MRI snimke pokazale su da svaki čovjek ima jedinstven obrazac zijevanja koji utječe na moždane tekućine.
Zijevanje, iako naizgled jednostavna i svakodnevna pojava, moglo bi imati puno složeniju ulogu u funkcioniranju mozga nego što se dosad mislilo. Nova istraživanja pokazuju da zijevanje utječe na protok tekućine koja štiti mozak na način koji se razlikuje od dubokog disanja, a znanstvenici još uvijek pokušavaju razjasniti što to točno znači za ljudski organizam.
Istraživači sa Sveučilišta New South Wales u Australiji, piše ScienceAlert, proveli su studiju u kojoj su koristilimagnetsku rezonanciju (MRI) kako bi pratili promjene u glavi i vratu 22 zdrava ispitanika. Sudionici su tijekom snimanja imali različite zadatke: trebali su zijevati, duboko disati, pokušati zadržati zijevanje te disati uobičajeno.
Neočekivane razlike između zijevanja i dubokog disanja
S obzirom na to da zijevanje i duboko disanje dijele određene fiziološke sličnosti, znanstvenici su očekivali da će i obrasci u mozgu i okolnim strukturama biti slični. Međutim, rezultati su pokazali nešto sasvim drugo.
Najvažnija razlika odnosila se na cerebrospinalnu tekućinu (CSF), koja okružuje mozak i leđnu moždinu te ima ključnu ulogu u zaštiti središnjeg živčanog sustava, dopremi hranjivih tvari i uklanjanju otpadnih tvari. Tijekom zijevanja, ova se tekućina pomicala u suprotnom smjeru nego tijekom dubokog disanja – odnosno, udaljavala se od mozga.
– Zijevanje je potaknulo kretanje cerebrospinalne tekućine u suprotnom smjeru nego što smo vidjeli kod dubokog udaha – izjavio je neuroznanstvenik Adam Martinac, dodajući kako su i sami istraživači bili iznenađeni rezultatom.
Zanimljivo je da se ovaj obrazac nije pojavljivao kod svih sudionika, a rjeđe je zabilježen kod muškaraca. Ipak, istraživači naglašavaju kako bi to moglo biti posljedica smetnji koje uzrokuje sam MRI uređaj, pa su potrebna dodatna istraživanja.
Promjene u protoku krvi u mozgu
Studija je pokazala i da i zijevanje i duboko disanje povećavaju odljev krvi iz mozga, čime se stvara prostor za dotok nove, svježe krvi. No, smjer protoka krvi pritom se ne mijenja kod zijevanja. Uočeno je, međutim, da u početnim fazama zijevanja dolazi do naglog porasta dotoka krvi kroz karotidne arterije – i to za otprilike trećinu.
Ovi nalazi upućuju na to da zijevanje ima više složenih fizioloških učinaka koji bi mogli biti povezani s različitim funkcijama mozga. Dodatno, istraživači su primijetili da svaki ispitanik ima vrlo dosljedan i prepoznatljiv obrazac zijevanja. Pokreti jezika i način izvođenja zijevanja razlikovali su se od osobe do osobe, ali su ostajali isti kod iste osobe.
– Svaka osoba zijeva na svoj jedinstven način. Osobito se razlikuju pokreti jezika, no kod iste osobe oni su uvijek vrlo konzistentni. To je gotovo poput otiska prsta i teoretski bi se osoba mogla prepoznati upravo po načinu na koji zijeva – objašnjava Martinac.
Moguće uloge: čišćenje ili hlađenje mozga?
Znanstvenici se sada fokusiraju na pitanje što ovi rezultati zapravo znače. Zašto zijevanje djeluje tako različito od dubokog disanja kada je riječ o cerebrospinalnoj tekućini? Jedna od hipoteza jest da zijevanje ima ulogu u „čišćenju“ mozga, odnosno u uklanjanju otpadnih tvari. Druga mogućnost je da pomaže u regulaciji temperature mozga.
– Neurodegenerativne bolesti povezane su s nakupljanjem otpada u mozgu, a kako starimo, tog otpada može biti sve više. Još uvijek ne znamo koliko je snažna povezanost s načinom na koji se cerebrospinalna tekućina čisti, ali u posljednjih deset godina ovo područje intenzivno se istražuje i naši rezultati mogu biti još jedan važan doprinos – ističe Martinac.
Poznato je i da su veći mozgovi povezani s duljim zijevanjem, što dodatno upućuje na povezanost ovog refleksa sa središnjim živčanim sustavom.
Još uvijek zagonetan refleks
Zijevanje i dalje ostaje jedan od biološki najmanje razjašnjenih refleksa, unatoč tome što je prisutno kod brojnih vrsta i često je zarazno – kako kod ljudi, tako i kod životinja.
Istraživači zaključuju kako zijevanje izgleda kao izrazito adaptivno ponašanje te da bi daljnja istraživanja njegove fiziološke uloge mogla biti ključna za bolje razumijevanje ravnoteže i funkcije središnjeg živčanog sustava. Studija je objavljena u stručnom časopisu Respiratory Physiology & Neurobiology.
(Ordinacija.hr)
