Humanoidni robot s umjetnom maternicom mogao bi nositi fetus punih deset mjeseci, otvarajući pitanje etike, prava i budućnosti reprodukcije.
Vijest koja zvuči kao scenarij distopijskog filma – dr. Zhang Qifeng, osnivač tvrtke Kaiwa Technology i znanstvenik povezan s Tehnološkim sveučilištem Nanyang, predstavio je koncept koji bi mogao zauvijek promijeniti reproduktivno zdravlje. Njegova tvrtka radi na razvoju prvog humanoidnog robota na svijetu dizajniranog da replicira cjelokupan proces ljudske trudnoće, od začeća do poroda. Ovaj android nije zamišljen kao puki inkubator za nedonoščad, već kao potpuna zamjena za majčinu utrobu, sposoban nositi fetus punih deset mjeseci i na kraju ga donijeti na svijet. Inovacija je predstavljena kao rješenje za sve veći problem neplodnosti, ali i kao način da se žene oslobode fizičkih napora i rizika koje trudnoća nosi, otvarajući vrata budućnosti u kojoj biološke granice postaju stvar prošlosti.
Središnji dio tehnologije napredna je umjetna maternica ugrađena u abdomen humanoidnog robota, ispunjena sintetičkom plodovom vodom koja oponaša prirodno okruženje za razvoj fetusa. Hranjive tvari i kisik dostavljali bi se putem sustava cijevi koji funkcionira kao umjetna pupčana vrpca. Dr. Zhang je izjavio da je “tehnologija umjetne maternice već u zreloj fazi” te da je sljedeći korak njezina integracija u robota koji može komunicirati s ljudima, omogućujući budućim roditeljima da prate razvoj trudnoće u stvarnom vremenu. Znanstvena podloga za ovaj pothvat leži u ranijim eksperimentima, poput onog iz 2017. godine kada su znanstvenici u Dječjoj bolnici u Philadelphiji uspješno održavali prerano rođenu janjad na životu tjednima u “bio vreći”. Međutim, kineski projekt ide korak dalje, težeći potpunom gestacijskom ciklusu.
Najava da bi prototip mogao biti spreman već sljedeće godine, s ciljanom cijenom od oko 13.000 eura, dodatno je uzburkala javnost, sugerirajući da ova tehnologija nije daleka budućnost, već neposredna stvarnost. Pokretačka snaga iza ovog ambicioznog ili suludog projekta leži u dubokoj demografskoj krizi s kojom se Kina suočava. Stopa neplodnosti u zemlji dramatično je porasla, s 11,9% u 2007. na čak 18% u 2020. godini, što znači da se svaki šesti par u reproduktivnoj dobi suočava s poteškoćama pri začeću. U kombinaciji s niskom stopom nataliteta i starenjem populacije, kineska vlada aktivno traži rješenja, uključujući proširenje zdravstvenog osiguranja na postupke poput in vitro oplodnje. U tom kontekstu, robot za trudnoću pojavljuje se kao radikalno tehnološko rješenje.
Dodatni je ključni čimbenik činjenica da je surogat majčinstvo u Kini zakonom zabranjeno. Dr. Zhang sugerirao je da bi robotsko surogatstvo moglo ponuditi legalnu alternativu, zaobilazeći zakonske prepreke i pružajući novu nadu onima koji ne mogu imati djecu prirodnim putem. Čim je vijest dospjela u javnost, izazvala je lavinu reakcija na kineskim društvenim mrežama poput Weiba i Douyina. Rasprava se kretala od euforičnog odobravanja do potpunog zgražanja. Pristaše su u tehnologiji vidjeli konačno “oslobođenje žena” od fizičkog tereta trudnoće i poroda te spas za obitelji uništene neuspjelim pokušajima potpomognute oplodnje.
“Pokušala sam s umjetnom oplodnjom tri puta i svaki put neuspješno. Sada imam priliku dobiti dijete”, napisala je jedna korisnica. S druge strane, kritičari su izrazili duboku zabrinutost zbog etičkih implikacija, upozoravajući na komodifikaciju života, odsutnost ključne majčinske veze koja se stvara tijekom trudnoće te dehumanizaciju samog čina rađanja. Skepticizam su izrazili i neki stručnjaci, poput Yi Fuxiana, opstetričara sa Sveučilišta Wisconsin – Madison, koji je za Newsweek projekt nazvao “vjerojatno samo trikom”, upozoravajući na “brojne zdravstvene i etičke rizike”, uključujući nepoznate dugoročne posljedice na mentalno zdravlje djece rođene na taj način. Osim javne polemike, projekt je otvorio Pandorinu kutiju pravnih i etičkih pitanja na koja trenutačno nitko nema odgovor. Kako bi se točno odvijala oplodnja? Odakle bi dolazile jajne stanice? Tko snosi pravnu odgovornost za proces trudnoće ako nešto pođe po zlu – tvrtka, programeri ili budući roditelji?
Iako je dr. Zhang izjavio da je započeo razgovore s vlastima u provinciji Guangdong o uspostavljanju regulatornog okvira, nikakve službene smjernice nisu objavljene. Cijela priča dobila je još bizarniji zaokret kada su, nakon početne medijske oluje, i tvrtka Kaiwa Technology i sam dr. Zhang objavili izjave u kojima su se pokušali distancirati od projekta. Tvrtka je tvrdila da ne razvija “robota za trudnoću”, već samo humanoidnu platformu, dok je umjetna maternica opisana kao zaseban “inozemni projekt”. Zhang je dodatno pojasnio da su njegove izjave u intervjuu izvučene iz konteksta, a ubrzo nakon toga vijesti o projektu počele su nestajati s kineskih medijskih portala, što je samo produbilo misterij i sumnje oko stvarnih namjera. Ideja o odvajanju reprodukcije od ženskog tijela nije nova i desetljećima izaziva kontroverze.
Još od 1970-ih, feminističke aktivistice upozoravaju na opasnosti takve tehnologije, strahujući da bi ona mogla dovesti do devalvacije jedinstvenog ženskog iskustva trudnoće i majčinstva. Znanstvenici iz Dječje bolnice u Philadelphiji također su izrazili zabrinutost da bi takva tehnologija mogla “patologizirati trudnoću” i umanjiti osjećaj ispunjenja i osnaživanja koje žene crpe iz ovog jedinstvenog biološkog procesa. Rasprava je stoga duboko filozofska: je li ovo tehnologija koja donosi slobodu i rješava stvarne ljudske patnje ili nas vodi u budućnost u kojoj se djeca masovno proizvode u strojevima, bez ljudskog dodira i emocionalne povezanosti koja počinje u maternici?
Dok se prototip navodno bliži dovršetku, svijet s mješavinom nade i straha promatra hoće li Kina doista postati prva zemlja koja će masovno proizvoditi ljude. Ovaj projekt predstavlja više od tehnološkog napretka; on je test za čovječanstvo, tjerajući nas da se suočimo s temeljnim pitanjima o prirodi života, obitelji i vezi između roditelja i djeteta. Budućnost u kojoj nečija životna priča ne započinje u toplini majčine utrobe, već unutar hladnog, programiranog stroja, možda je bliža nego što mislimo, a njezine posljedice tek trebamo shvatiti.
(Lana Kovačević)
