Dr. med. Ksenija Kos danas je glavna neurologinja u bolnici Mercy u St. Louisu, izvanredna profesorica neurologije na Washington University School of Medicine, Odjel za neurologiju, a ujedno i osnivačica neprofitne organizacije CROMed-USA koja povezuje medicinsku edukaciju i kliničku praksu između Hrvatske i SAD-a.
Rođena i odrasla u Zagrebu, nakon studija medicine svoj je profesionalni put nastavila u SAD-u, gdje je završila specijalizaciju iz neurologije na Washington Universityju u St. Louisu. Dr. med. Ksenija Kos danas je glavna neurologinja u bolnici Mercy u St. Louisu, izvanredna profesorica neurologije na Washington University School of Medicine, Odjel za neurologiju te osnivačica neprofitne organizacije CROMed-USA (Croatian American Medical Alliance), koja povezuje medicinsku edukaciju i kliničku praksu između Hrvatske i SAD-a. U intervjuu govori o svom profesionalnom putu, razvoju organizacije CROMed-USA te važnosti mentorstva, simulacijskog učenja i suvremene medicinske edukacije za mlade liječnike.
Odlazak u SAD bio je važna prekretnica u vašoj karijeri. Što vam je taj put donio, profesionalno i osobno?
Odlazak u SAD 1993. bio je velika odluka, puna neizvjesnosti, ali i želje za znanjem, istraživanjem i razvojem.Dolazak na Washington University u St. Louisu otvorio mi je vrata poticajnog medicinskog okruženja, vrhunskog obrazovanja te rada s liječnicima i znanstvenicima koji teže izvrsnosti. Taj odlazak nikada nisam doživjela kao udaljavanje od Hrvatske. Danas na tu odluku gledam sa zahvalnošću jer mi je omogućila profesionalni rast i priliku da djelovanjem u Croatian American Medical Allianceu (CROMed-USA), neprofitnoj udruzi financiranoj privatnim donacijama, doprinesem unapređenju medicinske edukacije i time boljoj skrbi za pacijente suradnjom između Hrvatske i SAD-a. CROMed-USA gradi mostove između hrvatskih i američkih liječnika, edukatora i institucija.
Vaš put uključivao je rad na NIH-u, USUHS-u te specijalizaciju na Washington Universityju u St. Louisu. Što biste izdvojili kao najizazovniji dio tog procesa?
Rad u institucijama kao što su National Institutes of Health (NIH) i Washington University bio je zahtjevan, ali presudan za moje profesionalno formiranje kao liječnice. Najveći izazov bio je prilagoditi se kompetitivnom okruženju, brzom ritmu rada i kulturi odgovornosti, kritičkog razmišljanja i stalnog propitivanja. Kao liječnica iz drukčijeg sustava, morala sam učiti nove oblike komunikacije, timskog rada i donošenja odluka, a upravo je to bilo i najvrednije. Rad s iznimnim liječnicima, znanstvenicima i edukatorima pokazao mi je koliko kvaliteta edukacije, mentorstva i organizacije sustava utječe na skrb za pacijente. To iskustvo oblikovalo je moj pogled na medicinsku edukaciju.
U kojoj je mjeri iskustvo života i rada između dva zdravstvena sustava oblikovalo vaš pristup mentorstvu mladih liječnika?
Takav život i rad snažno su oblikovali moj pristup mentorstvu. Studij medicine u Hrvatskoj dao mi je čvrste teorijske temelje, dok su mi rad i usavršavanje u SAD-u pokazali koliko su važni praktično iskustvo, timski rad, komunikacijske vještine, kritičko razmišljanje i kultura stalnog učenja. Mladim liječnicima nastojim prenijeti ne samo znanje, nego i način razmišljanja: kako pristupiti problemu, kako razgovarati s pacijentima i obiteljima jasno i empatično te kako donositi odluke u složenim situacijama. Ta ideja povezivanja znanja, iskustva i suvremene edukacije bila je jedan od razloga osnivanja dobrotvorne organizacije CROMed-USA.
Kako se CROMed-USA od početne ideje i vizije razvio u organizaciju koja danas povezuje medicinske stručnjake iz Hrvatske i SAD-a?
Ideja se razvijala postupno, od osobne želje da se znanje hrvatskih liječnika koji rade u SAD-u poveže s Hrvatskom, do organizacije s jasnom misijom i konkretnim programima. S vremenom smo shvatili da taj most mora praktično zaživjeti: kroz edukaciju, mentorstvo, simulacijsko učenje, kritičko razmišljanje, komunikacijske vještine i povezivanje institucija. Danas CROMed-USA okuplja hrvatske i američke medicinske stručnjake oko zajedničkog cilja: unapređenja medicinske edukacije i kliničke prakse. Posebno nam je važno pomoći mladim liječnicima u prijelazu od teorijskog znanja prema sigurnom, odgovornom i empatičnom radu s pacijentima.
