Imam 46 godina, visok sam 187 i imam 90 kg, ali trenutno već dvije i pol godine živim u Njemačkoj. Inače sam sudionik domovinskog rata u trajanju od 1827 dana i svo vrijeme sam bio pripadnik specijalnih postrojbi. Inače sam RVI 20%. U NPB Popovača mi je dijagnosticiran PTSP 43.1. Preseljenjem u Njemačku mi se situacija i psihičko stanje pogoršalo, prvenstveno misleći na spavanje i napade tjeskobe. Uvijek imam osjećaj nekih unutarnjih prijetnji. Živim sa ženom i dvoje djece ali u posljednje vrijeme vidim da to moje stanje dosta utječe na njih. Nemam suicidalnih namjera, ali sam bezvoljan, depresivan i ništa me ne usrećuje, što god pokušao raditi. Terapiju koju sam dobivao sam prestao koristiti Misar 0,5 mg, prije god dana. Također mi učenje jezika ide teže, jer se ne mogu koncentrirati na to što čitam. Da li mi možete nekako savjetom pomoći što da učinim, kako da se ponašam kako bih popravio situaciju. I da u ovoj situaciji sam već dva mjeseca kod kuće s djecom, koja su starosti od 4 i 6 godina (ne idu u vrtić), što me dosta umara i vidim da psihički padam, a dok supruga radi. Dolaskom u Njemačku imam problema sa suprugom krevetu, jednostavno nemam erekcije ili prebrzo budem gotov.