Povodom Svjetskog dana hipertenzije, prim. dr. sc. Marko Mornar Jelavić iz Poliklinike Medikol upozorava na važnost redovitog mjerenja tlaka, pravodobne dijagnoze i liječenja bolesti koja često godinama prolazi bez jasnih simptoma.
Povišeni krvni tlak jedna je od onih dijagnoza koje se često ne vide i ne osjećaju, sve dok ne počnu ostavljati posljedice. Osoba može godinama imati hipertenziju, a da to ne zna, pa se povišene vrijednosti nerijetko otkriju tek slučajno, mjerenjem kod kuće, na rutinskom pregledu kod obiteljskog liječnika ili tijekom sistematskog pregleda. Upravo zato hipertenziju se s razlogom naziva “tihim ubojicom”: može postupno oštećivati brojne organske sustave, a da osoba pritom nema jasne simptome.
Koliko je problem raširen, pokazuju i brojke na koje upozorava prim. dr. sc. Marko Mornar Jelavić iz Poliklinike Medikol. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, prevalencija hipertenzije u Hrvatskoj iznosi oko 50 posto, što znači da više od 1,6 milijuna osoba ima visoki tlak. Oko 40,4 posto pacijenata s visokim tlakom se ne liječi, bilo zato što nemaju simptome ili uopće nisu svjesni da boluju od hipertenzije, dok među osobama s dijagnosticiranom hipertenzijom i uvedenom terapijom njih oko 80 posto nema postignute ciljne vrijednosti tlaka.
Povodom Svjetskog dana hipertenzije, koji se obilježava 17. svibnja, razgovarali smo s dr. sc. Markom Mornarom Jelavićem, prim. dr. med., specijalistom interne medicine, subspecijalistom kardiologije.
Koje vrijednosti krvnog tlaka danas smatramo povišenima i kada bi se osoba trebala javiti liječniku, a ne samo “malo pripaziti”?
Zadnje smjernice Europskog kardiološkog društva za hipertenziju strože su u smislu redefiniranja povišenih vrijednosti krvnog tlaka, koji je viši od 120/70 mmHg. Osobe se već kod tih vrijednosti trebaju obratiti obiteljskom liječniku radi procjene kardiovaskularnog rizika i savjeta o promjeni životnih navika. Generalno, svim osobama u ovoj kategoriji preporučuje se uvođenje nefarmakoloških mjera, što znači manje soli i redovita tjelesna aktivnost kroz tri mjeseca. Ako bolesnik nakon tri mjeseca i dalje ima povišeni tlak, treba razmotriti uvođenje terapije. Kod vrijednosti tlaka 140/90 mmHg i viših terapija se uvodi odmah.
Postoje li simptomi koji mogu upućivati na hipertenziju ili je najveći problem upravo u tome što ih često nema?
Vrlo često nema nikakvih simptoma ili su nespecifični, a mogu se manifestirati kao zatiljna glavobolja, smetnje vida i koncentracije, vrtoglavica, odnosno poremećaji ravnoteže, a u težim slučajevima i mučninom, povraćanjem, aritmijama, bolovima u prsima, srčanim ili moždanim udarom.
Koliko na razvoj hipertenzije utječu naslijeđe, dob i spol, a koliko način života, prehrana, stres, debljina, pušenje i tjelesna neaktivnost?
Na razvoj hipertenzije utječu čimbenici na koje ne možemo djelovati, poput genetike, dobi i spola, ali i oni povezani s načinom života, koji imaju najveći ukupni utjecaj. Genetika sudjeluje u riziku s oko 30 do 40 posto; ako oba roditelja imaju hipertenziju, rizik za dijete veći je od 50 posto, a ako boluje jedan roditelj, oko 25 posto. Dob također povećava rizik jer krvne žile s godinama gube elastičnost, pa hipertenziju ima više od 70 posto osoba starijih od 65 godina. Do 50. godine češća je kod muškaraca, a nakon menopauze kod žena, zbog gubitka zaštitnog djelovanja estrogena.
