Iza mlade Vande Winter već je veliki broj kazališnih uloga, dvije nagrade Hrvatskog glumišta te jedan Grand Prix festivala “Oni dolaze”. Ova kreativna glazbenica i glumica školovala se na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a trenutno ju možete gledati u ulozi Lane u dramskoj seriji “Stella”.
Vanda našim čitateljima otkriva detalje vezane uz ulogu Lane te najavljuje skori izlazak novog studijskog albuma u izdanju Yammat Recordsa.
U osnovnoj školi su vas prepoznali u razredu kao “onu koja najbolje slika”, nerijetko ste konkurirali i na Lidranu. Kako ste i kada otkrili svoj glazbeni talent?
Odmalena sam kroz igru sudjelovala u plesnoj i folklornoj grupi, a svoje sam glazbene predispozicije počela doživljavati ozbiljnije nakon nastupa u dječjoj TV-emisiji posvećenoj mladim talentima. Neočekivane pozitivne reakcije moje okoline, a koje su odjednom popratile taj nastup, poduprle su me u vjeri i potaknule da krenem na prve satove pjevanja. Brzo sam napredovala i kroz iskustva koja su uslijedila, počela sam uviđati da glazba postaje moje životno opredjeljenje.
Koji su trenutni planovi vezani za glazbenu karijeru? U pripremi je novi album?
Iako je od mog debitantskog singla prošlo već 11 godina, zahvaljujući studiju glume i obvezama proizišlim iz odabira da se posvetim i potpuno novoj, ponešto drugačijoj karijeri – onoj kazališne glumice, veselim se tome što upravo radim na finalizaciji materijala za svoj prvi solistički album. Nakon singlova “Sjena”, “Ista priča” i “Fijasko”, u pripremi je i četvrti najavni single “Osjećaj” za koji idući tjedan snimamo i video. Moji suradnici i ja uživamo u kreativnoj igri i dajemo si vremena. Ravnamo se isključivo željom i potrebom da kroz produkciju i tekstove publici ponudimo naše autentično viđenje glazbe i jedva čekamo izlazak albuma koji će biti objavljen uskoro u izdanju Yammat Recordsa.
Kako se nakon stalnog angažmana u kazalištu Komedija snalazite na setu kao Lana u glazbeno-dramskoj seriji Stella?
Budući da sam u svom dosadašnjem radu koji obuhvaća moj matični teatar, ali i druga zagrebačka kazališta, skupila dosta iskustva u okviru glazbenih predstava, nastupajući u Stelli svoje sam stečeno znanje jednostavno prenijela u novi medij. Iako mi rad pred kamerom nije bila nepoznanica jer sam diplomirala u filmskoj klasi Vinka Brešana, te u međuvremenu zaigrala u nekoliko kratkih igranih filmova, ovaj, za naše prilike novi, žanr pružio mi je mogućnost daljnje profesionalno-zanatske nadogradnje. Setovi su nam se razlikovali ovisno o lokaciji i vremenu u kojem smo snimali, s tim da uobičajeni radni dan traje 12 sati. Katkad smo tako snimali od šest u jutro, a katkad bih na set dolazila u jedan u noći, ovisno o potrebama scenarija, ali i drugim obvezama sudionika.
Razlikovale su se i igrane scene od glazbenih brojeva za koje je trebalo raditi posebne pripreme, koreografske probe i prethodno snimiti vokal u tonskom studiju, kako bi se dobilo na brzini i kvaliteti. Sve u svemu, bilo je tu dosta posla i zahtjevnih zadataka s kojima je trebalo ići u korak, no uz pomoć dobrog vodstva, kreativnog i organizacijskog, radili smo s entuzijazmom i vjerujem da sada smijem reći – došli do cilja. Visoka gledanost koja nas prati iz epizode u epizodu potvrdila nam je da se naš trud isplatio i na tome možemo biti samo zahvalni.
Koja vam je omiljena knjiga i zašto bi je preporučili našim čitateljima?
Obožavam čitati. Volim sve od ruskog realizma do fantasy žanra. Zaljubljenik sam u bajke i ideale, a budući da živimo u surovom svijetu, literatura je, uz neke meni drage ljude, postala moja neizostavna “moralna vertikala”. Čitam obično na kraju dana, prije spavanja, kad sam pozavršavala obveze i kad sam opuštena. Romani koji su nedavno na mene ostavili dojam su Hosseinijevi “Gonič zmajeva” i “Tisuću sjajnih sunaca“, preporučila bih ih svakome tko traži odgovor na pitanje što je uistinu – ljubav.
Volite li putovati? Koje vam je omiljena destinacija?
Volim putovati, ali posljednjih godina ne putujem izvan regije. Odnosno, putujem poslovno, a privatni turistički aranžmani s kojih se na koncu i ponese najviše uspomena, pali su mi u drugi plan. Htjela bih da se to ubuduće promijeni, jer želim vidjeti Irsku, Skandinaviju, Portugal…
Koje je vaše tajno oružje protiv stresa? Kako se opuštate?
Sama uz knjigu, doma kod svojih roditelja, ili u društvu onih koji me dobro poznaju. Volim crtati ili jednostavno raditi bilo što, uz preduvjet da pritom nigdje ne žurim i nemam unaprijed zadan raspored koji me primorava na svoj ritam.
Ana Abrahamsberg
