Encefalitis je rijetko, ali iznimno ozbiljno stanje upale mozga koje zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Iako često počinje simptomima nalik gripi, može brzo napredovati i ostaviti trajne posljedice, a u nekim slučajevima ishod može biti i fatalan.
Encefalitis, poznat i kao upala mozga, stanje je pri kojem dolazi do oticanja moždanog tkiva, što može poremetiti njegovu normalnu funkciju. Postoje dva temeljna uzroka ove opasne bolesti, o kojima ovisi i način liječenja. Prvi i najčešći je infektivni encefalitis, koji nastaje kada virus, a znatno rjeđe bakterija ili gljivica, izravno napadne mozak. Drugi je autoimuni encefalitis, kod kojeg se događa pogreška u imunološkom sustavu, koji umjesto da štiti tijelo, počinje napadati vlastite, zdrave moždane stanice. Ova autoimuna reakcija može biti potaknuta prethodnom infekcijom u tijelu ili, u nekim slučajevima, prisutnošću tumora. Zbog ozbiljnosti stanja, bez obzira na uzrok, većina pacijenata zahtijeva bolničko liječenje.
Uzrok su virusne infekcije
Iako uzrok upale mozga u gotovo polovici slučajeva ostane neotkriven, kod onih dijagnosticiranih najčešće se radi o virusnim infekcijama. Među najopasnijim uzročnicima je herpes simplex virus (HSV), koji uzrokuje i herpes na usnama, ali u rijetkim slučajevima može napasti mozak i uzrokovati teška oštećenja. Značajni uzročnici su i takozvani arbovirusi, koje prenose insekti poput komaraca i krpelja, a među njima su najpoznatiji virus Zapadnog Nila i virus krpeljnog meningoencefalitisa. U prošlosti su čest uzrok bili i virusi dječjih bolesti poput ospica, zaušnjaka i rubeole, no njihova je učestalost drastično smanjena zahvaljujući širokoj procijepljenosti stanovništva.
Rani znakovi najčešće uključuju povišenu temperaturu, glavobolju, bolove u mišićima i zglobovima te osjećaj umora i slabosti. Međutim, kako upala napreduje, unutar nekoliko sati ili dana mogu se razviti daleko ozbiljniji neurološki simptomi.
Simptomi encefalitisa mogu biti podmukli i u početku nalikovati običnoj gripi, što otežava pravovremeno prepoznavanje. Rani znakovi najčešće uključuju povišenu temperaturu, glavobolju, bolove u mišićima i zglobovima te osjećaj umora i slabosti. Međutim, kako upala napreduje, unutar nekoliko sati ili dana mogu se razviti daleko ozbiljniji neurološki simptomi. Na njih treba odmah reagirati, a to su jaka glavobolja praćena ukočenim vratom, zbunjenost, dezorijentacija, nagle promjene osobnosti i ponašanja, epileptični napadaji, slabost mišića ili problemi s kretanjem, kao i poteškoće s govorom ili sluhom. U najtežim slučajevima može doći do gubitka svijesti i kome. Kod male djece i dojenčadi, alarmantni znakovi uključuju i povraćanje, neobičnu razdražljivost, ukočenost tijela i ispupčenje fontanele, mekog mjesta na vrhu glave.
Jedna od najvažnijih pretraga je lumbalna punkcija, pri kojoj se uzima uzorak cerebrospinalne tekućine (likvora) kako bi se otkrili znakovi infekcije i upale. Liječenje se provodi u bolnici i ovisi o uzroku bolesti.
Zbog brzog pogoršanja stanja, ključno je što prije postaviti dijagnozu i započeti liječenje. Dijagnostički postupak obično uključuje slikovne pretrage mozga, poput magnetske rezonancije (MRI) ili kompjutorizirane tomografije (CT), koje mogu otkriti oticanje ili druge abnormalnosti. Jedna od najvažnijih pretraga je lumbalna punkcija, pri kojoj se uzima uzorak cerebrospinalne tekućine (likvora) kako bi se otkrili znakovi infekcije i upale. Liječenje se provodi u bolnici i ovisi o uzroku bolesti. Ako je uzročnik virus, primjenjuju se antivirusni lijekovi, dok se za smanjenje upale i oticanja mozga mogu koristiti kortikosteroidi. Terapija također uključuje potporne mjere poput lijekova za snižavanje temperature i kontrolu napadaja te osiguravanje dovoljnog unosa tekućine.
Oporavak i prevencija ključni su za budućnost
Oporavak od encefalitisa može biti dug i naporan proces, a ishod uvelike ovisi o težini bolesti i brzini početka liječenja. Dok se neki pacijenti oporave u potpunosti, mnogi ostaju s trajnim posljedicama zbog oštećenja mozga. Najčešće dugoročne komplikacije uključuju probleme s pamćenjem, promjene u osobnosti, kronični umor, poteškoće s koncentracijom i planiranjem te ponavljajuće epileptične napadaje. Ove posljedice značajno utječu na kvalitetu života oboljelog, ali i njegove obitelji, zbog čega je često potrebna dugotrajna rehabilitacija koja uključuje fizikalnu, radnu i govornu terapiju.
Najčešće dugoročne komplikacije uključuju probleme s pamćenjem, promjene u osobnosti, kronični umor, poteškoće s koncentracijom i planiranjem te ponavljajuće epileptične napadaje
Iako se ne mogu spriječiti svi slučajevi encefalitisa, rizik se može značajno smanjiti. Najučinkovitija metoda prevencije je cijepljenje protiv bolesti koje ga mogu uzrokovati, poput ospica, zaušnjaka, rubeole i krpeljnog meningoencefalitisa. Osim toga, važna je zaštita od uboda komaraca i krpelja, što uključuje korištenje repelenata, nošenje odjeće dugih rukava i nogavica pri boravku u prirodi te izbjegavanje područja sa stajaćom vodom. Održavanje dobre higijene, posebno redovito pranje ruku, također pomaže u sprječavanju širenja virusa koji mogu dovesti do ove teške bolesti. ( Ordinacija.hr )
