Ultrazvuk žlijezda slinovnica ključna je, bezbolna pretraga koja brzo otkriva uzroke neugodnih simptoma, od bezopasnih upala i kamenaca do ozbiljnijih stanja poput tumora i autoimunih bolesti. Razumijevanje nalaza pomaže u daljnjem liječenju.
Pojava otekline u području obraza, ispod donje čeljusti ili bol koja se iznenada javlja i pogoršava tijekom jela najčešći su razlozi zbog kojih će vas liječnik obiteljske medicine, otorinolaringolog ili maksilofacijalni kirurg uputiti na ultrazvuk žlijezda slinovnica. Simptomi koji također pale alarm su opipljive kvržice, crvenilo i toplina kože iznad žlijezde ili pak kronična suhoća usta, poznata kao kserostomija, koja može upućivati na sistemske bolesti. Ova dijagnostička metoda prvi je i najvažniji korak u razjašnjavanju problema jer je potpuno neinvazivna, ne koristi ionizirajuće zračenje i omogućuje detaljan prikaz mekih tkiva i strukture žlijezda u stvarnom vremenu.
Uzrok tegoba
Cilj pretrage je precizno utvrditi uzrok tegoba. Ultrazvuk s velikom pouzdanošću otkriva kamence (sialolitijazu) u izvodnim kanalima koji blokiraju protok sline i uzrokuju bolne otekline, poznate kao “salivarne kolike”. Nadalje, liječniku pomaže razlikovati akutnu upalu, bilo da je bakterijska ili virusna, od kroničnih upalnih procesa koji trajno mijenjaju tkivo žlijezde. Ako se na vratu ili licu pojavi kvržica, ultrazvuk je ključan za karakterizaciju tvorbe; njime se može utvrditi radi li se o cisti ispunjenoj tekućinom ili o solidnom tumoru. Korištenjem Color Doppler opcije dodatno se analizira prokrvljenost tkiva, što može pomoći u razlikovanju dobroćudnih od zloćudnih promjena.
Kod akutne upale (sialadenitisa) žlijezda će na ultrazvuku izgledati tamnije, odnosno hipoehogeno, zbog nakupljanja tekućine (edema). Suprotno tome, kronične upale često rezultiraju svjetlijim, hiperehogenim izgledom, što je znak fibroze ili zamjene žljezdanog tkiva masnim.
Liječnički nalaz često sadrži stručne termine koji opisuju izgled tkiva, no njihovo je značenje prilično jednostavno. Normalan nalaz opisuje žlijezde kao homogene, što znači da je njihovo tkivo ujednačene strukture i glatkih rubova. Kod akutne upale (sialadenitisa) žlijezda će na ultrazvuku izgledati tamnije, odnosno hipoehogeno, zbog nakupljanja tekućine (edema). Suprotno tome, kronične upale često rezultiraju svjetlijim, hiperehogenim izgledom, što je znak fibroze ili zamjene žljezdanog tkiva masnim. Najčešći uzrok opstrukcije, kamenac u slinovnici, prikazuje se kao izrazito svijetla (hiperehogena) točka iza koje se vidi tamna sjena, jer zvučni valovi ne mogu proći kroz njega. Uz to je gotovo uvijek vidljivo i proširenje izvodnog kanala, što je jasan znak začepljenja.
Solidne tvorbe zahtijevaju dodatnu pažnju; dok su dobroćudni tumori, poput pleomorfnog adenoma, najčešće glatki i jasno ograničeni, zloćudne promjene mogu imati nepravilne rubove i pojačanu prokrvljenost, što zahtijeva daljnju obradu
Promjene u strukturi žlijezda mogu signalizirati i sistemske poremećaje. Jedan od najočitijih primjera je Sjögrenov sindrom, autoimuna bolest kod koje tkivo žlijezde postaje neujednačeno, odnosno heterogeno. Na ultrazvuku se to očituje kao uzorak “leopardove kože” ili “saća”, s brojnim tamnim, hipoehogenim područjima koja predstavljaju nakupine upalnih stanica. Ultrazvuk je toliko precizan da se smatra jednom od ključnih metoda za ranu dijagnozu ove bolesti. S druge strane, jasno ograničene, tamne i tekućinom ispunjene tvorbe obično su dobroćudne ciste. Solidne tvorbe zahtijevaju dodatnu pažnju; dok su dobroćudni tumori, poput pleomorfnog adenoma, najčešće glatki i jasno ograničeni, zloćudne promjene mogu imati nepravilne rubove i pojačanu prokrvljenost, što zahtijeva daljnju obradu.
Kada nalaz upućuje na ozbiljnije stanje?
Iako je većina promjena na žlijezdama slinovnicama dobroćudne prirode, ultrazvuk igra presudnu ulogu u ranom otkrivanju malignih bolesti. Poseban oprez potreban je kod pacijenata s dijagnosticiranim Sjögrenovim sindromom, jer oni imaju povišen rizik od razvoja specifične vrste limfoma, takozvanog MALT limfoma. Pojava novih, jasno definiranih i izrazito tamnih (hipoehogenih) čvorova unutar žlijezde koja već pokazuje kronične autoimune promjene snažan je znak za uzbunu. Takav nalaz obično zahtijeva hitnu daljnju obradu kako bi se potvrdila ili isključila sumnja na limfom.
Iako se ranije češće koristila punkcija tankom iglom (FNA), kojom se dobivaju samo stanice, danas se za sumnju na limfom preferira biopsija debljom iglom (core biopsija)
Ukoliko radiolog uoči sumnjivu tvorbu, sljedeći je korak najčešće biopsija pod kontrolom ultrazvuka. Ovaj postupak omogućuje liječniku da iglom precizno uđe u ciljanu promjenu i uzme uzorak tkiva za patohistološku analizu, koja jedina može dati konačnu dijagnozu. Iako se ranije češće koristila punkcija tankom iglom (FNA), kojom se dobivaju samo stanice, danas se za sumnju na limfom preferira biopsija debljom iglom (core biopsija). Ona osigurava komadić tkiva, što patologu omogućuje detaljniju analizu i postavljanje točne dijagnoze, što je ključno za planiranje liječenja. Unatoč strahu pacijenata, radi se o sigurnom postupku s minimalnim rizikom od komplikacija. Stoga je ultrazvuk ne samo dijagnostički, već i terapijski alat koji liječnike vodi prema najbržem i najučinkovitijem rješenju, bilo da je riječ o praćenju bezazlene upale ili o početku onkološkog liječenja. ( Ordinacija.hr )