Među promjenjivim čimbenicima najvažniji su pretilost, prekomjeran unos soli, nizak unos kalija, tjelesna neaktivnost, pušenje i alkohol. Pretilost je jedan od najsnažnijih rizika jer veća tjelesna masa izravno opterećuje srce i krvne žile, dok previše soli zadržava vodu u organizmu i povećava volumen krvi. Sjedilački način života slabi srčani mišić i smanjuje elastičnost krvnih žila, nikotin trenutačno povisuje tlak i dugoročno oštećuje krvne žile, a prekomjeran unos alkohola povezuje se s 5 do 15 posto slučajeva hipertenzije. Dugotrajni stres također može pridonijeti porastu tlaka jer aktivira simpatički živčani sustav, povećava lučenje kortizola i adrenalina, ubrzava rad srca i sužava krvne žile.
Zašto je opasno godinama živjeti s neliječenim ili loše reguliranim krvnim tlakom i koje organe hipertenzija najviše oštećuje?
Hipertenzija može dovesti do oštećenja brojnih organskih sustava. Djeluje na srce i krvne žile, uzrokujući aritmije, koronarnu bolest, perifernu arterijsku bolest, srčanu slabost, odnosno srčano popuštanje, akutni infarkt miokarda i hipertrofiju lijeve klijetke. Djeluje i na mozak, kao rizični čimbenik za moždani udar, demenciju i aneurizme. Na bubrezima uzrokuje oštećenje bubrežnih kapilara, što s vremenom dovodi do slabljenja bubrežne funkcije i zatajivanja. Na očima može nastati promjena očne pozadine sa slabljenjem vida, a u perifernoj cirkulaciji, uzrokujući aterosklerozu, dovodi do suženja krvnih žila, pojave aneurizmi i disekcija. Može uzrokovati i erektilnu disfunkciju.
Mnogi ljudi tlak mjere tek kada im nije dobro. Koliko često bi ga zapravo trebalo kontrolirati, osobito nakon četrdesete ili pedesete godine?
Nakon četrdesete i pedesete godine rizik od povišenog krvnog tlaka znatno raste, ponajprije zbog prirodnog smanjenja elastičnosti krvnih žila i hormonalnih promjena. Kod mlađih osoba, od 18 do 39 godina, ako je prethodni nalaz bio uredan, tlak je dovoljno kontrolirati svakih nekoliko godina. Nakon 40. godine mjerenje se preporučuje barem jednom godišnje, čak i kada nema simptoma ni ranijih odstupanja. Nakon 50. godine, osobito kod žena u menopauzi, kontrole bi trebale biti češće, otprilike svakih šest mjeseci, bilo kod liječnika ili redovitim kućnim mjerenjem.
Može li kućno mjerenje krvnog tlaka biti dovoljno pouzdano i koje pogreške pacijenti najčešće rade kada sami mjere tlak?
Iz dosadašnje prakse, a i prema kliničkim smjernicama, mjerenje tlaka kod kuće, u opuštenoj atmosferi vlastitog doma, najbolji je način mjerenja tlaka. Ordinacijska mjerenja su nepouzdana s obzirom na efekt tzv. bijele kute, odnosno nelagode koju pacijentu izaziva posjet liječničkoj ordinaciji. Najčešće pogreške su izostanak prethodnog mirovanja od barem pet minuta, puni mokraćni mjehur, ispijanje kave i energetskih pića prije mjerenja, pogrešna veličina manžete, ruka izvan razine srca, prekrižene noge, razgovor i pomicanje tijekom mjerenja.
Kada je potreban holter tlaka i što nam ta pretraga pokazuje?
Holter tlaka jedan je od važnih alata u dijagnostici arterijske hipertenzije jer omogućuje 24-satno praćenje tlaka tijekom uobičajenih dnevnih aktivnosti i spavanja. Tlak se najčešće mjeri svakih 15 do 30 minuta danju te svakih 30 do 60 minuta noću, čime se dobiva preciznija slika kardiovaskularnog rizika nego jednim mjerenjem u ordinaciji.
