Pozitivan rezultat na IgG protutijela na Parvovirus B19 često zbunjuje, no on najčešće označava preboljenu infekciju i stečeni, doživotni imunitet. Ipak, za neke skupine, poput trudnica bez imuniteta i imunokompromitiranih osoba, ovaj rašireni virus može biti ozbiljan rizik.
Primitak laboratorijskog nalaza s oznakom “Parvovirus B19 IgG – pozitivan” za većinu ljudi predstavlja olakšanje, a ne razlog za brigu. Ovaj rezultat ne ukazuje na aktivnu ili nedavnu bolest, već potvrđuje da je vaš imunološki sustav u prošlosti bio u kontaktu s ovim virusom i uspješno stvorio dugotrajnu obranu. IgG protutijela su memorijske stanice imunološkog sustava koje ostaju prisutne u krvi doživotno, štiteći vas od buduće infekcije istim virusom. Suprotno tome, prisutnost IgM protutijela signalizirala bi akutnu ili vrlo nedavnu infekciju.
Širi se kapljičnim putem
Parvovirus B19 je čest i zarazan virus koji se primarno širi kapljičnim putem, kroz respiratorne izlučevine poput kašlja i kihanja. Infekcija je najraširenija među djecom školske dobi, a procjenjuje se da do odrasle dobi između 30 i 60 posto populacije već posjeduje IgG protutijela, što svjedoči o visokoj prokuženosti. Virus je najpoznatiji kao uzročnik takozvane “pete bolesti” (erythema infectiosum), blage dječje osipne bolesti. Njezin najprepoznatljiviji simptom je intenzivno crvenilo na obrazima, koje se često opisuje kao “izgled ošamarenog lica”. Nekoliko dana kasnije, na trupu i udovima može se pojaviti i drugi, mrežasti ili čipkasti osip.
Dok djeca infekciju najčešće prolaze s blagim simptomima ili potpuno bez njih, klinička slika kod odraslih može biti drugačija. Karakterističan osip na licu kod odraslih je rjeđi, a umjesto njega dominantan simptom često su bolovi i otekline u zglobovima, posebice na šakama, zapešćima, koljenima i gležnjevima.
Dok djeca infekciju najčešće prolaze s blagim simptomima ili potpuno bez njih, klinička slika kod odraslih može biti drugačija. Karakterističan osip na licu kod odraslih je rjeđi, a umjesto njega dominantan simptom često su bolovi i otekline u zglobovima (poliartropatija), posebice na šakama, zapešćima, koljenima i gležnjevima. Simptomi mogu nalikovati na reumatoidni artritis i obično traju od jedan do tri tjedna, iako se u rijetkim slučajevima mogu i produljiti. Važno je napomenuti da je osoba najzaraznija u ranoj fazi bolesti, često i prije pojave bilo kakvih vidljivih simptoma.
Najveći klinički značaj parvovirus ima u trudnoći. Za trudnicu koja prije začeća ima pozitivan IgG nalaz, to je umirujuća informacija jer znači da su i ona i plod zaštićeni. Međutim, ako se žena koja nije imuna prvi put zarazi tijekom trudnoće, osobito u prva dva tromjesečja, virus može prijeći placentu i dovesti do ozbiljnih posljedica za plod, poput teške anemije, zatajenja srca i nakupljanja tekućine u fetalnim tkivima (stanje poznato kao hidrops fetalis), što može rezultirati i gubitkom trudnoće. Stopa fetalne smrti nakon majčine infekcije kreće se između jedan i devet posto, zbog čega se trudnice s potvrđenom akutnom infekcijom pažljivo prate ultrazvučnim pregledima.
Rizične skupine i dijagnostika
Osim za plodove neimunih majki, Parvovirus B19 može biti opasan i za druge rizične skupine. To se prvenstveno odnosi na osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, kao što su pacijenti s HIV-om, primatelji organa ili osobe na kemoterapiji, kod kojih infekcija može postati kronična i uzrokovati dugotrajnu anemiju. Posebno su ugrožene i osobe s postojećim hematološkim bolestima koje utječu na životni vijek crvenih krvnih stanica, poput anemije srpastih stanica ili talasemije. Kod njih virus, koji cilja upravo stanice prekursore eritrocita, može izazvati nagli i opasan pad proizvodnje crvenih krvnih stanica, poznat kao aplastična kriza.
Posebno su ugrožene i osobe s postojećim hematološkim bolestima koje utječu na životni vijek crvenih krvnih stanica, poput anemije srpastih stanica ili talasemije.
Dijagnoza se postavlja serološkim testovima iz krvi koji mjere razinu spomenutih IgM i IgG protutijela, što liječnicima omogućuje precizno utvrđivanje radi li se o prošloj, nedavnoj ili aktivnoj infekciji. U nejasnim situacijama ili kod imunokompromitiranih pacijenata koji ne stvaraju pouzdan odgovor protutijelima, može se koristiti i PCR test za detekciju virusne DNK. Za većinu zdravih ljudi liječenje nije potrebno i temelji se na ublažavanju simptoma. No, u teškim slučajevima, poput aplastične krize ili fetalne anemije, nužne su transfuzije krvi ili čak intrauterina transfuzija za plod. ( Ordinacija.hr )
