Međunarodni dan epilepsije, koji se obilježava drugog ponedjeljka u veljači, globalna je inicijativa za podizanje svijesti o jednom od najčešćih neuroloških poremećaja. Cilj je razbiti duboko ukorijenjene mitove i stigmu te pružiti podršku milijunima oboljelih diljem svijeta.
Svake godine, drugog ponedjeljka u veljači, svijet se ujedinjuje u podizanju svijesti o epilepsiji, kroničnoj neurološkoj bolesti koja pogađa više od 50 milijuna ljudi na globalnoj razini. U Hrvatskoj se procjenjuje da s ovom dijagnozom živi između 40 i 60 tisuća osoba, što epilepsiju čini jednim od najučestalijih neuroloških poremećaja. Ovaj dan prilika je da se javnost educira o prirodi bolesti, izazovima s kojima se oboljeli suočavaju te važnosti ispravne dijagnostike i liječenja. Iako se o njoj sve više govori, epilepsija je i dalje obavijena velom neznanja i predrasuda koje pogađaju oboljele i njihove obitelji.
Razbijanje opasnih mitova
Za mnoge osobe s epilepsijom, društvena stigma i diskriminacija predstavljaju teži teret od samih epileptičkih napadaja. Strah od gubitka posla, problemi u obrazovanju i socijalna izolacija svakodnevica su s kojom se bore. Upravo je zato ključno razbijanje opasnih mitova, poput onog da osobi tijekom napadaja treba staviti predmet u usta kako ne bi progutala jezik, što je fizički nemoguće i može uzrokovati teške ozljede zubi i dišnih putova. Ispravna prva pomoć uključuje osiguravanje osobe od ozljeda, postavljanje u bočni položaj nakon prestanka grčeva te praćenje trajanja napadaja, a edukacija o tim jednostavnim koracima može spasiti život.
Ispravna prva pomoć uključuje osiguravanje osobe od ozljeda, postavljanje u bočni položaj nakon prestanka grčeva te praćenje trajanja napadaja, a edukacija o tim jednostavnim koracima može spasiti život.
Unatoč izazovima, važno je naglasiti da je epilepsija stanje s kojim se može kvalitetno živjeti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, čak 70 posto oboljelih može živjeti potpuno bez napadaja uz pravilno odabranu i redovitu terapiju antiepileptičkim lijekovima. Ipak, globalno postoji ogroman jaz u liječenju, osobito u zemljama s niskim i srednjim prihodima, gdje čak tri četvrtine oboljelih ne prima potrebnu skrb. Razlozi za to su višestruki: od nedostupnosti lijekova i stručnjaka do siromaštva i duboko ukorijenjenih kulturnih vjerovanja koja sprječavaju traženje medicinske pomoći.
Globalno postoji ogroman jaz u liječenju, osobito u zemljama s niskim i srednjim prihodima, gdje čak tri četvrtine oboljelih ne prima potrebnu skrb.
Dok su prethodne kampanje bile usmjerene na dijeljenje osobnih priča, Međunarodni dan epilepsije 2026. godine ide korak dalje pod temom “Pretvaranje priča u akciju”. Glavni cilj je potaknuti konkretna i mjerljiva djela kroz kampanju #EpilepsyPledge (Obećanje za epilepsiju). Pojedinci, škole, tvrtke i organizacije pozivaju se da daju vlastito obećanje kojim će doprinijeti stvaranju sigurnijeg i inkluzivnijeg okruženja za osobe s epilepsijom. Ovaj pomak s riječi na djela ključan je za stvaranje trajnih promjena u društvu.
Konkretnim obećanjima do stvarne promjene
“Obećanje za epilepsiju” može biti bilo što, od učenja pravilne prve pomoći i dijeljenja znanja s prijateljima, do zalaganja za inkluzivne politike na radnom mjestu ili organiziranja edukativne radionice u lokalnoj zajednici. Simbolično, kampanju prati ljubičasta boja, boja lavande, koja se povijesno povezivala s umirujućim svojstvima, a na sam dan brojne svjetske i hrvatske znamenitosti, poput zagrebačkih fontana, svijetle ljubičasto u znak podrške. Svaki korak, ma koliko malen bio, doprinosi rušenju zidova nerazumijevanja i gradi mostove prema društvu u kojem dijagnoza epilepsije ne definira nečiju vrijednost niti ograničava potencijal. ( Ordinacija.hr )
