Djeca između devete i dvanaeste godine traže više samostalnosti, ali kvalitetan odnos s roditeljima potreban im je kao i prije.
Djeca koja su donedavno željela biti neprestano uz roditelje i bez zadrške prepričavala sve što im se dogodilo odjednom postaju povučenija, traže više privatnosti i radije se povjeravaju prijateljima. Ta promjena, koja se najčešće događa između devete i dvanaeste godine, roditeljima može biti zbunjujuća, pa čak i bolna. No ona je uglavnom očekivan dio odrastanja.
Predadolescenti se mijenjaju tjelesno, emocionalno, kognitivno i društveno. Razvijaju samostalnost, propituju roditeljska pravila i provjeravaju koliko daleko mogu pomaknuti postavljene granice. Iako se katkad ponašaju kao da im roditelji više nisu potrebni, upravo je kvalitetan odnos u ovoj dobi važan temelj za mirniji ulazak u adolescenciju.
Kako ostati blizak s djetetom, a istodobno poštovati njegovu sve veću potrebu za samostalnošću? Child Mind Institute izdvojio je deset savjeta koji roditeljima mogu pomoći da sačuvaju povjerenje i otvorenu komunikaciju.
Ne doživljavajte udaljavanje kao odbacivanje
U ovoj se dobi djeca prirodno počinju odvajati od roditelja i sve se više oslanjati na prijatelje. Roditelji njihovo povlačenje mogu protumačiti kao osobno odbacivanje, namjerno neposlušno ponašanje ili dokaz da su izgubili bliskost koju su nekada imali.
Ipak, potreba za privatnošću dio je razvoja samostalnosti. Pokušaji da iz djeteta silom izvučete svaku informaciju mogu imati suprotan učinak i dodatno ga udaljiti. Važno je pokazati zanimanje, ali i prihvatiti činjenicu da dijete više neće podijeliti baš svaku misao i tajnu.
Odvojite vrijeme samo za dijete
Predadolescente nije uvijek lako potaknuti na razgovor, osobito ako osjećaju da roditelj istodobno provjerava poruke, radi ili razmišlja o drugim obvezama. Klinička psihologinja Laura Kirmayer zato savjetuje da jednom ili dvaput tjedno odvojite vrijeme koje ćete provesti nasamo s djetetom, uz njegovu aktivnost po izboru i bez mobitela.
Takvi trenuci ne moraju uključivati ozbiljne razgovore. Zajednička šetnja, odlazak na sladoled, vožnja automobilom ili pripremanje večere mogu stvoriti prostor u kojem će se dijete spontano otvoriti. Redovito zajedničko vrijeme jača odnos i uči dijete važnim komunikacijskim vještinama.
Manje ispitujte, više slušajte
Pitanja poput „Kako je bilo u školi?”, „Što si dobio iz testa?” i „S kim si razgovarao?” nekada su možda otvarala razgovor, ali predadolescentu mogu početi zvučati poput ispitivanja. Što roditelj postavlja više izravnih pitanja, veća je mogućnost da će dobiti samo kratke odgovore.
Pokušajte zauzeti ulogu slušatelja. Budite dostupni i prisutni, ali dopustite djetetu da samo odabere trenutak i temu razgovora. Kada vam se povjeri, nemojte odmah nuditi rješenja za svaki problem. Ponekad mu je potrebna pomoć, a ponekad samo potvrda da razumijete koliko mu je neka situacija bila teška.
Pazite koliko strogo prosuđujete druge
Djeca ove dobi vrlo pažljivo slušaju kako roditelji govore o drugim ljudima, osobito o njihovim vršnjacima. Primjećuju komentare o nečijem izgledu, odjeći, ponašanju, ocjenama ili objavama na društvenim mrežama te na temelju njih procjenjuju koliko vam se mogu povjeriti.
Ako o tuđoj pogrešci govorite izrazito kritično, dijete može zaključiti da ćete jednako reagirati i kada ono pogriješi. To ne znači da problematično ponašanje treba prešutjeti. O njemu razgovarajte smireno, bez etiketiranja osobe i katastrofičnih zaključaka.
Gledajte zajedno sadržaje koji ga zanimaju
Filmovi, serije, videozapisi i sadržaji s društvenih mreža mogu postati dobar most između roditelja i djeteta. Kada povremeno pogledate ono što dijete zanima, lakše ćete razumjeti njegov humor, uzore i teme o kojima razgovara s prijateljima.
Zajedničko gledanje pruža i prirodnu priliku za razgovor o odnosima, rodnim stereotipima, nasilju, seksualnosti i granici između zadirkivanja i ponižavanja. Umjesto dugog predavanja, postavite poneko pitanje, dopustite djetetu da izrazi mišljenje i pokušajte zadržati ležeran ton.
