Poštovani, molim za savjet. Imam 26 godina i od djetinjstva se borim s brojnim neurološkim problemima. Od psihičkih tegoba imam depresiju za koje pijem antidepresive i podosta se uspješno borim protiv nje. To sam i činila sve dok sam se ponadala da će sada zadnja ustanova uspijeti otkriti i potvrditi mišljenje liječnika iz inozemstva koji tvrde da imam neizliječivu rijetku bolest. Za mene bi to bio pronalazak unutarnjeg mira i dalje bi se posvetila karijeri i ostatku života, a ne lutanju po bolnicama, raznim pretragama (i po četiri različita mišljenja na jedan nalaz). Iako bi bilo neizliječiva bolest, ja bi stavila "točku na i" i bio bi kraj. No, moje nade su "pale u vodu" kada su doktori zakazali i depresija mi se pojačala, javio se očaj, jad i tuga. Također sam zamrzila liječnike, osjećam gadost iako shvaćam da nisu krivi, da su samo ljudi, ali prezirem ih iz dna duše. Molim savjet kako da si u psihi posložim da se stabiliziram, da prihvatim da vjerojatno nikad neće dijagnosticirati bolest, da ne budem neprijateljski postavljena prema liječnicima jer je cilj suradnja a ne neprijateljstvo i da naučim živjeti s bolešću? Hvala na odgovoru.