Dugotrajna izloženost neugodnim mirisima može izazvati glavobolje, mučninu, stres i promjene u svakodnevnom funkcioniranju.
Neugodni mirisi u okolišu najčešće se doživljavaju kao prolazna nelagoda ili običan izvor gađenja, no sve je više znanstvenih dokaza da njihov utjecaj može biti znatno dublji. Dugotrajna izloženost lošim mirisima ne utječe samo na raspoloženje i svakodnevnu ugodu, već se povezuje i s fizičkim simptomima te psihološkim opterećenjem.
Iako većina ljudi povremeno doživi neugodne mirise – primjerice prilikom iznošenja otpada, prolaska pored odlagališta ili u blizini industrijskih postrojenja – rijetko razmišljamo o tome što dugotrajna izloženost takvim mirisima znači za zdravlje i kvalitetu života. Takvo onečišćenje mirisima često se smatra subjektivnim ili nevažnim, no istraživanja pokazuju suprotno. Ljudi općenito manje vrednuju osjet mirisa u usporedbi s vidom, sluhom, dodirom i okusom, a neka istraživanja čak pokazuju da bi pojedinci radije izgubili osjet mirisa nego mobitel.
Međutim, problem nije samo u neugodnosti. Znanstvene studije, piše BBC, povezuju izloženost neugodnim mirisima u urbanim sredinama s različitim zdravstvenim tegobama – od glavobolja, mučnine i poteškoća s disanjem do poremećaja spavanja. Osim toga, sve je više dokaza da mirisi mogu imati i dugoročne učinke na mentalno i fizičko zdravlje, što ukazuje na to da je njihov utjecaj znatno veći nego što se ranije smatralo.
Miris kao sustav upozorenja
Osjet mirisa ima važnu evolucijsku ulogu jer djeluje kao svojevrsni sustav ranog upozoravanja na potencijalne opasnosti u okolišu. Neugodni, truli mirisi često ukazuju na prisutnost bakterija i potencijalno štetnih tvari. Upravo zbog toga miris je dio tzv. bihevioralnog imunološkog sustava, objašnjava Johan Lundström, stručnjak za znanost o mirisima s Karolinska instituta u Stockholmu.
Prema njegovim istraživanjima, olfaktorni sustav vrlo brzo reagira – signali se u mozgu obrađuju unutar otprilike 300 milisekundi nakon udisanja. Ljudi izloženi neugodnim mirisima pritom instinktivno reagiraju povlačenjem od izvora mirisa.
Zanimljivo je da je ljudski mozak posebno osjetljiv na nepoznate mirise. Ako ne možemo odmah identificirati miris, vrlo ga često doživljavamo kao negativan. Osim toga, povezanost mirisa s opasnošću može značajno povećati našu osjetljivost – primjerice, u istraživanjima gdje je određeni miris bio povezan s neugodnim podražajem poput električnog udara, sudionici su ga kasnije mogli detektirati i u vrlo niskim koncentracijama.
Sličan primjer je i sumporovodik, plin karakterističnog mirisa pokvarenih jaja, koji se može osjetiti već u izrazito niskim koncentracijama, dok u većim količinama predstavlja ozbiljnu opasnost po život.
Utjecaj mirisa na zdravlje i dobrobit
Mirisi ne služe samo prepoznavanju opasnosti – oni mogu imati vrlo konkretan utjecaj na zdravlje. Pozitivni mirisi, poput onih u prirodi ili šumi, mogu djelovati umirujuće i pozitivno na mentalno zdravlje jer aktiviraju dijelove mozga povezane s emocijama i pamćenjem.
S druge strane, neugodni mirisi mogu imati suprotan učinak. Iako znanstvenici još uvijek istražuju točne mehanizme, postoje dokazi da mogu izazvati simptome poput glavobolje ili mučnine. Jedno od mogućih objašnjenja je aktivacija živca vagusa, koji povezuje mozak i probavni sustav, što može dovesti do osjećaja mučnine.
Ipak, stupanj utjecaja na zdravlje nije isti kod svih ljudi. Pamela Dalton, kognitivna psihologinja iz Monell Chemical Senses Centra u SAD-u, koja se desetljećima bavi istraživanjem mirisa, ističe kako je ključan faktor subjektivna reakcija pojedinca.
– Zdravstveni učinak posredovan je individualnom odbojnošću ili strahom od mirisa – kaže. Drugim riječima, što je osoba anksioznija zbog određenog mirisa, to će njegov utjecaj na zdravlje biti izraženiji.
Utjecaj na svakodnevni život
Dugotrajna izloženost neugodnim mirisima može dovesti do promjena u svakodnevnim navikama, koje se u stručnoj literaturi često opisuju kao „neprilagodljiva ponašanja”. To uključuje izbjegavanje otvaranja prozora, boravka na otvorenom ili druženja, što dugoročno može negativno utjecati na fizičko i mentalno zdravlje.
Reakcije na neugodne mirise vrlo su individualne. Dok ih neki jedva primjećuju, drugima mogu biti izrazito opterećujući. Na percepciju utječu brojni čimbenici, uključujući dob, spol, alergije te životne navike poput pušenja.
Iako bi se moglo očekivati da se ljudi s vremenom naviknu na neugodan miris, to nije uvijek slučaj. Za razliku od neutralnih ili ugodnih mirisa na koje se možemo habituirati, neugodni mirisi – poput onih s odlagališta otpada – često ostaju jednako neugodni i nakon dugotrajne izloženosti.
Može li dobar osjet mirisa biti prednost?
Iako život u područjima s neugodnim mirisima može biti vrlo zahtjevan, postoje i određene „pozitivne strane” dobro razvijenog osjeta mirisa. Istraživanja pokazuju da osobe s izraženijim njuhom češće više uživaju u hrani, ali i u drugim životnim iskustvima.
S druge strane, oko 5% ljudi pati od anosmije – potpunog gubitka osjeta mirisa. Takva stanja mogu značajno utjecati na kvalitetu života, uključujući slabiji apetit i lošiju prehranu. – Ako izgubite osjet mirisa, primijetit ćete da vam se apetit smanjuje – ističe Lundström.
Neka istraživanja povezuju i oslabljen njuh s povećanim zdravstvenim rizicima. Tako je u jednoj studiji uočeno da starije osobe sa slabijim osjetom mirisa imaju 46 % veći rizik smrtnosti u razdoblju od deset godina, iako se točni uzroci još uvijek istražuju te se povezuju s bolestima srca i neurodegenerativnim stanjima poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.
– Kao netko tko desetljećima istražuje mirise, ne smeta mi kad osjetim neugodan miris. To mi samo pokazuje da moj njuh dobro funkcionira – kaže Pamela Dalton.
(Ordinacija.hr)