Što je bio glavni poticaj za osnivanje CROMed-USA i koju ste prazninu željeli popuniti u medicinskoj zajednici?
Ne postoji samo jedan razlog. Bolest, a potom i smrt mojega oca dodatno su me usmjerile prema pitanju koliko je medicina istodobno stručna, organizacijska i duboko ljudska djelatnost. O medicinskoj edukaciji u Hrvatskoj razmišljam još od specijalizacije iz neurologije na Washington Universityju u St. Louisu, gdje sam izbliza vidjela strukturiran, praktičan i učinkovit pristup poučavanju medicine. Nikada nisam bila specijalizantica u Hrvatskoj, pa o tome ne mogu govoriti iz vlastitog iskustva. No sjećam se nesigurnosti koju sam osjećala nakon završetka medicinskog fakulteta. Zato s empatijom gledam na mlade liječnike u Hrvatskoj koji se rano nađu u zahtjevnim kliničkim ulogama. CROMed-USA nastao je iz želje da se pomogne u premošćivanju tog prijelaza uz praktičnu edukaciju, simulacijsko učenje, mentorstvo, komunikacijske vještine i širu perspektivu o skrbi za pacijenta i obitelj.
SIM Mobile radionice jedan su od ključnih edukacijskih programa koje provodite – što ih razlikuje od klasične medicinske edukacije i zašto su toliko vrijedne?
SIM Mobile radionice razlikuju se od klasične edukacije po tome što studente i mlade liječnike stavljaju u aktivnu, realističnu i sigurnu situaciju učenja. Teorijsko znanje je važno, ali to u medicini nije dovoljno. Liječnik mora znati prepoznati problem, komunicirati s timom, razgovarati s pacijentom ili obitelji i donositi odluke u stvarnoj situaciji. Simulacijska edukacija omogućuje da se složene i stresne kliničke situacije uvježbavaju prije susreta sa stvarnim pacijentom. U simulaciji je dopušteno pogriješiti, ali je važno razumjeti zašto se pogreška dogodila i što iz nje možemo naučiti. Vrijednost SIM Mobilea je u tome što edukaciju donosi studentima i mladim liječnicima tamo gdje se oni nalaze, u malim grupama i uz neposredan rad s mentorima.
Koliko je izazovno organizirati SIM Mobile programe u suradnji različitih institucija i zdravstvenih sustava, posebno između SAD-a i Hrvatske?
Organizacija programa SIM Mobile vrlo je zahtjevna jer praktična simulacijska edukacija ovisi o opremi, prostoru, logistici, rasporedu, sigurnosti i uigranom edukacijskom timu. Zato program razvijamo u suradnji sa Simulacijsko Izobraževalnim Centrom iz Ljubljane, koji ima veliko iskustvo u mobilnoj simulacijskoj edukaciji. Naš rujanski program u Termama Tuhelj koristi i druge alate: kliničke vinjete, rasprave, praktične vještine, kritičko razmišljanje i strukturirano mentorstvo. U njemu američki i hrvatski liječnici mogu zajedno sudjelovati kao mentori i edukatori. Dugoročni je cilj graditi zajednicu koja će znanje prenositi dalje.
Možete li opisati kako izgleda jedna SIM Mobile radionica “iznutra” – od pripreme do same provedbe i reakcija sudionika?
SIM Mobile radionica počinje pripremom kliničkih scenarija, ciljeva učenja, opreme, prostora i edukacijskog tima. Scenariji moraju biti realistični i povezani sa situacijama s kojima se mladi liječnici mogu susresti u stvarnom radu. Ove godine fokus je bio na pedijatrijskim hitnim slučajevima. Radionica se odvija u malim grupama. Polaznici ulaze u simulirani klinički scenarij: pacijentovo stanje se pogoršava, tim procjenjuje stanje, dijeli uloge, komunicira i donosi odluke. Najvažniji dio često dolazi nakon simulacije, u strukturiranom “debriefingu”, kada se analizira što se dogodilo, gdje je došlo do nesigurnosti i što se može učiniti bolje. Sudionici na početku često osjećaju tremu ili strah od pogreške. Najvrjednije je vidjeti trenutak kada shvate da pogreška u simulaciji nije neuspjeh, nego prilika za učenje.
Na koji način CROMed-USA gradi zajednicu u kojoj se povezuju iskusni kliničari i mladi medicinski studenti?
