Prostata je žlijezda koja je smještena ispod mjehura, a mokraćna cijev prolazi kroz nju. Iako je rak prostate jedna je od najčešćih malignih bolesti muškoga spola, rjeđe je i uzrok smrti. Od ove bolesti najčešće obolijevaju stariji muškarci, no dobna se granica ipak pomaknula za čak 10 godina, tako da su sada na udaru i četrdesete godine.
“Prostata je žlijezda
koja nema nekog posebnog značenja ili funkcije. Ona daje veći dio tekućine za
spermu, kroz nju prolaze završni kanali kroz
koje prolazi sperma kao i mokraćna cijev”,
kratko nas je uputio u temu dr. Neven Kapun, spec. urologije.
Kako prepoznati simptome
raka prostate?
Neven Kapun, dr. med., spec. urolog
Nažalost, rak prostate najčešće
nema simptome. On se razvija tijekom godina. Kada su simptomi postojani, tada
je najčešće već kasno, rak se proširio. U tom slučaju simptomi su npr. pritisak
na mjehur, učestalo, isprekidano i otežano mokrenje, praćeno s krvi u urinu, akutni
zastoj urina, bolovi u kostima i dr. Kako bi se rak prostate što ranije otkrio,
potrebno je redovito, tj. jednom godišnje odlaziti na preglede i odrediti
koliko je PSA u krvi. Dobna granica za prvo kontroliranje PSA, koja
je nekada bila 50 godina, pomaknuta je na 40 godina. Posebno se
preporuča pregled onima koji su imali problema s raznim upalama prostate,
upalama mjehura ili onima koji u obitelji imaju nekoga tko je bolovao od te
zloćudne bolesti, dakle, mogući nasljedni faktor.
Koliko je česta ova vrsta
raka u muškaraca i je li velika smrtnost?
Rak prostate je najčešći rak
muškaraca u zapadnoj Europi i sjevernoj Americi. U Hrvatskoj je najučestaliji
rak pluća, a zbog promjene načina života i rak prostate mogao bi uskoro
preuzeti primat. Tokom života od ove vrste
raka oboli svaki šesti muškarac. Manji dio muškaraca koji imaju stanice raka u
svojoj prostati oboli od manifestne bolesti. Samo deset posto njih umrijet će od
posljedica te bolesti, što znači da je danas postotak izlječenja jako velik. Rano otkrivanje donosi
gotovo stopostotno izlječenje. Vrlo je važno doći što ranije. Ipak, studije
pokazuju da skrining nije uvijek dobro riješenje, već na pretrage trebaju
dolaziti ljudi koji imaju neke tegobe. Krvna pretraga PSA (prostata specifični
antigen) je kod raka prostate povišena. No, povišenje je prisutno i kod
povećane prostate i kod upale.
Kako onda zapravo posumnjati
na rak prostate?
Svaki urolog trebao bi
prepoznati mogućnost raka kod pregleda i uputiti pacijenta na daljnje pretrage.
Normalan PSA je do 2,5. Nekada PSA može biti i jako nizak, a da je rak prostate
ipak postojan, a nekada veliki PSA ne mora značiti prisutnost raka. Tako se,
osim pretrage PSA obavezno radi i pregled prostate prstom. Ako je rak prisutan,
prostata na opip zna biti tvrda ili neoštro ograničena od okolice. Također se
radi i ultrazvuk kroz debelo crijevo, što je osnova za daljnje postupke. Ukoliko
je PSA povišen, radi se biopsija, uzimaju se uzorci iz prostate koji se šalju
patologu koji pod mikroskopom postavlja dijagnozu. Biopsija može biti bolna pretraga, s određenim rijetko i težim komplikacijama
pa je potrebno pametno odlučiti kada ju raditi, i po mogućnosti uz lokalnu
anesteziju.
Koje su metode liječenja i
imaju li posljedica u daljnjem životu?
Rak prostate kod mlađih
muškaraca (do 70 god.) kod kojih je bolest ograničena na samu prostatu rješava
se najčešće operativnim zahvatom. Kod starijih muškaraca češće se 
odlučujemo za
zračenje. A postoji i metoda aktivnog praćenja pacijenta. I kod tih se pacijenta životni vijek procjenjuje na čak deset
godina. U uznapredovaloj bolesti liječimo pacijenta kemijskom ili kirurškom
kastracijom. Novi kemoterapeutici također daju nadu za još bolje rezultate
liječenja. Nakon operacije život se često
mijenja, no to ovisi i o godinama operiranog. Prije je češće dolazilo do bježanje
urina, danas se ta komplikacija pojavljuje rijetko. Može se liječiti dodatnom
operacijom ili lijekovima. Problem s erekcijom je češći jer se živčani snopovi nalaze blizu prostate. Ti
su živci vrlo nježni, a tijek im nije uvijek isti, pa prilikom operacije, i kod najvrsnijih
kirurga, može doći do oštećenja živaca. Povratak erekcije
se može postići uz pomoć tableta ili injekcija. Statistike pokazuju da od deset
operiranih, dvojica imaju urednu erekciju, a veći dio njih može uspješno lijekovima
riješiti problem s erekcijom.
Spomenuli ste u jednom od
prethodnih pitanja kako bi načinom života ovaj rak mogao postati sve češći.
Koliko i u kojoj mjeri možemo to pokušati spriječiti?
Prehrana, vanjski utjecaji,
način života i drugi čimbenici uvelike utječu na razvijanje raka prostate. Dobar
primjer za to su Kinezi koji su se zdravo hranili, pa tu vrstu rako gotovo nisu
imali. Promjenom životnog prostora i prehrambenih navika, sada obolijevaju
gotovo kao Amerikanci. Također, ova vrsta raka zabilježena je u većem broju kod
crnaca, manje kod bijelaca. Svakako savjetujem pacijentima zdravu prehranu bogatu
povrćem, posebno rajčicom. Zeleni čaj, selen i losos dobri su za preventivu
bolesti.
Je li u Hrvatskoj svijest po
ovom pitanju dobro razvijena?
Da, sve više i sve mlađi
muškarci javljaju se na preglede, no nije na odmet o tome više i češće
razgovarati, kao ni ponavljati da je rano otkrivanje ove vrste raka osnova uspješnog
liječenja. U prilog svijesti u Hrvata po ovom pitanju govori i činjenica da sve
više muškaraca ima dijagnosticiran rak prostate, što ne znači da ih ima više no
prije, nego se kultura posjeta urologu znatno povećala.
Ivana Grbavac
