Imam brata od 34. god. S 20 g. imao je psihičku krizu s paranojom. Dijagnosticiran mu je BAP. Jedno vrijeme se liječio i bio svjestan. Otišao je od kuće i rijetko se javljao, znamo da nije pio terapiju i da je živio u manastiru, kasnije i na ulici. Nakon 5 god. vratio se ponovo da živi s majkom koja je potpuni invalid. Često je bio alkoholiziran. Upoznao je ženu 16 god. starija. Bilo je sve ok dok nije pokazao bolesnu ljubomoru. Kasnije je počeo da se parnici i tuži po sudovima. Prijavljivao je nju, članove obitelji i druge ljude. Pošto ga je ona počela odbijati, bio je ljut i agresivan prema majci. Stalno joj je tražio novac i nikad zadovoljan. Često bi plakao. Smjestili smo ga prisilno na psihijatriji. No, hoće ga pustiti nakon 10 dana. Vjerujući u sve što on kaže. Kada ja kažem šta ustvari radi, doktor kaže da nije sudac. Pitam se kako ga uopće liječe ?Jer oni ne rade da on prihvati bolest, niti znaju kako da utvrde da ima paranoju parnicenja. Nisu me zvali da razgovaramo zajedno da vidimo što i kako dalje. Kome da se obratim? Pošto je prisilno smješten, sudac mu je odredio 21 dan, a što se doktora tiče izašao bi davno. Kome da se obratim? Kako da pomognem da mi se brat izliječi? Kako bolest da prihvati?