Pred kraj trudnoće, ginekolozi upućuju svaku trudnicu na bris na beta-hemolitički streptokok grupe B (BHSB). Iako zvuči komplicirano, riječ je o jednostavnoj i bezbolnoj pretrazi koja može spasiti život novorođenčeta
Beta-hemolitički streptokok grupe B, poznat pod skraćenicom BHSB, bakterija je koja prirodno živi u probavnom i genitalnom sustavu mnogih zdravih ljudi. Procjenjuje se da je između deset i 30 posto potpuno zdravih trudnica nositelj ove bakterije, a da toga uopće nisu svjesne jer ona ne uzrokuje nikakve simptome. Važno je naglasiti da prisutnost BHSB-a nije posljedica loše higijene, niti se radi o spolno prenosivoj bolesti. Riječ je o normalnom stanovniku našeg mikrobioma, čija se prisutnost može mijenjati; bakterija se može pojaviti i nestati iz tijela bez ikakvog pravila, zbog čega raniji negativni nalazi u životu žene ne znače da ona nije nositelj u trudnoći.
Ozbiljna prijetnja za novorođenčad
Iako je za odrasle osobe potpuno bezopasan, BHSB predstavlja ozbiljnu prijetnju za novorođenčad. Tijekom vaginalnog poroda može doći do takozvanog vertikalnog prijenosa, pri čemu se bakterija s majke prenosi na dijete. Budući da novorođenčad nema razvijen imunosni sustav koji bi se mogao boriti protiv infekcije, izloženost ovoj bakteriji može imati teške posljedice. U malom postotku slučajeva, ali s potencijalno fatalnim ishodom, BHSB kod beba može uzrokovati po život opasna stanja poput sepse, odnosno trovanja krvi, upale pluća ili meningitisa, opasne upale moždanih ovojnica. Većina djece koja dođu u kontakt s bakterijom neće razviti infekciju, no rizik od teških komplikacija razlog je zbog kojeg se probir shvaća iznimno ozbiljno.
Testiranje se provodi u kasnoj trudnoći, najčešće između 35. i 37. tjedna. Ovaj vremenski okvir nije slučajan, istraživanja su pokazala da rezultati brisa uzetog unutar pet tjedana od termina poroda najpouzdanije predviđaju hoće li majka biti nositelj bakterije u trenutku samog poroda.
Upravo iz tog razloga, probir na BHSB postao je standardni i obavezni dio prenatalne skrbi u većini razvijenih zemalja. Testiranje se provodi u kasnoj trudnoći, najčešće između 35. i 37. tjedna. Ovaj vremenski okvir nije slučajan, istraživanja su pokazala da rezultati brisa uzetog unutar pet tjedana od termina poroda najpouzdanije predviđaju hoće li majka biti nositelj bakterije u trenutku samog poroda. Sama procedura je iznimno jednostavna, brza i potpuno bezbolna. Ginekolog uzima bris tankim štapićem s područja donjeg dijela rodnice i rektuma, bez upotrebe spekuluma, a cijeli postupak traje manje od minute.
Ako je nalaz brisa pozitivan, to ne znači da je trudnica bolesna, već samo da je “kolonizirana” ili nositelj bakterije. U tom slučaju, aktivira se jasan i vrlo učinkovit protokol prevencije. Trudnica će tijekom poroda primiti intravensku antibiotsku profilaksu, najčešće penicilin. Primjena antibiotika neposredno prije i tijekom poroda drastično smanjuje količinu bakterija u porođajnom kanalu i time gotovo u potpunosti eliminira rizik od prijenosa na dijete. Učinkovitost ove metode je zapanjujuća; bez antibiotske zaštite, rizik da će dijete kolonizirane majke razviti tešku infekciju je otprilike jedan naprama 200, dok se uz primjenu antibiotika taj rizik smanjuje na jedan naprama četiri tisuće.
Zašto je probir postao standardna praksa?
Univerzalni probir svih trudnica nije uvijek bio praksa, no njegovo uvođenje devedesetih godina prošlog stoljeća dovelo je do dramatičnog pada ranih neonatalnih infekcija uzrokovanih BHSB-om. Prije sustavnog testiranja, ova je bakterija bila vodeći uzrok teških bolesti i smrtnosti kod novorođenčadi. U zemljama koje su usvojile strategiju univerzalnog probira, incidencija rane BHSB bolesti smanjila se za više od 80 posto. S druge strane, zemlje koje primjenjuju pristup temeljen na faktorima rizika, gdje se antibiotici daju samo trudnicama koje razviju temperaturu ili imaju druge rizične faktore, bilježe znatno veće stope infekcije kod novorođenčadi. Ovi podaci jasno pokazuju da je masovni probir najučinkovitija javnozdravstvena mjera za zaštitu najranjivijih.
Postoje li iznimke i posebni slučajevi?
Postoje situacije u kojima se bris u kasnoj trudnoći ne mora ni raditi jer se trudnica automatski smatra kandidatom za antibiotsku zaštitu. To se odnosi na žene kojima je BHSB pronađen u uzorku urina bilo kada tijekom trudnoće, što se smatra znakom jake kolonizacije. Jednako tako, žene koje su u prethodnoj trudnoći rodile dijete koje je oboljelo od BHSB infekcije, obavezno primaju antibiotik pri svakom sljedećem porodu. Poseban slučaj je i planirani carski rez. Ako se porod obavlja carskim rezom prije početka trudova i pucanja vodenjaka, beba ne prolazi kroz porođajni kanal i nije izložena bakteriji, stoga antibiotska profilaksa za BHSB nije potrebna. Unatoč tome, probir se svejedno provodi jer trudovi ili pucanje vodenjaka mogu nastupiti i prije zakazanog termina operacije, čime se situacija mijenja i rizik ponovno postaje aktualan. ( Ordinacija.hr )
