Tuga, žalost je prirodna emocija. To je onaj dio tebe koji ti dopušta da kažeš zbogom kada ne želiš reći zbogom; da izraziš – izbaciš, ispališ – tugu iz sebe kao iskustvo bilo koje vrste gubitka. Može to biti gubitak voljene osobe ili gubitak kontaktne leće.
Kad ti je
dopušteno da izraziš svoju tugu, ti je se oslobađaš. Djeca kojoj je dopušteno
da budu tužna kada su tužna, osjećaju se vrlo zdravom u tuzi i stoga kad
odrastu, obično vrlo brzo prolaze kroz razdoblja žalosti.
Djeca kojoj
govore “daj, daj, nemoj plakati” imaju velikih teškoća da zaplaču kao
odrasli. Napokon, njima su govorili cijeloga života da to ne čine. Tako oni
potiskuju svoju tugu.
Tuga koja se
stalno potiskuje postaje kronična depresija, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali
zbog kronične depresije. Započinjali su ratovi, padale su države.
Ljutnja je
prirodna emocija. Ona je sredstvo koje imaš na raspolaganju i koje ti omogućava
da kažeš “ne, hvala”. Ona ne mora biti uvredljiva i nikad ne mora
biti štetna po drugoga.
Kada djeci
dopuštaju da izraze svoju ljutnju ona razvijaju vrlo zdrav stav prema njoj kad
odrastu, i stoga obično kroz svoju ljutnju prolaze vrlo brzo.
Djeca koju su
zbog ljutnje navodili na to da se ne osjećaju dobro, i na osjećaj da ljutnja nije
dobra – da je loša stvar izražavati ljutnju i da je, ustvari, ne bi smjeli
osjećati – imat će teškoća da se kao odrasli ljudi na pravi način suoče sa
svojom ljutnjom.
Ljutnja koja
se stalno potiskuje postaje bijes, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali
zbog bijesa. Nastajali su ratovi, padale su države.
Zavist je
prirodna emocija. To je emocija koja navodi petogodišnjaka da poželi dohvatiti
kvaku na vratima kao što to može učiniti njegova sestra – ili da vozi
bicikl.Zavist je prirodna emocija koja vas navodi da nešto ponovo pokušate; da
se jače potrudite; da nastavite nastojati dok ne uspijete. Vrlo je zdravo biti
zavidan – vrlo prirodno. Kada djeci dopuste da izraze svoju zavist, ona
stvaraju vrlo zdrav stav o tome kad odrastu, i stoga obično svoju zavist
prolaze vrlo brzo.
Djeca koju su
naveli da osjećaju kako zavist nije u redu – da je loše izraziti je i da je
ustvari, ne bi smjeli osjećati – imat će teškoća da se na pravi način nose sa
svojom zavišću kad odrastu.
Zavist koja
se stalno potiskuje postaje ljubomora, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali zbog ljubomore. Ratovi su nastajali,
države su padale.
Strah je
prirodna emocija. Sva djeca su rođena sa samo dva straha: strahom od pada i
strahom od glasne buke. Svi drugi strahovi su naučeni odgovori koje je djetetu
nametnula okolina, koje su djeca naučila od roditelja. Svrha prirodnog straha
je da stvori malo opreza. Oprez je sredstvo koje pomaže tijelu da ostane živo.
On je izdanak ljubavi. Ljubavi prema Sebi.
Djeca koju su
navodili da osjećaju kako strah nije u redu, da je loše izražavati ga, i da ga
ustvari ona ne bi smjela osjećati – imat će teškoća da se na pravi način nose
sa svojim strahom kao odrasli ljudi. Strah koji se stalno potiskuje postaje
panika, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali
zbog panike. Nastajali su ratovi, padale su države.
Ljubav je prirodna
emocija. Kad se djetetu dopusti da je izrazi i da je primi normalno i prirodno,
bez ograničenja ili uvjetovanja, obuzdavanja ili nelagode, ono ne treba ništa
više. Jer, radost ljubavi, izražene i primljene na taj način, dovoljna je sama
po sebi. Ali ljubav koja je uvjetovana, ograničena, sputana pravilima i
odredbama, ritualima i ograničenjima, kontrolirana, manipulirana i zatomljena,
postaje neprirodna.
Djeca koju navode
na to da osjećaju kako njihova prirodna ljubav nije u redu – da je loše
izražavati je, i da je zapravo ne bi smjeli ni iskusiti – imat će teškoća da se
na pravi način nose s ljubavlju kao odrasli ljudi.
Ljubav koja
se stalno potiskuje postaje posesivnost, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali
zbog posesivnosti, ratovi su nastajali, države su padale.
I tako prirodne
emocije, kad ih se potiskuje, stvaraju neprirodne reakcije i odgovore. Većina
ljudi potiskuje prirodne emocije. A one su vaši prijatelji. To su vaši darovi.
To su vaša Božanska sredstva s kojima stvarate svoje iskustvo.
Ta su vam
sredstva data prilikom rođenja. Ona vam trebaju pomoći u pregovorima i
pogodbama sa životom.
“Razgovori
s Bogom, 3. “, Neale Donald Walsch, str. 28.
VBZ, Zagreb,
2000.