Svaki roditelj je poželio dobiti univerzalni prevoditelj kojim bi lako mogao shvatiti je li njihov mališan gladan, mokar, pospan ili ga nešto boli.
Japanski su stručnjaci korak do razvijanja upravo ovakvog uređaja!
Japanski su se inženjeri odlučili za pristup “kansei”
inženjeringa, što u prijevodu znači mjerenje osjećaja.
Tomomasa Nagashina s Muroran Instituta tehnologije u
Hokkaidu objašnjava kako je osnovni problem stvaranja detektora za plač beba
taj što naši najmanji ne mogu sami potvrditi što njihovi krici i dernjava
znače. Stoga su stručnjaci pristupili problemu stvarajući uzorke zvuka i
koristili statističku analizu frekvencije plača uz snagu audio spektra kako bi
klasificirali određenu vrstu plakanja. Tada su povezali određene zvukove sa
osjećajima beba koje su potvrdili roditelji.
Za sada su postigli 100-postotni uspjeh u određivanju
plakanja zbog boli i “normalno” plakanje.
Iako je još uvijek ograničena, ova bi metoda mogla jednog
dana biti izbačena na tržište u obliku elektronskog uređaja koji bi roditeljima
mogao “prevesti” što njihova beba zapravo želi.
K. Horvat
