Novo istraživanje sugerira da bi minociklin, antibiotik koji se već koristi u liječenju bakterijskih infekcija, mogao imati učinak i na smanjenje simptoma napada panike.
Napad panike može biti izrazito neugodno i zastrašujuće iskustvo koje osobu potpuno preplavi i onesposobi u svakodnevnom funkcioniranju. No, novo istraživanje sugerira da bi se rješenje moglo pronaći ondje gdje ga možda ne bismo očekivali – u već postojećem antibiotiku.
Kako nastaje napad panike?
Znanstvenici već neko vrijeme znaju da udisanje povećane količine ugljikova dioksida (CO₂) može izazvati simptome nalik napadu panike. Razlog tome je što mozak takvu situaciju interpretira kao znak gušenja i aktivira obrambeni, „alarmni” odgovor. U tom procesu važnu ulogu imaju i mikroglija stanice – specifične imunološke stanice u mozgu koje sudjeluju u regulaciji upalnih procesa i reakciji na stres.
Upravo tu dolazi do izražaja minociklin, antibiotik koji se već dugo koristi u medicini. Osim antibakterijskog djelovanja, poznat je i po tome što smanjuje upalu te „smiruje” aktivnost mikroglije. Istraživači pritom naglašavaju kako bi upravo ovaj mehanizam mogao biti ključan.
– Ovo otkriće je važno jer pokazuje da lijekovi koji djeluju na upalne procese u mozgu mogu imati značajan utjecaj na simptome anksioznih i paničnih poremećaja, što otvara potpuno nove terapijske mogućnosti – ističu autori istraživanja.
Što je pokazalo istraživanje?
Istraživači iz Brazila odlučili su istražiti može li se minociklin prenamijeniti za liječenje paničnog poremećaja. U sklopu studije testirali su njegov učinak na životinjama, ali i na ljudima – ukupno 49 ispitanika (40 žena i 9 muškaraca) s dijagnosticiranim paničnim poremećajem.
U eksperimentalnom modelu, gdje se napad panike izaziva udisanjem CO₂, miševi koji su primali minociklin tijekom 14 dana prije testiranja pokazali su slabiju reakciju na podražaj koji inače izaziva paniku. Sličan učinak zabilježen je i kod ljudi – intenzitet napada panike izazvanih CO₂ bio je smanjen.
Važno je istaknuti da su znanstvenici usporedno testirali minociklin s klonazepamom, jednim od najčešće propisivanih lijekova za liječenje napada panike (poznatim pod trgovačkim nazivima poput Klonopina ili Rivotrila).
Usporedba s postojećom terapijom
Rezultati su pokazali da su oba tretmana bila učinkovita. Nakon dva tjedna terapije, miševi su pokazivali manju razinu uznemirenosti pri izlaganju CO₂, dok su oni koji su primali minociklin imali i nešto stabilnije disanje te promjene u metabolizmu.
Dodatne analize otkrile su i što se događa na razini mozga. Udisanje CO₂ povećalo je aktivnost mikroglije u području moždanog debla zvanom locus coeruleus, koje je ključno za detekciju CO₂ i regulaciju disanja. Međutim, kod životinja koje su primale minociklin ta je aktivacija bila znatno ublažena.
Slični pozitivni učinci zabilježeni su i kod ljudi – oba lijeka smanjila su težinu napada panike prema standardnim kliničkim kriterijima. Kod ispitanika koji su uzimali minociklin uočene su i promjene u proteinima povezane sa smanjenjem upale.
Zašto bi minociklin mogao biti važan?
Znanstvenici ističu da određeni psihijatrijski poremećaji mogu biti povezani s upalnim procesima u živčanom sustavu. Upravo zato je zanimljivo da minociklin, u nižim dozama, djeluje protuupalno, ali ne nužno i kao klasični antibiotik. Smatra se da poboljšanje simptoma dolazi upravo zbog smanjenja upale, što predstavlja drugačiji mehanizam djelovanja u odnosu na klonazepam, koji djeluje na receptore u mozgu.
Još jedna važna prednost ovog pristupa je činjenica da je minociklin već odobren za medicinsku upotrebu, što bi moglo ubrzati proces njegove eventualne primjene u liječenju paničnih poremećaja. Također, u ovom istraživanju korištene su niže doze od onih koje se standardno primjenjuju u antibiotskoj terapiji, čime se smanjuje rizik od razvoja bakterijske otpornosti.
Što slijedi dalje?
U budućnosti bi minociklin mogao postati alternativa postojećim psihijatrijskim lijekovima, osobito onima koji imaju izraženije nuspojave, poput smanjenja srčane frekvencije i usporavanja disanja.
Ipak, znanstvenici upozoravaju da je potrebno provesti dodatna istraživanja prije nego što se ovakav pristup uvede u kliničku praksu. To uključuje veće kliničke studije, ali i detaljnije razumijevanje načina na koji minociklin djeluje na mikrogliju i druge procese u mozgu.
Zanimljivo je i da određene promjene povezane s upalom, koje su uočene kod ljudi, nisu zabilježene kod životinja, što upućuje na to da bi u cijeli proces mogli biti uključeni i dodatni, još nepoznati mehanizmi. Procjenjuje se da gotovo 5 posto ljudi tijekom života iskusi neki oblik paničnog poremećaja, što znači da bi ovakva otkrića mogla imati značajan utjecaj na kvalitetu života milijuna ljudi diljem svijeta.
Zaključno, ovo istraživanje otvara vrata razvoju novih, preciznijih i potencijalno sigurnijih terapija za liječenje napada panike – uz korištenje već postojećih lijekova na inovativan način.
(Ordinacija.hr)