CROMed-USA gradi zajednicu putem osobnih veza, zajedničkog učenja i osjećaja da svi sudjelujemo u istoj misiji: unapređenju medicinske edukacije i skrbi za pacijente. Cilj nije samo organizirati predavanja ili radionice, nego stvoriti prostor u kojem se iskusni kliničari, edukatori, studenti i mladi liječnici mogu susresti, razgovarati i ostati povezani. Važno nam je da mladi ljudi imaju pristup liječnicima s iskustvom rada i profesionalnog razvoja u Hrvatskoj, SAD-u i drugim zdravstvenim sustavima. Takav susret daje im širu perspektivu i pokazuje različite modele kliničkog razmišljanja, komunikacije i profesionalnog razvoja. Naši programi su interaktivni, tako da studenti nisu pasivni slušatelji, nego aktivni sudionici.
Koji su trenutačno najvažniji projekti ili smjerovi razvoja CROMed-USA koje biste izdvojili?
Trenutačno bih izdvojila četiri glavna stupa rada organizacije CROMed-USA. Prvi su SIM Mobile radionice, odnosno mobilna simulacijska edukacija koja studentima i mladim liječnicima donosi praktično učenje kroz realistične scenarije, timski rad i strukturirani “debriefing”. Drugi je rujanski program u Termama Tuhelj, usmjeren na kliničke slučajeve, kritičko razmišljanje, praktične vještine i mentorstvo. Treći stup je virtualna edukacija za pacijente i zajednicu putem programa kao što je NeuroConnect: Learning Together. Četvrti je Clinical Frontlines, program koji hrvatskim studentima medicine i mladim liječnicima želi omogućiti uvid u različite modele zdravstvene skrbi i profesionalni razvoj u međunarodnom okruženju. Sve te programe povezuje isti cilj, da se premosti jaz između teorije i prakse.
Kako vidite ulogu CROMed-USA u širem kontekstu jačanja medicinske suradnje između Hrvatske i SAD-a?
Ulogu CROMed-USA vidim kao praktičan most između hrvatskog i američkog medicinskog prostora. Hrvatska ima dugu medicinsku tradiciju i mnogo mladih ljudi s velikim potencijalom. Upravo zato im je potrebno omogućiti suvremene oblike medicinske edukacije. Tradicionalni model, utemeljen na individualnom mentorstvu, ima veliku vrijednost, ali danas ga treba nadopuniti strukturiranom, praktičnom i dostupnom edukacijom. CROMed-USA može pomoći jer razumije oba svijeta. Mnogi od nas obrazovani su u Hrvatskoj, a profesionalno smo se razvijali u SAD-u. Znamo vrijednost hrvatske medicinske škole, ali vidimo i važnost simulacijskog učenja, timskog rada, komunikacije, kritičkog razmišljanja i organizacije skrbi. Ne radi se o tome da jedan sustav “poučava” drugi, nego o uzajamnom učenju. Nadam se da CROMed-USA može pridonijeti uspostavljanju trajne mreže suradnje između liječnika, institucija i zdravstvenih sustava.
U rujnu su najavljene SIM Mobile aktivnosti u Sloveniji – što će se tamo događati i koji je cilj tih radionica?
U rujnu planiramo program koji započinje u Termama Tuhelj, a zatim se nastavlja dvodnevnim radom u simulacijskom laboratoriju u Ljubljani, u suradnji s ljubljanskim SIM centrom. U Termama Tuhelj polaznici će se pripremati kliničkim razmišljanjem, timskim radom, komunikacijom i analizom slučajeva, a zatim će to znanje primijeniti u realističnom simulacijskom prostoru. Cilj nije samo naučiti određeni postupak ili protokol, nego pomoći mladim liječnicima da povežu teorijsko znanje s praksom. Program će uključiti i praktične teme, poput kritičkog čitanja znanstvenog članka, sustava upućivanja pacijenata i svakodnevnih izazova kliničkog rada. Najvažnije je da polaznici izađu s većim samopouzdanjem i konkretnim vještinama za rad s pacijentima.
Koji su dugoročni ciljevi CROMed-USA i kako biste voljeli da organizacija izgleda za pet do deset godina?
U idućih pet do deset godina voljela bih vidjeti CROMed-USA kao stabilnu i dugoročno održivu platformu za medicinsku suradnju između Hrvatske i SAD-a. Naš cilj nije samo organizirati pojedinačne projekte, nego graditi mrežu ljudi, programa i institucija koje pridonose modernijoj, praktičnijoj i humanijoj medicinskoj edukaciji. Za mene bi uspjeh bio da naši programi postanu prepoznatljiv dio profesionalnog razvoja mladih liječnika i studenata medicine u Hrvatskoj, osobito u području kritičkog razmišljanja, simulacijske edukacije, komunikacije, timskog rada i donošenja odluka. Posebno mi je važno razviti model u kojem polaznici s vremenom postaju mentori i učitelji drugima. Najveći uspjeh bio bi stvaranje kulture učenja u kojoj se mladi liječnici ne boje postavljati pitanja, učiti iz pogrešaka i tražiti više od svojih edukatora i mentora. To je srž naše misije – educirati, povezivati i osnaživati.
(Ida Balog)
