Hrkanje nije samo zvučna smetnja koja remeti san partnera, već može biti i simptom ozbiljnijih zdravstvenih problema. Srećom, postoji čitav niz rješenja, od jednostavnih promjena životnih navika do naprednih medicinskih tretmana koji mogu vratiti mir u spavaću sobu
Procjenjuje se da čak 45 posto muškaraca i 30 posto žena redovito hrče, a zvuk koji proizvode nastaje zbog vibracije mekih tkiva u gornjim dišnim putevima. Iako je često bezopasno, kronično hrkanje može narušiti kvalitetu sna i odnosa, a nedavna istraživanja čak ga povezuju s povećanim rizikom od zadebljanja karotidnih arterija. Prvi i najvažniji korak u borbi protiv ove noćne buke često uključuje jednostavne promjene životnog stila. Regulacija tjelesne težine može značajno pomoći jer višak masnog tkiva na vratu sužava dišne putove. Također, preporučuje se spavanje na boku umjesto na leđima, jer se u tom položaju jezik i meko nepce ne povlače prema ždrijelu. Izbjegavanje alkohola i sedativa najmanje četiri sata prije spavanja te prestanak pušenja dodatne su mjere koje smanjuju opuštanje mišića grla i iritaciju sluznice, čime se olakšava protok zraka.
Na raspolaganju pomagala
Ako promjene navika ne donesu rezultate, na raspolaganju su brojna pomagala koja se mogu nabaviti bez recepta. Među najpopularnijima su nazalni flasteri, poput Breathe Right traka, i dilatatori koji se stavljaju u nosnice kako bi ih mehanički proširili i poboljšali protok zraka. Druga kategorija su oralni aparatići ili udlage. Oni funkcioniraju na dva načina: najčešći, poznati kao mandibularni repozicijski uređaji, lagano pomiču donju čeljust prema naprijed kako bi dišni put ostao otvoren. Drugi tip uređaja dizajniran je da drži jezik i spriječi njegovo zapadanje u ždrijelo. Iako su neki dostupni u slobodnoj prodaji, za najbolje rezultate preporučuje se izrada prilagođenog aparatića kod stomatologa ili specijalista.
Glasno i redovito hrkanje, popraćeno pauzama u disanju, gušenjem ili hvatanjem zraka tijekom noći, može biti znak opstruktivne apneje u snu (OSA), ozbiljnog poremećaja koji zahtijeva medicinsku obradu.
Ipak, važno je znati kada potražiti liječničku pomoć. Glasno i redovito hrkanje, popraćeno pauzama u disanju, gušenjem ili hvatanjem zraka tijekom noći, može biti znak opstruktivne apneje u snu (OSA), ozbiljnog poremećaja koji zahtijeva medicinsku obradu. Ostali simptomi koji upućuju na apneju uključuju jutarnje glavobolje, prekomjernu dnevnu pospanost, razdražljivost i poteškoće s koncentracijom. U tom slučaju, liječnik će obaviti pregled, uzeti detaljnu anamnezu te po potrebi preporučiti studiju spavanja, odnosno polisomnografiju. Ovaj test detaljno analizira disanje, razinu kisika u krvi, rad srca i moždanu aktivnost tijekom noći kako bi se postavila točna dijagnoza.
Zlatni standard liječenja OSA-e je CPAP uređaj (Continuous Positive Airway Pressure), koji se sastoji od maske povezane s malom pumpom. Uređaj upuhuje zrak pod blagim tlakom u dišne putove, držeći ih otvorenima i time sprječavajući hrkanje i prekide disanja.
Za hrkanje koje je povezano s opstruktivnom apnejom u snu ili u teškim slučajevima koji ne reagiraju na druge tretmane, primjenjuju se naprednije medicinske metode. Zlatni standard liječenja OSA-e je CPAP uređaj (Continuous Positive Airway Pressure), koji se sastoji od maske povezane s malom pumpom. Uređaj upuhuje zrak pod blagim tlakom u dišne putove, držeći ih otvorenima i time sprječavajući hrkanje i prekide disanja. Iako je iznimno učinkovit, neki ga pacijenti teško podnose zbog nelagode ili buke. Kada CPAP nije opcija ili uzrok problema leži u anatomskim nepravilnostima, razmatraju se kirurški zahvati.
Kirurška rješenja i minimalno invazivni zahvati
Kirurški pristup ovisi o točnom uzroku suženja dišnih puteva. Septoplastika je operacija kojom se ispravlja devijacija nosne pregrade i olakšava disanje kroz nos. Uvulopalatofaringoplastika (UPPP) je zahvat kojim se kirurški uklanja ili preoblikuje višak tkiva iz ždrijela, uključujući resicu i dio mekog nepca. Manje invazivne metode uključuju radiofrekvencijsku ablaciju, koja koristi toplinsku energiju za smanjenje i učvršćivanje tkiva mekog nepca, te ugradnju malih palatalnih implantata koji postižu sličan učinak. Kod nekih pacijenata, posebice djece, uzrok hrkanja su povećani krajnici pa se problem rješava tonzilektomijom.
Redovitim vježbanjem može se smanjiti mlohavost tkiva koja uzrokuje vibracije.
Kao dodatak ili alternativa, spominje se i miofunkcionalna terapija, koja se sastoji od specifičnih vježbi za jačanje mišića jezika, mekog nepca i ždrijela. Redovitim vježbanjem može se smanjiti mlohavost tkiva koja uzrokuje vibracije. Na kraju, treba biti oprezan s brojnim proizvodima poput sprejeva za grlo ili homeopatskih pripravaka čija učinkovitost u kliničkim studijama uglavnom nije dokazana. Ključ uspješnog liječenja leži u otkrivanju pravog uzroka, zbog čega je konzultacija sa specijalistom često najbolji put do mirnih noći. ( Ordinacija.hr )
