Kada smo svjesni svojih relacijskih potreba, možemo ostvarivati kvalitetnije odnose s drugim ljudima, možemo biti svjesniji svojih osjećaja, ponašanja i motivacije zašto se ponašamo kako se ponašamo. Također, možemo bolje razumjeti i prepoznati ponašanje druge osobe.
Svima nam je poznato da imamo
biološke potrebe. Potrebe za preživljavanjem i fizičkom sigurnošću opisao je
Abraham Maslow i na svakodnevnoj bazi te potrebe su nam lako prepoznatljive.
Relacijske potrebe su emocionalne potrebe koje se razvijaju kroz interakciju s
drugim ljudima i prisutne su kod svih ljudi. Za razliku od bioloških potreba,
relacijskih potreba često nismo svjesni.
Relacijske potrebe su prisutne
tijekom čitavog života, no naše sazrijevanje može utjecati na njihov
intenzitet. Relacijske potrebe nam omogućavaju da smo povezani s drugim ljudima
te da njegujemo i razvijamo emocionalnu privrženost s njima.
Richard Erskine identificirao je
osam najčešćih relacijskih potreba:
- Potreba
za osjećajem sigurnosti: da bi se osjećali sigurno u odnosu s drugom
osobom, trebamo imati osjećaj da smo sigurni i zaštićeni da budemo ono što
jesmo, da se izrazimo na mnogo različitih načina bez straha od ismijavanja,
kritiziranja, posramljivanja. U takvom odnosu, ne gubimo poštovanje i
njegovanje od druge osobe, već dobivamo poruku da smo prihvaćeni, normalni, te da
su naši osjećaji i potrebe OK. - Potreba
da se bude vrednovan i cijenjen kao važna osoba: to je potreba da nas druga
osoba cijeni, poštuje, te da smo vrijedni primarno zbog onoga kakvi jesmo, a ne
zbog onoga što činimo. To je potreba da nas drugi prepoznaju i razumiju, te da
vide da su naše potrebe legitimne, a ne izmišljene i odraz našeg
dramatiziranja. - Potreba
za prihvaćanjem od stabilne, pouzdane osobe – kada primamo poruke od
roditelja, odgajatelja, učitelja, drugih važnih osoba da je OK da se ugledamo
na njih, te da će nam pružiti zaštitu, ohrabrenje ili informaciju kada nam je
to potrebno, tada će nam ova potreba biti zadovoljena. - Potreba
za zajedničkim iskustvom ili potvrdom – to je potreba da budemo u blizini
osobe koja je doživjela slično iskustvo kao i mi, što nam pruža osjećaj da nas
ta osoba može razumjeti. - Potreba
za samo-definicijom – ovo je potreba za jedinstvenošću te da nas druga
osoba prihvati kao takvu. Djeca koja odrastaju u okolini s visokim zahtjevima
ili koja imaju puno pravila koje moraju poštivati bez postavljanja pitanja,
teže imaju priliku da se samo-definiraju. - Potreba
da se utječe na drugog – to je potreba da se utječe na drugog na neki
način; primjerice da se utječe na njegovo razmišljanje, ponašanje ili da na
emocionalno doživljavanje. No osim samog utjecaja, važno je da ta druga osoba
prizna naš utjecaj na nju. - Potreba
da druga osoba inicira kontakt – ova potreba se odnosi na to da druga osoba
ponekad inicira kontakt s nama. Kada mi uvijek trebamo prvi inicirati kontakt,
primjerice nazvati, predložiti odlazak u kino i sl., tada će u tom odnosu vrlo
vjerojatno postojati osjećaji povrijeđenosti i određena količina zamjeranja što
je tako. - Potreba
za izražavanjem ljubavi – svi imamo potrebu da izrazimo ljubav i brigu za
drugu osobu, te da nam se taj oblik izražavanja ljubavi potvrdi od strane druge
osobe. Ljubav se može izraziti na puno različitih načina primjerice:
zagrljajima, poljupcima, zahvalnošću, posvećivanjem pažnje, provođenjem
zajedničkog vremena, smišljavanjem iznenađenja, pripremanjem jela i sl. Kada je
naš način izražavanja ljubavi prepoznat, osjećamo se ispunjenim i vrednovanim.
Ali kada naše izražavanje ljubavi ostane često neprepoznato, odbijeno ili
smatrano nevažnim, tada se osjećamo neprihvaćenim, te može dovesti do toga da
se postepeno emocionalno udaljavamo od te osobe.
Što kada relacijske potrebe nisu zadovoljene?
Kada smo svjesni svojih
relacijskih potreba, možemo ostvarivati kvalitetnije odnose s drugim ljudima,
možemo biti svjesniji svojih osjećaja, ponašanja i motivacije zašto se ponašamo
kako se ponašamo. Također, možemo bolje razumjeti i prepoznati ponašanje druge
osobe.
Kada relacijske potrebe nisu
zadovoljene, one postanu intenzivne te osoba doživljava različite neugodne
osjećaje. Primjerice, osoba može osjećati prazninu, čežnju, usamljenost,
gubitak energije, nade, postati tužna ili depresivna. S druge strane, neki
ljudi će reagirati frustrirano, ljutito ili čak agresivno jer im nisu
zadovoljene relacijske potrebe. Osim toga, osoba može razviti vjerovanje da “nitko nije uz nju”, “da nema smisla truditi se” ili da se “nikom ne može
vjerovati”.
U psihoterapijskom procesu,
nastoji se podići svjesnost klijentu koje relacijske potrebe mu nisu
zadovoljene te na koji način ih može zadovoljiti kako bi ostvarivao potpunije
odnose s drugim ljudima.
Autorica teksta:
Tatjana
Gjurković, dipl. psiholog i psihoterapeut
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)