Roman američko-hrvatskog pisca Josipa Novakovića, za domovinsko izdanje specijalno adaptiran, “1. aprila” donosi biografiju Josipa Dolinara, rođenog 1. Aprila 1948. godine čiji život počinje i protječe obilježen datumom i godinom, kao neslana šala.
No, njegov život, dojma smo, nije ni po čemu bitnom različit od života ostalih likova romana koji kao da su determinirani vremenom i prostorom u kojemu žive.
A radi se o vremenu Jugoslavije i Hrvatske, o vremenu bez Boga, ili u kojemu je Bog u ilegali, koje, stvara ljude bez duše. Zato Ivan Dolinar neće naći mira ni u onostranom životu, jer tog života u takvom sistemu i s uvjerenjima poput njegovih nema, zato na koncu romana ne može umrijeti, nego ustaje iz groba i luta svijetom kao kakvim limbom.
No, prije nego li ne-umre, Dolinar proalzi kroz sve etape klasičnog bildungsromana, pratimo njegovo školovanje u Nižegradu, malom slavonskom gradu, studiranje medicine u Novom Sadu, kunderijanski prestup koji završava izopćenjem iz akademske zajednice, robijanje na Golom otoku, povratak u provincijski Nižegrad, Dolinarova idejna zaposlenje, ljubavi, brak, sudjelovanje u ratu ‘90-ih, smrt, život nakon kliničke smrti, ne-umrlost… eno ga, još i sada luta Nižegradom.
Pogled Josipa Novakovića na ovo razdoblje je iznenađujuće distanciran, povremeno ciničan i groteskan, svakako iznenađujući za bildungsromane koji kao da pretpostavljaju stanovitu patetiku i uronjenost u likove.
Izdavač: Algoritam
S. J.