Dr. Florence Comite tvrdi da standardne laboratorijske “normalne” vrijednosti ne odražavaju optimalno zdravlje. Otkrijte 5 ključnih biomarkera za dugovječnost i njihove optimalne raspone: glukoza, inzulin, HbA1c, kolesterol i testosteron.
Što ako ono što laboratoriji označavaju kao “normalno” zapravo nije optimalno za dugoročno zdravlje?
To je pitanje koje otvara dr. Florence Comite, liječnica specijalizirana za preciznu i funkcionalnu medicinu, osnivačica Comite Center for Precision Medicine i autorica knjige Invincible.
U razgovoru za podcast mindbodygreen, Comite ističe da se standardni referentni rasponi u medicini temelje na prosjeku populacije, a u taj prosjek ulaze i osobe koje već imaju metaboličke poremećaje, kronične bolesti ili rizične faktore.
Zbog toga, kaže ona, “normalno” ne znači nužno i optimalno.
Umjesto usporedbe s prosječnom populacijom, njezin pristup postavlja drugo pitanje:
kako bi vaši laboratorijski nalazi izgledali kada biste bili u svom fiziološkom vrhuncu, primjerice između 25. i 30. godine života?
Na temelju tog pristupa, ona ističe pet ključnih biomarkera koje smatra najvažnijima za praćenje zdravog starenja i dugovječnosti.
Glukoza natašte – stabilna energija i metaboličko zdravlje
Glukoza natašte predstavlja osnovnu razinu šećera u krvi nakon noćnog posta.
Prema dr. Comite, optimalan raspon je između 70 i 80 mg/dL, što je nešto uži okvir od standardnih laboratorijskih referenci.
Ipak, ona naglašava da jedan izolirani nalaz ne daje potpunu sliku metabolizma. Zato preporučuje kontinuirano mjerenje glukoze pomoću CGM uređaja (continuous glucose monitor), koji pokazuje kako se šećer u krvi mijenja tijekom dana.
Posebnu pažnju treba obratiti na postprandijalne vrijednosti:
- nakon obroka glukoza idealno ne bi trebala prelaziti 120 mg/dL
- povremeni skokovi do 150–180 mg/dL tijekom intenzivne fizičke aktivnosti mogu biti normalni
- vrijednosti od 200 mg/dL ili više smatraju se upozorenjem
Također, preniska glukoza nije poželjna – vrijednosti ispod 70 mg/dL tijekom posta mogu ukazivati na problem.
Inzulin natašte – ključni pokazatelj inzulinske osjetljivosti
Za razliku od glukoze, inzulin se rijetko rutinski mjeri, iako može otkriti rane znakove metaboličkih poremećaja.
Dr. Comite smatra da su standardne laboratorijske vrijednosti često previsoke te da inzulin natašte ne bi trebao biti povišen.
Njezin cilj je:
2–5 μIU/mL ili niže.
U zdravom metabolizmu, inzulin bi trebao gotovo potpuno nestati iz krvi oko tri sata nakon obroka. Ako ostaje povišen tijekom posta, to može ukazivati na inzulinsku rezistenciju.
Inzulinska rezistencija smatra se jednim od temeljnih procesa u pozadini mnogih kroničnih bolesti, uključujući:
- dijabetes tipa 2
- kardiovaskularne bolesti
- određene vrste raka
Hemoglobin A1C – dugoročna slika šećera u krvi
Hemoglobin A1C pokazuje prosječnu razinu glukoze u krvi tijekom otprilike 2–3 mjeseca.
Standardno:
- ispod 5,7% smatra se normalnim
- 5,7% i više ukazuje na predijabetes
Međutim, dr. Comite postavlja stroži cilj:
A1C ispod 5%
Kako se vrijednosti približavaju 5,4–5,6%, smatra da to već može signalizirati ulazak u rizičnu zonu za metaboličke poremećaje.
Važan je i dodatni uvid: prosječna vrijednost može prikriti velike oscilacije glukoze tijekom dana, zbog čega A1C sam po sebi nije dovoljan pokazatelj.
Omjer kolesterola – jednostavniji pokazatelj kardiovaskularnog rizika
Umjesto fokusiranja samo na ukupni kolesterol, dr. Comite preporučuje korištenje omjera kolesterola i HDL-a.
Formula je jednostavna:
ukupni kolesterol ÷ HDL (dobri kolesterol)
Što je omjer niži, to je manji kardiovaskularni rizik.
Ovaj pokazatelj može se izračunati iz standardnog lipidnog panela, bez dodatnih ili skupih testova, i često pruža bolji uvid u stvarni rizik nego pojedinačne vrijednosti kolesterola.
Slobodni testosteron – hormon važan i za muškarce i za žene
Testosteron se često pogrešno percipira kao isključivo muški hormon, no on ima ključnu ulogu i u ženskom i muškom zdravlju.
Prema dr. Comite, testosteron utječe na:
- metabolizam
- mišićnu masu
- inzulinsku osjetljivost
- raspoloženje
- kognitivne funkcije i pamćenje
- kardiovaskularno zdravlje
Razina testosterona prirodno opada za oko 1–3% godišnje nakon 30. godine života.
Posebno naglašava razliku između ukupnog i slobodnog testosterona:
- ukupni testosteron je većinom vezan za proteine i biološki manje aktivan
- slobodni testosteron je onaj koji je stvarno dostupan tijelu
Optimalne vrijednosti prema njezinu pristupu:
- muškarci: 180–250 pg/mL
- žene: 6–30 pg/mL, uz individualne razlike
Kako primijeniti ove informacije u praksi
Dr. Comite savjetuje nekoliko konkretnih koraka za one koji žele bolje razumjeti svoje metaboličko i hormonalno zdravlje:
- zatražiti širi set testova: glukoza natašte, inzulin natašte, HbA1C, lipidni panel i slobodni testosteron
- napraviti više mjerenja, idealno ujutro nakon posta, radi konzistentnosti
- ne oslanjati se isključivo na “normalne” laboratorijske vrijednosti
- razgovarati s liječnikom ako su vrijednosti unutar referentnog raspona, ali izvan optimalnih
- razmotriti CGM uređaj za praćenje glukoze u stvarnom vremenu
- istražiti hormonsku ravnotežu, posebno kod simptoma niskog testosterona
(Ordinacija.hr)
