Istraživanje na više od milijun ljudi pokazalo je da geni imaju ulogu u osobnosti, ali objašnjavaju tek manji dio razlika među pojedincima.
Jednojajčani blizanci imaju gotovo identičan genetski materijal, a ipak mogu razviti vrlo različite osobnosti. Upravo su takvi primjeri jedan od razloga zbog kojih znanstvenici već dugo pokušavaju odgovoriti na pitanje koliko naš karakter određuju geni, a koliko okoliš i životna iskustva.
Novo, dosad najveće genetsko istraživanje osobina ličnosti pokazalo je da genetika doista ima ulogu, ali je njezin utjecaj puno manji nego što bi se moglo pretpostaviti.
Istraživači su analizirali genetske i podatke o osobnosti iz 46 skupina ispitanika, a najveća analiza obuhvatila je oko 1,14 milijuna ljudi. Usredotočili su se na takozvanih Velikih pet osobina ličnosti: ekstraverziju, ugodnost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost prema iskustvima.
Pronašli više od tisuću genetskih varijanti
Analizom genoma istraživači su tražili genetske varijante koje se pojavljuju zajedno s razlikama u osobinama ličnosti. Pronašli su čak 1260 genetskih varijanti povezanih s osobinama Velikih pet, od kojih 824 ranije nisu bile povezane s njima.
No rezultati ne znače da postoji, primjerice, jedan „gen za ekstraverziju” ili „gen za neuroticizam”. Osobnost je genetski vrlo složena, a pojedinačne genetske varijante imaju vrlo malen učinak.
– Znali smo da ćemo pronaći mnogo varijanti, što također znači da pojedinačne varijante imaju vrlo, vrlo male učinke na osobnost – objasnio je genetski epidemiolog Michel Nivard sa Sveučilišta u Bristolu, jedan od vodećih autora istraživanja. Još važnije, genetske razlike objašnjavale su samo između 7,4 i 10,6 posto razlika u osobnosti među pojedincima.
Kada su istraživači pokušali predvidjeti osobnost neke osobe samo na temelju njezinih genetskih podataka, mogli su objasniti manje od četiri posto varijacija u osobnosti. Drugim riječima, naši geni jesu dio priče, ali nikako nisu cijela priča.
Veliku ulogu imaju okoliš i iskustva
– Naši geni očito utječu na predispozicije naše osobnosti. Možemo objasniti dio tih genetskih učinaka, ali postoje i značajni utjecaji okoliša na osobnost koji zajedno objašnjavaju većinu razlika među pojedincima – rekao je Nivard.
Kako bi utvrdili koliko genetika, a koliko zajedničko okruženje utječu na osobnost, istraživači su usporedili braću i sestre te dvojajčane blizance. Oni odrastaju u sličnom okruženju, ali ne nasljeđuju potpuno iste kombinacije gena.
Pokazalo se da su genetski učinci na osobnost unutar obitelji bili gotovo jednaki onima pronađenima među nepovezanim osobama. To sugerira da razlike nisu jednostavno posljedica zajedničkog odrastanja.
Ipak, rezultati nisu bili jednaki za sve osobine. Posebno su se genetski obrasci povezani s ugodnošću razlikovali među različitim skupinama ispitanika. Istraživači smatraju da bi razlog mogle biti kulturne razlike, ali i činjenica da različiti upitnici ne mjere uvijek potpuno iste aspekte osobnosti.
Geni nisu „zapisali” tko ste
Istraživanje pokazuje da genetika može pomoći u razumijevanju načina na koji se osobnost povezuje s drugim aspektima života. Primjerice, istraživači su pronašli genetske poveznice između ekstraverzije i rizika od zaraze COVID-19 tijekom prvih godina pandemije, što bi moglo biti povezano s većom potrebom ekstrovertiranih ljudi za društvenim kontaktom.
Osobine ličnosti ranije su povezivane i s drugim ponašanjima i ishodima, poput vjerojatnosti glasovanja na izborima i dugovječnosti. No znanstvenici naglašavaju da se iz nečijeg DNK ne može jednostavno iščitati kakva je ta osoba.
– Ne bih volio da ljudi iz ovoga zaključe da genetika određuje njihovu osobnost ili da se njihova individualna osobnost može izmjeriti na temelju genoma – poručio je Nivard.
Na to koliko smo otvoreni, savjesni, društveni, emocionalno osjetljivi ili skloni suradnji, dakle, utječu geni, ali i brojni drugi čimbenici – od obitelji i kulture do životnih iskustava i okruženja u kojem odrastamo. Naša DNK može utjecati na to tko smo, ali nas ne određuje.
(Ordinacija.hr)
