Dolazak prof. Peršeca na čelo Poliklinike Urocentar i preseljenje u suvremeno opremljene prostore označavaju početak transformacije najdugovječnije privatne urološke poliklinike u regiji, s ciljem pružanja brže, preciznije i sveobuhvatnije skrbi za pacijente.
Najveća privatna urološka ustanova u Hrvatskoj Poliklinika Urocentar ove godine piše nove velike stranice svojeg medicinskog i poslovnog razvoja. Od sada, pod vodstvom dugogodišnjeg kliničkog stručnjaka izv. prof. dr. sc. Zorana Peršeca, dr. med., specijalista urologije i subspecijalista urološke onkologije, Poliklinika započinje ambicioznu fazu razvoja koja uključuje preseljenje u novi, moderno opremljen prostor, širenje dijagnostičkih mogućnosti te jačanje konzilijarnog tima koji broji do deset urologa uz multidisciplinarni pristup koji uključuje druge specijalnosti.
Ovaj iskorak ne predstavlja samo napredak u infrastrukturi: to je strateški zaokret prema još personaliziranijoj medicini, naprednim minimalno invazivnim zahvatima, bržoj dijagnostici bolesti i sveobuhvatnoj podršci pacijentima svih dobnih skupina.
Prof. Zoran Peršec je jedan od vodećih hrvatskih urologa s više od dvadeset i pet godina iskustva u općoj urologiji i urološkoj onkologiji, s posebnim fokusom na urološku litijazu, endourologiju i minimalno invazivne kirurške metode. Stručnu izobrazbu i usavršavanje stekao je u vodećim hrvatskim bolnicama, a ujedno je aktivan i u akademskoj zajednici. Uz brojna autorstva u domaćim i međunarodnim stručnim časopisima te članstva u hrvatskim i europskim udruženjima, prof. Peršec djeluje i kao izvanredni prof. na Sveučilištu Sjever i naslovni docent na Sveučilištu u Zagrebu.
U razgovoru s novim ravnateljem istražujemo njegov profesionalni put, viziju Urocentra i promjene koje pacijenti mogu očekivati već ove godine.
1. Idemo odmah u sridu – što za Vas znači nova funkcija ravnatelja jedne od najpoznatijih uroloških poliklinika? Što želite postići kao novi ravnatelj?
Poliklinika Urocentar postoji već više od 30 godina, to je lijepi jubilej i rezultat rada kolega koji su ovdje bili i koji su kroz desetljeća stvorili brend koji danas trebamo respektirati i nastaviti dalje razvijati. Moj dolazak u Urocentar upravo je i usmjeren s ciljem daljnjeg razvoja poliklinike.
Zahvaljujući podršci uprave Arsano Medical Grupe, sredinom travnja planiramo preseljenje u novi prostor u Radničkoj 1a, koji će omogućiti postavljanje novog standarda po svim modernim normativima – što se tiče prostora, opreme i organizacije rada. Također, cilj nam je pojačati tim vrhunskih specijalista i medicinskog osoblja, jer je stručan kadar i dalje najvažniji segment razvoja Urocentra.
Za 10 godina želim da Urocentar bude vrhunski dijagnostičko-terapijski centar, gdje pacijent može dobiti najmoderniju dijagnostiku i tretman za bilo koju urološku problematiku. Moja misija uključuje nekoliko faza: prvi korak je preseljenje u novi prostor, a drugi je razvoj tima koji će se kontinuirano usavršavati. Na kraju, moja vizija je da želim da je Urocentar ne samo glavno mjesto urološkog liječenja u Zagrebu, nego i u regiji.
2. Što preseljenje poliklinike Urocentar u novi prostor znači za pacijente?
Preseljenje znači win-win situaciju i za pacijente i za nas – omogućava usklađenost s modernim standardima, ugodniji rad za liječnike, medicinske sestre i administrativno osoblje, ugodniji dolazak i boravak pacijenata u suvremenim prostorima, olakšan pristup i parkirna mjesta za teško pokretne osobe, što sve doprinosi maksimalnom zadovoljstvu pacijenata.