Pretraga se preporučuje kada postoji sumnja na “hipertenziju bijele kute”, odnosno povišen tlak samo kod liječnika, ali i na maskiranu hipertenziju, kada su vrijednosti u ordinaciji uredne, a izvan nje povišene. Koristi se i za procjenu učinkovitosti terapije, kod rezistentne hipertenzije, velikih oscilacija tlaka te sumnje na preniske vrijednosti tlaka, osobito kod starijih osoba i dijabetičara.
Zašto je opasno samoinicijativno prestati uzimati terapiju čim se tlak normalizira?
Samoinicijativni prekid uzimanja terapije čim se vrijednosti tlaka spuste u normalu jedna je od najopasnijih odluka koje bolesnik može donijeti. Hipertenzija je kronična, cjeloživotna bolest koja se ne može izliječiti, već se lijekovima drži pod kontrolom. Nagli prekid terapije i čišćenje lijeka iz organizma može dovesti do brojnih neželjenih posljedica poput naglog skoka tlaka na vrlo visoke, čak i više vrijednosti nego prije početka liječenja, što predstavlja veliko opterećenje za srce i krvne žile s mogućim srčanim ili moždanim udarom te akutnim zatajenjem srca.
Zato se uvijek treba konzultirati s obiteljskim liječnikom ili kardiologom. Ako pacijentu terapija iz nekog razloga ne odgovara, može se pokušati sniziti doza lijeka ili uvesti drugi odgovarajući lijek. Terapija se uvijek prilagođava individualno, ovisno o vrijednostima tlaka, dobi, drugim bolestima i podnošljivosti lijekova. To se posebice odnosi na osobe starije životne dobi koje imaju drugačiju (sporiju) brzinu eliminacije lijekova preko jetre i bubrega, a nerijetko radi uzimanja više lijekova treba biti oprezan po pitanju pračenja njihove međusobne interakcije.
U Poliklinici Medikol kardiološka obrada dostupna je u Zagrebu, Osijeku i Čakovcu. Što pacijenti ondje mogu očekivati kada dođu na pregled zbog povišenog tlaka ili sumnje na kardiološki problem?
Svim pacijentima sa suspektnom ili otprije poznatom hipertenzijom možemo napraviti UZV srca, color-doppler karotidnih i vertebralnih arterija, ergometriju i holter srca, a po potrebi i holter tlaka. Ovisno o nalazima, možemo indicirati i dodatne pretrage poput MSCT-koronarografije ili doplera karotidnih i arterija nogu ako postoji sumnja na koronarnu, karotidnu ili perifernu arterijsku bolest. Potrebno je učiniti i pregled fundusa (očne pozadine). Nadalje, svatko tko se obrađuje radi povišenog krvog tlaka mora imati učinjenu krvnu sliku te osnovne nalaze biokemije (ureju, kreatinin, željezo, natrij, kalij, šećer u krvi, lipidogram, hepatogram, hormone štitnjače) i urina, što nam sve pomaže u procjeni hipertenzivnog oštećenja ciljnih organa i odlučivanju o daljnjem dijagnostičkom pristupu i planiranju terapije.
Što biste, povodom Svjetskog dana hipertenzije, poručili čitateljima koji možda godinama nisu izmjerili tlak jer se “osjećaju dobro”?
Ako ste stariji od 40 ili 50 godina, imate obiteljsku anamnezu visokog tlaka ili druge rizične čimbenike, kontrolirajte svoj tlak barem jednom godišnje. Pravovremenom dijagnozom i početkom liječenja, bilo promjenom životnih navika ili terapijom, smanjit ćete svoj kardiovaskularni rizik i mogućnost razvoja brojnih ozbiljnih komplikacija, među kojima su najčešće srčani i moždani udar, srčano popuštanje, slabljenje vida i zatajenje funkcije bubrega.
Sadržaj nastao u suradnji s Poliklinikom Medikol.
