i psihološkim procesima nego o disciplini ili lijenosti.
Kako prepoznati i prestati s emocionalnim prejedanjem?
Zašto mozak „zavarava“ naše ciljeve?
1. Borba između preživljavanja i racionalnosti
Naš mozak evoluirao je kako bi nas zaštitio od opasnosti, kao što su fizički predatori, ali je taj sustav i danas aktivan, iako je prijetnja često samo „kritika“ ili „rok“. Primjerice, strah od neuspjeha ili prosudbe drugih može aktivirati strah i nelagodu, zbog čega mozak bira trenutačnu „sigurnost“ izbjegavanja zadatka.
2. Kratkotrajna ugoda nas privlači više od dugoročne koristi
Kada se suočite s nečim teškim ili stresnim, izbjegavanje, poput pregledavanja mobitela ili gledanja serija, pruža trenutnu emocionalnu relaksaciju. Iako to na duge staze šteti našim ciljevima, mozak to doživljava kao „sigurnu“ reakciju.
3. Emocionalna petlja straha
Ponekad ne odgađamo zato što ne želimo uspjeti, već zato što se naš mozak boji mogućeg neuspjeha, kritike ili suočavanja s neugodnim emocijama.
Kako se samosabotaža povezuje s mozgom?
Psiholozi objašnjavaju da se ovaj obrazac ponašanja često javlja jer:
- dio mozga koji reagira na stres (amigdala) aktivira instinktivnu obranu
- prefrontalni korteks (koji je zadužen za planiranje i samokontrolu) može se “ugasiti” kad smo pod stresom
- kombinacija dovodi do impulsa da izbjegnemo neugodne osjećaje umjesto da se suočimo s njima
U stvarnosti, to znači da naš emocionalni mozak često „pobjeđuje“ racionalnu odluku, osobito kada je riječ o teškim ili stresnim zadacima.
Može li se ovaj obrazac promijeniti?
Stručnjaci navode nekoliko pristupa koji mogu pomoći:
1. Svijest o vlastitim reakcijama
Prvi korak je prepoznati kad i zašto odgađamo zadatke – jer tek tada možemo početi prekidati uzorak.
2. Razvijanje samosažaljenja
Umjesto samokritike, konstruktivan i nježan pristup prema sebi može smanjiti emocionalnu reakciju i potaknuti bolje ponašanje.
3. Terapija i podrška
U slučajevima kad su obrasci snažni ili kronični, stručna psihološka podrška, poput kognitivno-bihevioralne terapije, može pomoći u dugoročnoj promjeni ponašanja.
Prokrastinacija i samosabotaža nisu samo mentalna lijenost ili manjak motivacije, oni su duboko ukorijenjeni u evolucijskim i emocionalnim procesima u mozgu. Razumijevanje zašto nešto radimo, umjesto da se samo čudimo zašto se ne možemo natjerati, prvi je korak prema preuzimanju kontrole i ostvarenju svojih dugoročnih ciljeva.
Ordinacija.hr
