Mindfulness se danas koristi u školama, bolnicama i tvrtkama diljem svijeta, no stručnjaci upozoravaju da različita tumačenja prakse dovode do različitih učinaka na stres, fokus i emocionalno zdravlje.
Mindfulness je u posljednjih dvadesetak godina postao izrazito popularan širom svijeta. Sveprisutniji u društvu, podučava se u školama, na radnim mjestima, u sportskim programima, pa čak i u vojsci.
– Iako mindfulness postaje sveprisutna praksa, znanstvenici, kliničari i edukatori i dalje se ne slažu što mindfulness zapravo jest, niti kako ga pouzdano mjeriti. Različiti programi i aplikacije često mjere različite vještine pod istim nazivom, što može zbuniti ljude koji žele primijeniti mindfulness u svakodnevnom životu – ističe Ronald S. Green, profesor i voditelj Odjela za filozofiju i religijske studije na Coastal Carolina University.
Na društvenim mrežama, u medijima i wellness aplikacijama, mindfulness se često prikazuje vrlo jednostavno – kao smirenost i fokus na sadašnji trenutak. Velike kompanije poput Googlea, dodaje Green, koriste programe mindfulnessa kako bi zaposlenici ostali koncentrirani i manje pod stresom. Bolnice ga primjenjuju kako bi pacijentima pomogle u upravljanju boli i poboljšanju mentalnog zdravlja. Milijuni ljudi danas koriste aplikacije koje obećavaju sve – od smanjenja stresa do boljeg sna i emocionalnog blagostanja.
Različite definicije – različiti rezultati
Problem koji Green ističe krije se u činjenici da „znanstvenici i praktičari često govore o mindfulnessu različitim jezikom. Jedna studija može mjeriti pažnju, druga emocionalnu smirenost, treća samilost prema sebi, a četvrta moralnu svjesnost.“
Zbog toga, dvije studije mogu dati potpuno različite rezultate, a programi i aplikacije mogu podučavati vrlo različite vještine i nuditi različite koristi, ovisno o tome kako definiraju mindfulness. Za osobu koja bira meditacijsku aplikaciju ili tečaj, važno je znati što se zapravo testira i uči.
Od drevnih tradicija do modernog korištenja
Mindfulness ima duboke korijene u budizmu, hinduizmu, džainizmu, sikhizmu i drugim azijskim kontemplativnim tradicijama. Budistički „Satipatthana Sutta: Temelji mindfulnessa“ naglašava promatranje tijela i uma trenutak po trenutak.
Hinduistički koncept „dhyāna“ (kontemplacija) usredotočuje se na dah ili mantru, džainski „samayika“ razvija mirnu ravnotežu prema svim bićima, dok sikhistički „simran“ pomaže u otapanju egocentričnih misli u dublju svjesnost trenutka.
Krajem 20. stoljeća, ove tehnike počinju se prilagođavati za sekularne svrhe kroz programe smanjenja stresa temeljenog na mindfulnessu i druge terapijske metode. Od tada je mindfulness postao dio psihologije, medicine, obrazovanja i korporativnog wellnessa – široko korišten, ali često različito definiran.
Zašto se znanstvenici ne slažu
U modernoj primjeni mindfulnessa definicijski izazov je ključan. Različiti istraživači fokusiraju se na različite aspekte:
- Pažnja: usredotočenost na sadašnji trenutak (mjere se, primjerice, Mindful Attention Awareness Scale – MAAS).
- Emocionalna smirenost: ostajanje mirnim u stresnim situacijama.
- Samilost prema sebi: ljubaznost prema sebi kada pogriješimo (mjere se, primjerice, Freiburg Mindfulness Inventory – FMI).
- Moralna i etička svjesnost: donošenje mudrih i etički ispravnih odluka (uključeno u Comprehensive Inventory of Mindfulness Experiences – CHIME).
– Ako jedna studija mjeri pažnju, a druga samilost, njihovi rezultati se neće poklapati. I ako pokušavate prakticirati mindfulness, važno je razumjeti fokus prakse: je li to smirenje uma, samilost prema sebi ili etička svjesnost – dodaje Green.
Mindfulness kao „obitelj praksi“
John Dunne, stručnjak za budističku filozofiju, ističe da mindfulness nije jedna jedina stvar, nego „obitelj povezanih praksi“ oblikovanih različitim tradicijama, svrhom i kulturnim kontekstom.
Zbog toga se često događa da znanstvenici i praktičari pričaju „jedan pored drugoga“. Različiti programi i aplikacije mogu učiti vrlo različite vještine i nuditi različite koristi, ovisno o tome kako definiraju mindfulness.
Zašto je ovo važno za svakodnevni život i profesionalnu praksu
Mindfulness se razlikuje u tome kako se proučava, prakticira i podučava. Programi dizajnirani za smanjenje stresa izgledat će vrlo različito od onih koji podučavaju samilost ili etičku svjesnost. Bez jasnoće, napominje Green, učitelji, liječnici i savjetnici možda neće znati koji pristup najbolje odgovara njihovim ciljevima. Isto vrijedi i u poslovnom okruženju za učinkovitost i upravljanje stresom.
Unatoč nesuglasicama, istraživanja pokazuju da različiti oblici mindfulnessa donose različite prednosti:
- Fokus na sadašnji trenutak poboljšava koncentraciju i učinkovitost na poslu.
- Prakse prihvaćanja pomažu u upravljanju stresom, anksioznošću i kroničnom boli.
- Samilost prema sebi jača emocionalnu otpornost.
- Etika i moralna svijest potiču promišljenije i prosocijalno ponašanje.
– Zbog tih različitih ishoda istraživači i dalje raspravljaju koja definicija „mindfulnessa“ treba voditi znanstvena istraživanja. Za pojedince koji žele prakticirati mindfulness, ovo je podsjetnik da biraju pristupe koji odgovaraju njihovim osobnim potrebama – zaključuje Green.
(Ordinacija.hr)