Proširenje tima na 10 vrlo iskusnih urologa omogućuje povezivanje ogromnog znanja i iskustva svakog od njih te pacijentima nudi konzilijarni pristup.
3. Sada krenimo od prvih karijernih koraka. Profesore Peršec, zbog čega ste se odlučili specijalizirati za urologiju?
Kada sam počeo sa specijalizacijom, urologija je bila znatno drugačija nego danas. Radilo se o relativno usko specifičnoj struci koja je, međutim, već tada pružala mogućnost širokog profesionalnog razvoja. Tijekom desetljeća, urologija se snažno razvijala i profilirala, gdje danas obuhvaća niz subspecijalizacija.
Suvremena urologija omogućuje različite profesionalne smjerove, od otvorenih kirurških zahvata do minimalno invazivnih endoskopskih, laparoskopskih i robotskih operacija. Osim operativnog dijela, tu su i područja dijagnostike, urodinamike i andrologije. Drugim riječima, riječ je o specijalizaciji koja danas nudi iznimno širok raspon dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti te omogućuje liječniku da se profesionalno usmjeri prema području koje ga najviše zanima.
4. Spomenuli ste kako se urologija u profesionalnom smislu podosta promijenila otkad ste počeli raditi. Što je to značilo pak za pacijente?
Kada sam počinjao, urologija je bila prvenstveno usmjerena na klasične, otvorene kirurške zahvate. Pacijenti su dolazili u znantno uznapredovalijim stadijima bolesti. Nije bilo toliko mogućnosti rane dijagnostike, široko dostupnih biokemijskih tumorskih markera, ultrazvuka, magnetske rezonance ni CT-a. O kirurškim tehnikama da i ne govorimo, nije postojala mogućnost adekvatnih laparoskopskih operacija tumora, kamenaca ili drugih bolesti. Endoskopija je bila znatno slabije razvijena, a robotika je tada bila svojevrsna znanstvena fantastika.
Danas je endourologija, odnosno robotska kirurgija dostupan zlatni standard koji specijalistima omogućuje uspješan i učinkovit rad, a pacijentima minimalno invazivno i uspješno liječenje.
5. Odgađaju li muškarci i dalje razgovor o intimnom zdravlju te do kojih posljedica to može dovesti?
Unazad 25 do 30 godina stvari su se značajno mijenjale. Javne kampanje i podizanje svijesti kod muškaraca o muškom zdravlju donijeli su velike pomake. Vidim u svakodnevnoj ambulanti kako muškarci češće dolaze urologu puno prije nego što bolest postane manifestna, a češće dolaze i na preventivne preglede.
Ipak, još uvijek nije dovoljno. Karcinom prostate najčešći je karcinom kod muškaraca u Hrvatskoj. Godišnje se otkrije oko 3000 novih slučajeva, od kojih 800 muškaraca ima smrtni ishod, što je vrlo značajan broj. U ovom trenutku u Republici Hrvatskoj živi oko 23000 muškaraca s nekim oblikom stadija raka prostate. Isto tako važno je naglasiti da prema učestalosti rak mokraćnog mjehura je četvrti, a rak bubrega šesti u našoj zemlji.
Zašto mislim da muškarci odgađaju preglede? Prvenstveno mislim da je osjećaj straha. Općenito, muškarci se teže odlučuju na pregled u odnosu na žene zbog neugode, nedostatka simptoma ili percepcije da pregled nije važan. Ipak, mlađe generacije su puno otvorenije i bolje informirane, zbog čega se osjeća napredak.
6. Ako muškarci ipak manje odgađaju pregled, zašto je digitorektalni pregled još uvijek tabu tema?
Uz osjetljivost muškaraca, stvorila se određena negativna percepcija kroz različite društvene stigme, medijske prikaze ili „skečeve“. Iako su dostupne dijagnostičke metode poput magnetske rezonance i CT-a, digitorektalni pregled je i dalje neophodan. Mnogi pacijenti kažu: “Moj PSA je uredan, sve je u redu“, ali iz iskustva znamo da to nije dovoljno.
