Iako se urinarne infekcije vežu uz žene, muškarci nisu imuni na ovaj opasan problem. Prepoznavanje znakova i započinjanje liječenja ključni su za sprječavanje komplikacija.
Infekcija mokraćnog sustava nastaje kada bakterije uđu u mokraćnu cijev i počnu se prekomjerno razmnožavati. Zbog specifične anatomije i duže mokraćne cijevi čiji je otvor udaljen od analnog područja, muškarci su znatno manje podložni upalama. Ipak, kada infekcija jednom nastupi, ona se nerijetko smatra kompliciranom jer često ukazuje na drugi zdravstveni problem i može zahvatiti prostatu. Većinu infekcija mjehura i mokraćnog sustava uzrokuje dobro poznata bakterija Escherichia coli koja se prirodno nalazi u crijevima, a kada jednom probije obranu, stvara kaos u organizmu. Mlađi muškarci rijetko pate od ovog problema, no s godinama rizik raste, pa se infekcije znatno češće javljaju kod starijih od pedeset godina starosti pacijenata, a problem treba rješavati.
Simptomi infekcije
Simptomi urinarne infekcije kod muškaraca mogu biti izrazito neugodni i značajno narušavaju svakodnevicu. Najučestaliji znakovi uključuju čest nagon za mokrenjem koji rezultira izbacivanjem male količine urina, praćen neugodnim osjećajem pečenja i boli. Urin postaje zamućen, ima jak i neugodan miris, a ponekad se mogu primijetiti i tragovi krvi, što pacijente jako prestraši. Ako se upala proširi na gornji dio mokraćnog sustava i zahvati bubrege, razvija se ozbiljno stanje poznato kao pijelonefritis. Tada se klasičnim simptomima pridružuju visoka tjelesna temperatura, groznica, mučnina praćena povraćanjem te tupa bol u leđima. Ponekad simptomi mogu sličiti upali prostate, pa bolesnici osjećaju veliku nelagodu duboko u donjem dijelu trbuha te donjeg dijela leđa.
Ako se mjehur ne prazni do kraja, zaostali urin postaje toplo okruženje za množenje bakterija. Ostali rizici uključuju prisutnost bubrežnih kamenaca koji blokiraju protok, dijabetes koji slabi opći imunitet, te dugotrajnu uporabu urinarnog katetera.
Postoji cijeli niz čimbenika koji jako povećavaju vjerojatnost razvoja ovog bolnog stanja. Kod starije populacije glavni krivac obično je benigna hiperplazija prostate odnosno njeno povećanje. Povećana prostata se obavija oko vrata mjehura i stišće ga, otežavajući slobodno otjecanje mokraće. Ako se mjehur ne prazni do kraja, zaostali urin postaje toplo okruženje za množenje bakterija. Ostali rizici uključuju prisutnost bubrežnih kamenaca koji blokiraju protok, dijabetes koji slabi opći imunitet, te dugotrajnu uporabu urinarnog katetera. Također, neunošenje dovoljne količine tekućine tijekom dana znači da pacijent rjeđe mokri, pa se bakterije ne ispiru redovito. Nezaštićeni spolni odnosi također mogu biti čest okidač za razvoj upale sluznice u osjetljivom urinarnom traktu bolesnika.
Osnova svake dijagnostike je urinokultura kojom se utvrđuje točna prisutnost i vrsta bakterija, kao i broj bijelih krvnih stanica. Antibiogram je važan jer daje podatak o tome na koji je antibiotik bakterija osjetljiva, čime se izbjegava nasumično propisivanje lijekova i smanjuje rizik od otpornosti.
Da bi liječnik uspješno dijagnosticirao upalu mjehura, saslušat će simptome i uzeti detaljnu anamnezu. Osnova svake dijagnostike je urinokultura kojom se utvrđuje točna prisutnost i vrsta bakterija, kao i broj bijelih krvnih stanica. Antibiogram je važan jer daje podatak o tome na koji je antibiotik bakterija osjetljiva, čime se izbjegava nasumično propisivanje lijekova i smanjuje rizik od otpornosti. Osnova liječenja su antibiotici, a terapija obično traje između sedam i četrnaest dana. Pacijenti terapiju moraju provesti do samog kraja, čak i ako se već nakon tri dana osjećaju zdravo. Prerano prekidanje ostavlja najotpornije bakterije na životu. Uz medikamente, pacijentima se strogo savjetuje apsolutno dramatično povećanje unosa obične vode kako bi se cjelokupni sustav isprao.
( Ordinacija.hr )
