Zbog sumnje da pojedine serije mlijeka određenih proizvođača sadrže povećanu koncentraciju aflatoksina M1, Ministarstvo poljoprivrede povuklo ih je s tržišta kako bi se zaštitili potrošači. Također, Ministarstvo je istaknulo kako nema razloga za zabrinutost, budući da se radi o minimalnim odstupanjima od propisanih. No, znate li što su uopće aflatoksini?
Najpoznatiji toksini
Aflatoksini su, kao što im i samo ime kaže, toksični
 spojevi. Nastaju kao produkt metabolizma gljivica,
 točnije plijesni roda Aspergillus, pa se prema tome nazivaju još i mikotoksinima
 (grč. mýkes – gljivica). Radi se o vjerojatno najpoznatijim i
 najistraženijim toksinima na svijetu, a ljudima su zanimljivi budući
 da se povezuju s mnogim bolestima kod domaćih životinja i ljudi. Razlog njihove
 istraženosti je taj što aflatoksini pokazuju mutagena, kancerogena i
 teratogena svojstva. Ukoliko je organizam izložen ovim spojevima
 tijekom duljeg vremena, čak i u malim količinama, mogu biti opasni za ljudsko
 zdravlje.
Iza naziva aflatoksin krije se nekoliko
 spojeva slične kemijske strukture, od kojih se B1 smatra
 najopasnijim.
Purani su prvi stradali
Ovi spojevi su otkriveni 1960. godine
 kada je na engleskim farmama u samo nekoliko mjeseci uginulo više od 100 000
 purana. Nova bolest nazvana je imenom Turkey X disease (hrv. X bolest
 purana). Međutim, nije prošlo puno vremena te se uvidjelo da bolest nije
 ograničena samo na purane – zahvatila je patke i fazane. Temeljita
 istraga bolest je povezala s hranom koju su životinje jele – brazilskim
 orahom (Bertholletia excelsa). Pokazalo se da orah ubija i
 druge životinje na isti način kao i purane. Vrlo brzo je otkriveno da se radi o
 gljivicama i to vrsti Aspergillus flavus.
 Prema njoj su aflatoksini i dobili ime – A. flavus = Afla.
Orašasti plodovi su najčešće kontaminirani
A. flavus, zajedno s još jednom vrstom
 istog roda, A. parasiticus, u najvećoj su mjeri odgovorne za
 aflatoksine. Uz povoljnu temperaturu i vlažnost zraka ove
 plijesni rado rastu na različitim vrstama kao što su kikiriki, suho
 voće, orašasti plodovi (bademi, orasi, pekan orasi, pistacija, brazilski orasi)
 te začini i žitarice (najčešće kukuruz). Također, ovi spojevi se mogu
 naći i u proizvodima životinjskog podrijetla – mlijeku i mesu.
 Do toga dolazi ukoliko je hrana kojom su se životinje hranile bila njima
 kontaminirana.
Proizvodnja aflatoksina je optimalna pri
 relativno višim temperaturama pa je prema tome i najveća opasnost od
 kontaminacije u toplim i vlažnim klimatskim područjima. Ipak, iako se
 tropske i suptropske regije Afrike, Azije i Južne Amerike smatraju
 problematičnim područjima, aflatoksini se mogu pronaći i u umjerenim
 područjima Sjeverne Amerike i Europe.
Posljedice za životinje i ljude
Kakve će biti posljedice kontaminacije toksinima
 kod životinja ovisi o mnogo faktora – vrsti životinje, dobi,
 spolu i prehrani. Istraživanja su pokazala da su mlađe životinje
 podložnije ozbiljnijim posljedicama, iako ni starije nisu imune na
 aflatoksine. Posljedice mogu varirati od gastrointestinalne disfunkcije i
 smanjene reproduktivnosti do anemije i žutice. Ipak, aflatoksini u
 organizmu najviše utječu na jetru.
Kod ljudi duga izloženost aflatoksinima dovodi do
 visokog rizika za razvitak raka jetre, ali izloženost ovim
 spojevima najopasnija je za djecu budući da može dovesti do
 zaostataka u razvoju.
Prevencija
Jedina mogućnost borbe protiv ovih opasnih
 spojeva jest prevencija, i to prevencija prilikom uzgoja hrane.
 Tijekom sakupljanja i skladištenja hrane potrebno je voditi se smjernicama uz
 pomoć kojih se prisutnost štetnih plijesni i aflatoksina minimalizira. Glavni
 faktori o kojima ovisi hoće li se plijesan razviti su temperatura i vlaga.
 Ukoliko se o njima vodi računa, problema ne bi trebalo biti.
Isto tako, treba spomenuti da postoje
 istraživanja koja su pokazala kako određene bakterije mliječne kiseline mogu
 ukloniti znatne količine mikotoksina iz mlijeka, što je ohrabrujući
 podatak.
Za kraj, obzirom na opasnosti aflatoksina, pohvalno
 je što su nadležna ministarstva u susjednoj BiH kao i kod nas pravovremeno
 reagirala.
Izvor: Biologija.com.hr