Zašto je pregled važan? Zato što PSA kao marker daje samo oko 20-35 % ispravne dijagnoze. Za precizniju dijagnozu, otprilike 90% točnosti potreban je i digitorektalni pregled. Nažalost, agresivni karcinom prostate može se razviti i bez povišenog PSA.
7. Sada jedno uže medicinsko pitanje. Koliko su multiparametrijska magnetska rezonanca i fuzijska biopsija promijenili vaš pristup ranoj detekciji raka prostate?
Ova tehnologija nam je omogućila bolju selektivnost i visoku preciznost u dijagnostici. Unazad samo dva desetljeća prostatu smo bioptirali pod kontrolom prsta, koristeći palpatorni opip određenog tkiva i uzimajući uzorke iz pojedinih zona koje su imale najveću vjerojatnost prisutnosti zloćudnih promjena u tkivu prostate. Daljnji napredak u dijagnostici je postignut biopsijama uz pomoću transrektalnih UZV sondi.
Danas, zahvaljujući multiparametrijskoj magnetskoj rezonanci i fuzijskoj biopsiji, dijagnostika je znatno preciznija i selektivnija. Pacijente kod kojih biopsija možda nije potrebna možemo isključiti iz takve dijagnostike, dok one koji zahtijevaju biopsiju ciljano bioptiramo s velikom vjerojatnošću da ćemo potvrditi ili isključiti prisutnost bolesti.
8. Koji minimalno invazivni zahvati za benignu hiperplaziju prostate i erektilnu disfunkciju danas daju najbolje rezultate? Kome ih preporučujete?
Pristup uvijek mora biti individualan, bilo da se radi o benignoj hiperplaziji prostate ili erektilnoj disfunkciji. Danas postoji mnogo mogućnosti u odnosu na ranija vremena.
Primjerice, za benignu hiperplaziju prostate, kada sam ja počinjao urologiju, transuretralna resekcija prostate, tj. endoskopska operacija, bila je jedan od najčešćih zahvata uopće u Sjedinjenim Američkim Državama. Danas se taj zahvat izvodi daleko rjeđe i više nije među češćim operacijama.
To pokazuje koliko se pristup promijenio. Naime, širok spektar farmakoterapije danas omogućava učinkovito simptomatsko liječenje većine pacijenata s benignom hiperplazijom prostate.
Ipak, i endoskopske ili laserske operacije prostate i dalje predstavljaju zlatni standard u liječenju benigne hiperplazije prostate kod pacijenata koji imaju indikaciju za operativni zahvat. Farmakoterapija je pak vrlo učinkovita za one pacijente kod kojih operacija nije potrebna.
Za kraj, voljeli bi čuti malo i osobnog osvrta. Koji vam je trenutak iz karijere ostao najdublje urezan, onaj kada ste znali da ste nečiji život stvarno promijenili? Kako ostajete motivirani u jednoj od najzahtjevnijih medicinskih specijalizacija?
Odličan je osjećaj kada pacijentu pomognete posebice uz uspješan ishod. Ne postoji veći benefit u smislu satisfakcije nego kada uspješno obavite zahvat, bilo da je jednostavan ili vrlo složen i pacijent ode kući na svojim nogama, po svim pravilima medicinske struke. Kada je pacijent zadovoljan, a obitelj sretna, posebno kod teških i urološki zahtjevnih bolesti, to je najveća nagrada koju liječnik može dobiti. Svaki takav slučaj daje potvrdu: „Aha, ovo ima smisla, treba dalje nastaviti“. Ti trenuci motiviraju da radite još bolje i pružaju dodatnu energiju da se pacijenti vrate svojim obiteljima, svom životu, zajednici i uobičajenim aktivnostima. To moderna urologija danas omogućuje i meni osobno predstavlja najvažniji motiv za daljnji rad.
(Promo sadržaj)
