U posljednjoj trudnoći imala sam epizode sinusne tahikardije do 160–170 otkucaja u minuti, što se dogodilo otprilike pet puta, ponekad i u mirovanju. Krvni tlak je većinom bio uredan, a pred kraj trudnoće povremeno nešto viši. Svi nalazi su uglavnom bili uredni: krvna slika je bila dobra, feritin je iznosio 11, željezo je bilo u granicama normale, a ostali laboratorijski parametri također. EKG i 24-satni Holter nisu pokazali značajna odstupanja. Na ultrazvuku srca sve je izgledalo uredno, osim sumnje na moguću manju „rupicu”, ali nije bilo jasnog prijenosa krvi pa nalaz nije bio siguran. Kardiolog je čuo i tihi šum. Rečeno mi je da je vjerojatno riječ o urođenoj osobitosti. Rođena sam kao nedonošče, ali tijekom života nisam imala srčanih tegoba i normalno sam funkcionirala, uključujući sport i svakodnevne aktivnosti. Nakon uvođenja Ferruma stanje se do kraja trudnoće blago poboljšalo. Tahikardije su postale rjeđe i uglavnom nisu prelazile 150 otkucaja, iako su se i dalje povremeno javljale, primjerice pri hodu ili drugim laganim aktivnostima. Palpitacije sam osjećala gotovo stalno. Rodila sam zdravu bebu u terminu, vaginalnim porodom nakon carskog reza (VBAC). Oko mjesec dana nakon poroda bilo je relativno stabilno, a zatim su se počeli javljati umor, kratkoća daha te povremeno povišen dijastolički tlak do oko 100. Puls je također znao rasti i do 130 pri blagim svakodnevnim aktivnostima. Kako su se ovi simptomi pojačavali, rasla je i anksioznost. Kontrolni kardiološki pregledi (EKG i UZV srca) ponovno su pokazali isto stanje kao i ranije – srce je inače uredno, osim te moguće male „rupice”. Krvna slika i diferencijal su stalno uredni, a liječnik smatra da nema znakova anemije. Ono što me najviše brine je izraženo lupanje srca i nagli porast pulsa pri vrlo banalnim aktivnostima u svakodnevici, što mi jako smeta i ograničava me. Ujutro, čim ustanem i obavljam osnovne stvari poput oblačenja sebe i bebe, puls zna ići do 120–135. U mirovanju je uglavnom do 100 prema satu, ali pri hodu (npr. šetnja psa sporim tempom) ide i do 150. Imam dojam da to nije samo posljedica postpartuma ili anksioznosti, s obzirom na jačinu i učestalost simptoma, pa me zanima kako to sve gledati u cjelini?