Nova saznanja iz psihoneuroimunologije, znanstvene discipline koja povezuje um i tijelo, otkrivaju kako neprocesuirane emocije postaju okidač za teške bolesti. Ignoriranje osjećaja poput bijesa i tuge nije samo mentalni teret, već stvara mjerljive biološke promjene koje uništavaju organizam iznutra.
Moderna medicina sve jasnije potvrđuje ono što su holistički pristupi dugo znali, a to je da se emocionalno i fizičko zdravlje ne mogu odvojiti. Znanstvena disciplina psihoneuroimunologija (PNI) proučava upravo tu dvosmjernu komunikaciju između uma, živčanog i imunološkog sustava. Emocije stoga nisu apstraktni osjećaji, već snažni biokemijski signali koji izravno utječu na rad naših organa. Kada svjesno ili nesvjesno potiskujemo ljutnju, tugu ili strah, tijelo to ne registrira kao mir, već kao tihi, ali konstantni unutarnji stresor koji pokreće opasnu kaskadu fizioloških reakcija.
Aktivacija tjelesnog sustava za odgovor na stres
Glavni mehanizam kojim potisnute emocije narušavaju zdravlje jest kronična aktivacija tjelesnog sustava za odgovor na stres. Potiskivanje osjećaja aktivira takozvanu hipotalamo-hipofizno-nadbubrežnu (HPA) os, što dovodi do neprestanog lučenja hormona stresa, prvenstveno kortizola i adrenalina. Iako su ovi hormoni ključni za preživljavanje u kratkotrajnim opasnim situacijama, njihova stalno povišena razina u tijelu ima razoran učinak. S vremenom, imunološke stanice postaju otporne na signale kortizola koji bi inače trebao smiriti upalu. Posljedica je stanje trajne, sistemske upale niskog stupnja, koja se smatra temeljem za razvoj većine kroničnih bolesti današnjice.
S druge strane, pojačana proizvodnja proupalnih glasnika, citokina, dodatno iscrpljuje imunološki sustav i oštećuje zdrava tkiva, stvarajući podlogu za razvoj autoimunih poremećaja.
Ova tiha upala izravno sabotira naš obrambeni sustav na dva načina. S jedne strane, smanjuje se aktivnost ključnih zaštitnih stanica, poput takozvanih “stanica prirodnih ubojica” (NK stanice) i T-limfocita, koje su prva linija obrane od virusa i razvoja tumorskih stanica. To znači da tijelo istovremeno ostaje upaljeno, ali i manje zaštićeno od vanjskih prijetnji. S druge strane, pojačana proizvodnja proupalnih glasnika, citokina, dodatno iscrpljuje imunološki sustav i oštećuje zdrava tkiva, stvarajući podlogu za razvoj autoimunih poremećaja. Ovaj disfunkcionalni imunosni potpis često se viđa kod pacijenata s kroničnim umorom, fibromialgijom i upalnim bolestima probavnog sustava.
Dugoročno, kronično potiskivanje bijesa vodi do endotelne disfunkcije, što je izravan put prema aterosklerozi, visokom krvnom tlaku te povećanom riziku od srčanog i moždanog udara. Neke studije idu toliko daleko da procjenjuju kako intenzivan izljev bijesa može privremeno povećati rizik od akutnog infarkta miokarda
Nigdje veza između emocija i fizičkog zdravlja nije tako dramatično vidljiva kao na kardiovaskularnom sustavu. Istraživanja su pokazala da čak i kratkotrajno prisjećanje na događaj koji je izazvao ljutnju može privremeno oštetiti endotel, unutarnju stijenku krvnih žila, i smanjiti njihovu sposobnost širenja. Dugoročno, kronično potiskivanje bijesa vodi do endotelne disfunkcije, što je izravan put prema aterosklerozi, visokom krvnom tlaku te povećanom riziku od srčanog i moždanog udara. Neke studije idu toliko daleko da procjenjuju kako intenzivan izljev bijesa može privremeno povećati rizik od akutnog infarkta miokarda za čak osam do devet puta unutar samo nekoliko sati.
Od probave do autoimunih bolesti
Utjecaj neprocesuiranih osjećaja ne zaustavlja se na srcu i imunitetu. Stres izravno remeti osjetljivu ravnotežu crijevnog mikrobioma, što može dovesti do sindroma propusnih crijeva, gastritisa i sindroma iritabilnog crijeva (IBS). Posebno su ugrožene žene, koje čine gotovo 75 posto svih pacijenata s autoimunim dijagnozama. Vjeruje se da tu veliku neravnotežu ne objašnjava samo genetika, već i hormonalne specifičnosti te društveno-kulturni čimbenici koji žene češće navode na internalizaciju stresa i potiskivanje emocija. Kada se tijelo godinama nalazi u stanju lažne uzbune, imunološki sustav s vremenom može izgubiti sposobnost razlikovanja vlastitog od tuđeg te početi napadati vlastita tkiva, što dovodi do bolesti poput Hashimotovog tireoiditisa, reumatoidnog artritisa ili lupusa. Stoga je jasno da briga o emocionalnom zdravlju nije luksuz, već temeljni preduvjet za očuvanje fizičkog blagostanja.
( Ordinacija.hr )
