Stručnjaci i pacijenti na panelu “Podizanje svijesti o raku mokraćnog mjehura” istaknuli važnost rane dijagnostike i edukacije građana.
U prosjeku tri naša sugrađana svakog dana dobiju dijagnozu raka mokraćnog mjehura, odnosno svake se godine dijagnosticira oko 1000 novih slučajeva, što ga svrstava na listu najčešćih zloćudnih bolesti. Po učestalosti, zauzima 4. mjesto po učestalosti kod muškaraca te 7. mjesto među oba spola u Hrvatskoj. Prema podatcima podacima iz Biltena Hrvatskog registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2023./2024. godinu, od raka mokraćnog mjehura godišnje umre oko 500 osoba, a stopa preživljenja od te vrste raka je među najnižima u Europskoj uniji.
Simptomi koji varaju i odgađaju dijagnozu
Simptomi bolesti često nalikuju infekcijama mokraćnog sustava zbog čega pacijenti često kasno dolaze do specijalista, stoga su informiranost i zdravstvena pismenost među ključnim alatima u prepoznavanju i prevenciji ove podmukle bolesti. Istaknuto je to, između ostalog, na današnjem okruglom stolu pod nazivom „Podizanje svijesti o raku mokraćnog mjehura i važnosti rane dijagnostike”, u organizaciji Astellas i Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ), a na kojemu su sudjelovali prof.dr.sc. Igor Tomašković, dr. med., specijalist urolog iz KBC Sestre milosrdnice te predsjednik Hrvatskog urološkog društva HLZ-a, prim.dr.sc. Marijana Jazvić, dr.med., specijalist onkologije i radioterapije iz KBC Sestre milosrdnice, prof. Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu te pacijentica Snježana Andreić koja se svojedobno i sama našla u borbi s ovom zloćudnom bolesti.
– Naš je cilj podići svijest o ovoj bolesti koja je često zanemarena jer njezini simptomi mogu nalikovati simptomima drugih, naizgled bezazlenih stanja. Najvažniji simptom koji treba ozbiljno shvatiti jest pojava krvi u mokraći, čak i kada se javlja povremeno ili bez boli. Upravo zbog toga mnogi pacijenti odgađaju odlazak liječniku, što može dovesti do kasnijeg otkrivanja bolesti. Zato želimo jasno poručiti da je svaka pojava krvi u mokraći signal za pravovremeni pregled i dijagnostiku – istaknuo je dr. Tomašković.
Važno je naglasiti, dodao je, i postojanje tzv. mikrohematurije – pojave krvi u mokraći koja nije vidljiva golim okom. Ona se najčešće otkriva slučajno, tijekom laboratorijskih pretraga, ali se ponekad zanemari jer su simptomi u početku blagi i suptilni. Jedna od najčešćih prezentacija bolesti upravo je bezbolna hematurija, što znači da pacijent nema bolove i zato ne osjeća potrebu odmah potražiti liječničku pomoć. Stoga je ključno naglasiti da je svaka pojava krvi u mokraći ozbiljan simptom koji zahtijeva liječničku obradu.
Vrijeme je presudno: put pacijenta mora biti brz
– Kada govorimo o simptomima tumora, odnosno o urogenitalnim tumorima, važno je naglasiti da je za ovu bolest ključan brz protok bolesnika kroz zdravstveni sustav. Nažalost, riječ je o pacijentima koji se često javljaju liječniku u kasnijoj fazi bolesti. Kada se napokon jave, više nemaju vremena čekati redovne termine i dugotrajne postupke. U takvim situacijama pacijent se upućuje na multidisciplinarni tim, gdje se u proces liječenja uključuju patolozi, radiolozi i onkolozi. Tada se nastoji uskladiti sve potrebne pretrage i pregledi, kako bi bolesnik što brže dobio dijagnostiku i započeo liječenje – objasnila je dr. Jazvić.
Svoju osobnu borbu s ovom zloćudnom bolešću ispričala je Snježana Andreić, 57-godišnja fizioterapeutkinja koja je iz prve ruke objasnila kako izgleda život s rakom mokraćnog mjehura. Navela je kako ni sama isprva nije prepoznala simptome, jer nije imala onaj najočitiji simptom – krv u mokraći. Kada joj je naposljetku postavljena dijagnoza susrela se s jako puno pitanja, ali i mitova koji prate tu bolest.
– Kada sam tek oboljela, svi su bili jako začuđeni jer se radi o bolesti koja u pravilu pogađa muškarce. Osim toga, svi su mi govorili da sam premlada te su me znali umirivati da se radi o karcinomu koji se ne širi na druge organe, za što iz osobnog iskustva mogu reći da nije istina. Upravo zato mislim da je važno da što više govorimo o ovoj i drugim bolestima, ali i da ne isključujemo oboljele. Jako mi puno znači što sam i dalje radno sposobna, to mi pomaže psihički jer sebi pokazujem da mogu normalno funkcionirati i da me bolest nije zaustavila – ispričala je Andreić.
Razbijanje stigme počinje razgovorom
Prof. Ivica Belina osvrnuo se na njenu priču i naglasio važnost toga da medicinska zajednica govori zajedničkim jezikom i da informacije koje idu prema građanima moraju biti znanstveno utemeljene, ali i predstavljene na njima razumljiv način.
– Kao društvo ne volimo govoriti o neugodnim stvarima, pa čak ni slušati o njima, osim ako nas nisu osobno pogodile ili nekoga od naših bližnjih, ali to moramo promijeniti kako bi se razbila stigma i povećala zdravstvena pismenost građana. No, isto tako moramo dopustiti oboljelima da zadrže pravo da svoje stanje zadrže za sebe, jer ne želi svaka osoba da je identificira njena bolest – zaključio je Belina.
Nova terapija donosi novu nadu pacijentima
Dr. Jazvić objasnila je i da postoje tri entiteta raka mokraćnog mjehura, od čega su najčešći površinski tumori, tzv. mišićno neinvazivni tumori. Oni se pojavljuju u tri četvrtine slučajeva i petogodišnje preživljavanje je jako visoko, no problem nastupa kada dođe do mišićnog invazivnog raka kada se u liječenje, osim urologa, uključuje i cijeli multidisciplinarni tim liječnika. Kod tih pacijenata postoji velika vjerojatnost da će se bolest ponovno vratiti nakon kirurškog liječenja.
– Dugo u liječenju tumora mokraćnog mjehura nismo imali ništa osim kemoterapije, ali prije tri godine je predstavljena kombinacija dvije znanstveno dokazane i napredne terapije, čime je gotovo udvostručeno preživljenje pacijenata s uznapredovalim rakom mokraćnog mjehura. Sada napokon imamo oružje s kojim se možemo boriti protiv ove bolesti pa čak i izbjeći kirurško uklanjanje mokraćnog mjehura kod pacijenata s uznapredovalom dijagnozom – istaknula je.
Dodala je i kako u Hrvatskoj još uvijek nije dostupna potpuna terapija, apelirajući pritom na zakonodavni okvir kako bi se unaprijedili ishodi liječenja, poboljšala radna produktivnost i kvaliteta života pacijenata.
(Ida Balog)
