Znanstvenici upozoravaju da nije važno samo koliko vremena provodimo sjedeći, već i što tijekom tog vremena radimo. Gledanje televizije pokazalo se drugačijim od aktivnosti koje aktiviraju mozak.
Godinama slušamo upozorenja da previše vremena pred televizorom nije dobro za zdravlje. Iako se nekada takve tvrdnje često povezivalo samo s manjkom kretanja i dugotrajnim sjedenjem, novo istraživanje sugerira da bi problem mogao biti i u samoj aktivnosti koju tijekom sjedenja obavljamo.
Naime, višesatno gledanje televizije u srednjoj životnoj dobi moglo bi biti povezano s promjenama u mozgu koje se povezuju s kognitivnim padom i većim rizikom od demencije – osobito kod muškaraca.
Istraživanje objavljeno u časopisu Alzheimer’s & Dementia: Journal of the Alzheimer’s Association pratilo je više od 1700 odraslih osoba gotovo 24 godine. Znanstvenici su otkrili da su muškarci koji su često gledali televiziju u srednjoj životnoj dobi kasnije imali manji volumen mozga u područjima osjetljivima na Alzheimerovu bolest, kao i više promjena u mozgu povezanih s kognitivnim propadanjem. Zanimljivo je da isti učinak nije uočen kod žena.
Nije problem samo u sjedenju, već i u tome što radimo dok sjedimo
Dugo sjedenje već se povezuje s brojnim zdravstvenim rizicima, uključujući veći rizik od kroničnih bolesti, slabijeg zdravlja mozga i demencije. No autori ovog istraživanja ističu da nije svako sjedenje jednako. Naime, rezultati pokazuju da aktivnost tijekom sjedenja može imati važnu ulogu.
Osobe koje su tijekom dana dugo sjedile na poslu, primjerice radeći za računalom, rješavajući probleme, čitajući, pišući ili donoseći odluke, imale su zdraviji izgled mozga na kasnijim MR snimkama. S druge strane, gledanje televizije smatra se kognitivno pasivnom aktivnošću – mozak prima informacije, ali nije jednako aktivno uključen u obradu, analizu i donošenje odluka.
– Godinama smo se usredotočivali na to koliko ljudi sjede. Naši rezultati sugeriraju da bismo trebali obratiti pažnju i na to što ljudi rade dok sjede – rekao je biolog David Raichlen sa Sveučilišta Južne Kalifornije.
Muškarci i žene možda različito reagiraju na dugotrajno sjedenje
Razlika između muškaraca i žena bila je jedno od najvećih iznenađenja za istraživače.
– Otkrili smo da su povezanosti između gledanja televizije i strukture mozga bile mnogo snažnije kod muškaraca nego kod žena – rekao je Natan Feter, biološki znanstvenik sa Sveučilišta Južne Kalifornije.
Znanstvenici smatraju da bi jedan od razloga mogao biti način na koji muškarci i žene provode vrijeme sjedeći. Primjerice, žene češće prekidaju dugo sjedenje ustajanjem i kretanjem, dok muškarci češće provode duža, neprekinuta razdoblja na kauču, osobito tijekom gledanja sporta ili filmova.
Na rezultate bi mogle utjecati i biološke razlike u načinu na koji mozak reagira na dugotrajno sjedilačko ponašanje, hormonski čimbenici, životne okolnosti poput brige o djeci ili različit način starenja mozga kod muškaraca i žena.
Prethodna istraživanja pokazala su i da žene češće gledaju televizijske sadržaje u kraćim intervalima, iako ukupno mogu provesti više vremena pred ekranom, dok muškarci češće biraju sadržaje koji podrazumijevaju dulje neprekinuto gledanje.
Sudionici praćeni gotovo četvrt stoljeća
Podaci korišteni u istraživanju dolaze iz dugotrajnog američkog istraživanja Atherosclerosis Risk in Communities (ARIC). U istraživanje je bilo uključeno 1712 sudionika koji su krajem 1980-ih, kada su bili u ranim pedesetima, odgovarali na pitanja o svojim navikama u slobodno vrijeme – uključujući koliko često gledaju televiziju i koliko vremena provode sjedeći na poslu.
Nakon približno 24 godine, kada su sudionici bili u srednjim sedamdesetima, njihov je mozak pregledan magnetskom rezonancijom (MR). Istraživači su analizirali područja mozga koja su poznata po tome da među prvima pokazuju promjene povezane s Alzheimerovom bolešću i drugim oblicima demencije.
Posebno su promatrali volumen hiperintenziteta bijele tvari (WMH), odnosno sitnih promjena u bijeloj tvari mozga koje mogu ukazivati na bolest malih krvnih žila i povezane su s većim rizikom od kognitivnog pada. U usporedbi s osobama koje su televiziju gledale „vrlo često“, osobe koje su na poslu gotovo uvijek sjedile imale su manje promjena u bijeloj tvari te veći volumen određenih dijelova mozga, uključujući čeoni, tjemeni i zatiljni režanj.
Mentalna aktivnost može pomoći mozgu tijekom starenja
Jedno od mogućih objašnjenja jest koncept tzv. kognitivne rezerve. Riječ je o sposobnosti mozga da se bolje prilagodi promjenama povezanima sa starenjem i da dulje održava funkcije unatoč određenim oštećenjima.
Aktivnosti koje zahtijevaju razmišljanje – poput čitanja, rješavanja problema, kreativnih hobija, izrade rukotvorina ili čak dopisivanja porukama – mogu potaknuti mozak na rad i potencijalno pomoći u očuvanju njegovih funkcija.
Neka ranija istraživanja pokazala su i da osobe koje redovito čitaju knjige žive gotovo dvije godine dulje od onih koje ne čitaju, što dodatno podupire ideju da postoji razlika između aktivnog i pasivnog provođenja vremena tijekom sjedenja.
Istraživanje ima određena ograničenja
Autori upozoravaju da istraživanje ne može dokazati da gledanje televizije izravno uzrokuje promjene na mozgu. Jedno od ograničenja jest činjenica da su sudionici sami procjenjivali koliko vremena provode gledajući televiziju i sjedeći na poslu, što može biti manje precizno od objektivnog mjerenja.
Na rezultate su mogli utjecati i drugi čimbenici koji nisu obuhvaćeni istraživanjem – primjerice grickanje hrane tijekom gledanja televizije, konzumacija alkohola, ležanje ili drijemanje tijekom gledanja programa. Ipak, istraživanje ima značajnu vrijednost jer je sudionike pratilo gotovo četvrt stoljeća, koristilo MR snimke mozga, a rezultati su ostali dosljedni u različitim analizama.
Zato znanstvenici ne poručuju da se televizija mora potpuno izbjegavati, već sugeriraju da je važno pronaći ravnotežu – posebno uključiti aktivnosti koje potiču mozak na rad. Ako se večeras pripremate za još jedan maraton omiljene serije, možda ne bi bilo loše napraviti nekoliko pauza, ustati, prošetati ili dio vremena provesti uz neku aktivnost koja će uključiti i vaše moždane stanice.
(Ordinacija.hr)
