Mišićno invazivni karcinom mjehura je uznapredovali stadij bolesti koji zahtijeva hitno i agresivno liječenje. Iako je pušenje glavni krivac, ključni prvi simptom često je bezbolan i prolazan, zbog čega ga pacijenti prečesto zanemaruju dok ne postane prekasno.
Mišićno invazivni karcinom mjehura (MIBC) predstavlja agresivan i uznapredovali stadij raka kod kojeg je tumor prodro duboko u mišićni zid mokraćnog mjehura, otvarajući put za širenje na okolne organe i limfne čvorove, a potom i na udaljene dijelove tijela. Procjenjuje se da oko 25 do 30 posto svih novootkrivenih slučajeva raka mjehura odmah spada u ovu opasnu kategoriju. Bolest je znatno češća kod muškaraca, koji obolijevaju čak četiri puta više od žena, a rizik drastično raste nakon 55. godine života. Unatoč napretku u liječenju mnogih drugih malignih bolesti, statistike pokazuju da se stope preživljenja za rak mjehura nisu značajno poboljšale u posljednjih nekoliko desetljeća, što dodatno naglašava ozbiljnost pravovremene dijagnoze i adekvatnog liječenja.
Prvi znak bolesti
Najčešći i ujedno najpodmukliji prvi znak bolesti je pojava krvi u mokraći, poznata kao hematurija. Problem je u tome što je ovaj simptom često potpuno bezbolan, a krv se može pojavljivati samo povremeno, zbog čega je mnogi ljudi, osobito žene koje to mogu pripisati ginekološkim problemima, jednostavno ignoriraju. Međutim, svaka promjena boje urina u ružičastu, crvenu ili smeđu nijansu zahtijeva hitan liječnički pregled. Ostali, rjeđi simptomi mogu uključivati učestalo i bolno mokrenje, iznenadni i snažan nagon za mokrenjem te bol u donjem dijelu trbuha ili leđa. U kasnijim fazama, kada se bolest proširi, mogu se javiti neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, oticanje nogu i bolovi u kostima, što ukazuje na prisutnost metastaza.
Štetne kemikalije iz duhanskog dima filtriraju se kroz bubrege i koncentriraju u mokraći, gdje izravno oštećuju stanice sluznice mjehura. Pušači imaju najmanje tri puta veći rizik od obolijevanja.
Apsolutno najveći faktor rizika za razvoj karcinoma mjehura jest pušenje. Štetne kemikalije iz duhanskog dima filtriraju se kroz bubrege i koncentriraju u mokraći, gdje izravno oštećuju stanice sluznice mjehura. Pušači imaju najmanje tri puta veći rizik od obolijevanja. Dijagnostički put obično započinje analizom urina, no ključna pretraga je cistoskopija, pri kojoj se tanka kamera uvodi kroz mokraćnu cijev kako bi se izravno pregledala unutrašnjost mjehura. Ako se uoči sumnjiva tvorba, obavlja se zahvat nazvan transuretralna resekcija tumora (TURBT), kojim se uzima uzorak tkiva za biopsiju. Patološka analiza tog uzorka daje konačan odgovor je li tumor probio mišićni sloj, što je presudno za daljnje odluke o liječenju.
Ako se uoči sumnjiva tvorba, obavlja se zahvat nazvan transuretralna resekcija tumora (TURBT), kojim se uzima uzorak tkiva za biopsiju. Patološka analiza tog uzorka daje konačan odgovor je li tumor probio mišićni sloj, što je presudno za daljnje odluke o liječenju
S obzirom na agresivnu prirodu bolesti, liječenje mišićno invazivnog karcinoma mjehura mora biti radikalno. Zlatni standard i najčešća metoda liječenja je radikalna cistektomija, kirurški zahvat kojim se u potpunosti uklanja mokraćni mjehur. Zajedno s mjehurom, uklanjaju se i okolni limfni čvorovi, a kod muškaraca najčešće i prostata, dok se kod žena odstranjuju maternica, jajnici i dio rodnice. Nakon uklanjanja mjehura, kirurzi moraju stvoriti novi put za otjecanje urina iz tijela, što se naziva urinarna derivacija. Dvije najčešće opcije su izrada “ilealnog konduita”, gdje se urin odvodi u vrećicu pričvršćenu na trbušnu stijenku, ili formiranje novog mjehura (neomjehura) od dijela tankog crijeva, koji se spaja na mokraćnu cijev i omogućuje mokrenje prirodnim putem.
Uloga kemoterapije
Kirurški zahvat sam po sebi često nije dovoljan za potpuno izlječenje. Suvremene smjernice preporučuju primjenu takozvane neoadjuvantne kemoterapije, koja se daje prije operacije. Cilj je smanjiti tumor, uništiti moguće mikrometastaze koje su se već proširile tijelom i time značajno povećati šanse za preživljenje. Za pacijente koji zbog drugih zdravstvenih problema nisu kandidati za opsežnu operaciju ili je žele izbjeći, postoji alternativa poznata kao trimodalna terapija. Ovaj pristup, koji ima za cilj očuvanje mjehura, kombinira tri metode: maksimalno uklanjanje vidljivog tumora putem TURBT-a, nakon čega slijedi ciljano zračenje zdjelice i istovremena primjena kemoterapije.
Prognoza i život nakon liječenja
Prognoza ovisi o stadiju bolesti u trenutku dijagnoze. Za lokalizirani mišićno invazivni rak (stadij T2), petogodišnja stopa preživljenja kreće se između 60 i 70 posto. Nažalost, rizik od povrata bolesti je visok, i do 50 posto pacijenata doživi recidiv, najčešće u obliku udaljenih metastaza unutar prve dvije do tri godine nakon liječenja. Zbog toga je nužno doživotno i rigorozno praćenje, koje uključuje redovite CT pretrage i laboratorijske nalaze. Život nakon uklanjanja mjehura donosi značajne fizičke i psihološke izazove, stoga su podrška obitelji, savjetovanje i povezivanje s udrugama pacijenata ključni za uspješan oporavak i održavanje kvalitete života. ( Ordinacija.hr )
