Istraživanje sveučilišta New Saint Louis pokazalo je kako su beta blokatori nedovoljno korišteni kod pacijenata sa zatajenjem srca, kojima su ugrađeni srčani uređaji. Beta blokatori su lijekovi koji se koriste za liječenje zatajenja srca, te kod srčane aritmije i hipertenzije.
“Nekorištenje beta blokatora prije
ugradnje srčanog uređaja utječe na pacijentove šanse oporavka i preživljavanja”, kaže voditelj
studije Paul Hauptman, kardiolog i profesor interne medicine na sveučilištu
Saint Louis School of Medicine.
Korištenje beta blokatora također može eliminirati potrebu za srčanim
uređajem, jer popravlja
funkcije srca.
Studija je objavljena u časopisu Circulation: Cardiovascular Quality and
Outcomes, a analizirala je podatke o korištenju beta blokatora 90 dana
prije i 180 dana nakon ugrađivanja
srčanog uređaja. Kada je to bilo
moguće, stručnjaci su iz studije isključili podatke pacijenata su imali druge
zdravstvene probleme (npr. astmu), te nisu uzimali beta blokatore, ili zato što im je srčani uređaj ugrađen u hitnoj situaciji.
Od 2,766 pacijenata uključenih u studiji, jedna trećina nije uopće uzimala
beta blokatore 90 dana prije ugradnje
srčanog uređaja. Manje od 40 posto pacijenata beta blokatore je uzimalo u 80 posto
vremena – od 90 dana prije ugradnje
srčanog uređaja. Stručnjaci su ustanovili kako se korištenje beta blokatora
blago povećalo nakon zahvata.
“Trenutne smjernice za srčani uređaj naglašavaju važnost optimalne
terapije koja uključuje korištenje beta blokatora, prije potencijalnog
invazivnog zahvata kod pacijenta”, kaže Hauptman.
“Srčani uređaji nisu jedini
odgovor. Ugrađeni defibrilatori osiguravaju zaštitu u slučaju da srce prestane
kucati. Beta blokatori, s druge strane, predstavljaju terapiju – oni mogu spriječiti
napredak zatajenja srca.”
Iako je studija pokazala kako manje od 40 posto pacijenata koristi beta
blokatore preporučenih 90 dana prije ugradnje srčanog uređaja, nije jasan
razlog ove nedosljednosti.
“Vjerojatno se radi o sljedeća dva faktora: liječnici ne propisuju
lijekove na način na koji bi trebali, a pacijenti se ne pridržavaju savjeta. Potreban
je zdravstveni sustav koji će osigurati pacijentima optimalnu terapiju, prije
ugradnje srčanog uređaja”, zaključuje Hauptman.
D. Š.