Ne odgađajte razgovore o seksu, alkoholu i drogama
Djeca će informacije o seksualnosti, alkoholu i drogama vjerojatno dobiti od vršnjaka, s društvenih mreža ili iz drugih internetskih izvora. Zato je važno da od roditelja pravodobno dobiju točne, njihovoj dobi primjerene informacije.
Umjesto jednog velikog i neugodnog „ozbiljnog razgovora”, bolje je voditi niz kraćih razgovora koji se prirodno nadovezuju na pitanja, sadržaje koje zajedno gledate ili svakodnevne situacije. Knjige i provjereni edukativni materijali također mogu pomoći djetetu da neke teme najprije istraži samostalno, a zatim vam se obrati s pitanjima.
Ovo je i razdoblje u kojem se intenzivnije mijenjaju tijelo i odnos prema vlastitom izgledu, a mogu se pojaviti i prvi znakovi poremećaja hranjenja. Razgovor o promjenama treba biti otvoren, smiren i oslobođen posramljivanja.
Nemojte pretjerano reagirati
Kada dijete dođe kući povrijeđeno jer nije pozvano na druženje ili je vidjelo fotografije događaja s kojeg je bilo izostavljeno, roditeljski je instinkt odmah ga zaštititi. Međutim, burna reakcija može dodatno pojačati njegovu uznemirenost.
Umjesto da odmah zovete druge roditelje ili situaciju proglasite katastrofom, najprije saslušajte dijete. Potvrdite njegove osjećaje, pomozite mu sagledati što se dogodilo i zajedno razmotrite želi li i može li nešto poduzeti. Smirena reakcija pokazuje mu da su neugodne emocije podnošljive i da ih može riješiti uz podršku.
Nemojte ni ignorirati problem
Smirenost ne znači nezainteresiranost. Roditelj koji zanemaruje rizično ponašanje, kršenje dogovorenih pravila ili ozbiljne promjene u ponašanju može djetetu poslati poruku da mu nije stalo ili da se roditelju ne može obratiti kada nastane problem.
Djeci su i dalje potrebne jasne, razumne i dosljedne granice. Važno je znati gdje su, s kim provode vrijeme i kakve sadržaje prate, ali nadzor treba prilagoditi njihovoj dobi i postupno im davati više odgovornosti. Cilj nije potpuna kontrola, nego ravnoteža između sigurnosti, povjerenja i samostalnosti.
Potičite djevojčice na sport i aktivnosti koje jačaju samopouzdanje
Samopouzdanje djevojčica može početi opadati već oko devete godine, kada postaju svjesnije društvenih očekivanja i pritisaka povezanih s izgledom. Timski sport može biti jedan od načina da razviju osjećaj kompetentnosti, pripadnosti i oslonca na vlastite sposobnosti.
Sport, naravno, neće zanimati svako dijete. Sličnu ulogu mogu imati ples, glazba, gluma, izviđači, volontiranje ili druga aktivnost u kojoj djevojčica može učiti, napredovati i graditi odnose. Ključno je pronaći okruženje u kojem njezina vrijednost neće ovisiti isključivo o izgledu ili tuđem odobravanju.
Dječacima dopustite ranjivost
Dječaci vrlo rano mogu dobiti poruku da su tuga, strah, nježnost i ranjivost znakovi slabosti. Zbog toga neki počinju skrivati osjećaje upravo u razdoblju kada im je potrebna pomoć da ih prepoznaju i izraze na zdrav način.
Dom bi trebao biti mjesto na kojem dječak smije govoriti o razočaranju, bliskosti, ljubavi i strahu bez ismijavanja. Razvijanje emocionalnog rječnika i empatije koristit će mu u prijateljstvima, partnerskim odnosima i svim drugim važnim vezama koje će graditi.
Jeste li helikopter, tigar ili svjetionik roditelj? Evo kako vaš stil odgoja utječe na dijete
Povjerenje za godine koje dolaze
Pronalaženje ravnoteže između bliskosti i samostalnosti neće uvijek biti jednostavno. Bit će pokušaja, pogrešaka i trenutaka u kojima će dijete jasno pokazati da mu roditeljski savjet nije potreban – barem ne odmah.
No ako u predadolescenciji izgradite odnos u kojem se poštuju granice, osjećaji i privatnost, djetetu ćete pružiti sigurno mjesto kojem se može vratiti bez obzira na to što mu se događa. Otvoreni komunikacijski kanali neće spriječiti sve probleme, ali mogu znatno olakšati godine adolescencije koje slijede.
Ordinacija.hr
