Kao i u drugim dijelovima probavnog trakta, i u jednjaku mogu nastati različiti dobroćudni (benigni) ili zloćudni (maligni) tumori.
Benigni su tumori rijetki, čine tek oko 1% od svih tumora jednjaka. Najčešće su mali i bez značajnijih simptoma. Prema tipu građe, ovi tumori mogu nastati iz bilo kojeg tkiva jednjaka (leiomiomi, lipomi, hemangiomi, fibromi, miksomi, papilomi, adenomi, neurinomi…).
Najčešći maligni tumor jednjaka je karcinom (rak), a rjeđi su limfomi (tumori bijelih krvnih stanica) i leiomiosarkomi (tumori glatkih mišićnih stanica). U jednjak se mogu proširiti i tumori iz neposredne okoline (pluća, bronh, štitnjača, itd.) ili metastazirati tumori iz udaljenih sijela (melanom, karcinom dojke…), no to čini tek oko 3% tumora jednjaka.
Karcinom jednjaka
Karcinom jednjaka je maligni tumor s brzom tendencijom širenja u okolinu i ranim metastaziranjem u udaljene organe. Epidemiološki podaci ukazuju da mu je učestalost u porastu. Češći je u muškaraca nego u žena (5-7 puta),u osoba starijih od 60 godina, te u ljudi nižeg socio-ekonomskog statusa.
Incidencija karcinoma jednjaka u svijetu je poprilično različita. Ona u zemljama Dalekog istoka prelazi 100/100.000 stanovnika, dok u Hrvatskoj u prosjeku iznosi oko 7/100.000.
Karcinom se može pojaviti bilo gdje u jednjaku. Može izgledati kao suženje jednjaka, kao zadebljanje poput polipa ili kao defekt (rana) zadebljalih rubova. Po histološkom tipu može se podijeliti u planocelularni i adenokarcinom. Dok učestalost, prije češćeg, planocelularnog karcinoma uglavnom stagnira, učestalost adenokarcinoma je u zapadnim zemljama i u SAD-u u značajnom porastu, čak i više od 200% u posljednjih 30-tak godina.
Čimbenici rizika za nastanak karcinoma jednjaka
Istraživanja su pokazala da su čimbenici rizika za nastanak planocelularnog karcinoma jednjaka, pušenje i dugotrajno konzumiranje većih količina alkoholnih pića, kao i hrana bogata mastima, a siromašna proteinima. Nastaje najčešće u gornjoj i srednjoj trećini jednjaka.
Za adenokarcinom jednjaka se pretpostavlja da jedan od najvažnijih čimbenika može biti dugotrajni gastroezofagealni refluks (GERB) s posljedičnom promjenom stanica epitela donjeg dijela jednjaka, poznatom kao Barrettov jednjak. Radi se o stanju u kojem je kraći ili duži odsječak sluznice jednjaka iznad kardije, zamijenjen želučanom sluznicom, u kojoj se može biopsijom dokazati i sluznica nalik crijevnoj (intestinalna metaplazija).
Koji su simptomi karcinoma jednjaka?
Teško je odrediti početak bolesti. Ona počinje podmuklo, tako da se pri pojavi prvih simptoma, tumor najčešće već značajno proširio.
Alarmantni su simptomi – oni zbog kojih bi se svaka osoba morala što prije javiti liječniku:
otežano gutanje (disfagija) – javlja se jer tumor ometa osnovnu funkciju jednjaka – prolazak hrane.
povraćanje (regurgitacija) uzete hrane,
gubitak težine – posebno ako je značajan (više od 10 posto ukupne tjelesne težine),
povraćanje krvi
razvoj anemije
Uz ove alarmantne simptome, bolesnici često navode:
- žgaravice,
- curenje sline,
- neugodni zadah iz usta,
- bol u prsima koja nije povezana s jelom i obično se širi u leđa
- kašalj koji je izazvan gutanjem – upozorava na lokalno širenje tumora u dušnik, sa mogućim nastankom otvorene komunikacije – tzv. traheoezofagealne fistule.
U početnom stadiju karcinom jednjaka obično ne daje nikakve simptome. Simptom otežanog gutanja se zbog elastičnosti stijenke jednjaka javlja tek kad se širina jednjaka, koja iznosi oko 2 cm, suzi na polovicu ili čak trećinu. Prvo se javljaju smetnje pri gutanju krute, potom polukrute i konačno tekuće hrane i sline.
Većina pacijenata se javi na pregled u simptomatskoj fazi bolesti, i to skoro tri četvrtine bolesnika, s otežanim i bolnim gutanjem.
Gubitak na težini se javlja u preko 50% slučajeva. Otežano disanje, gušenje, kašalj, promuklost i bol u grudima ili leđima se javljaju rjeđe i znakovi su već uznapredovale bolesti. Povećane limfne žlijezde na vratu, povećana jetra i pleuralni izljev ukazuju na metastatsku bolest.
Nažalost, za sada ne postoji prihvaćena metoda za rano otkrivanje karcinoma jednjaka, mada se u zemljama visokog rizika, kao što je Kina, stanovništvo preventivno, pregledava endoskopski.
Kako se dijagnosticira adenokarcinom jednjaka?
Testovi probira ne postoje. U bolesnika kod kojih postoji sumnja na karcinom jednjaka treba što prije učiniti endoskopski pregled s uzimanjem uzoraka za histološku i citološku analizu. Rentgenski pregled jednjaka barijevom kašom često je također potreban jer može odrediti dužinu suženja, posebno kada je lumen tako sužen da se endoskopom više ne može proći.
Nakon postavljanja dijagnoze karcinoma treba učiniti CT (MSCT) toraksa i abdomena radi utvrđivanja proširenosti tumora, kao i endoskopski ultrazvuk (EUS) radi određivanja dubine prodora tumora u sam jednjak i zahvaćenosti okolnih struktura i limfnih čvorova. Ovisno o tim nalazima određuje se terapija, a moguće je predvidjeti i prognozu. Uvođenje pozitron emisione tomografije (PET) u kliničku praksu omogućilo je otkrivanje primarnog tumora, metastatskih limfnih žlijezda i udaljenih metastaza koje nisu bile dostupne CT pregledom ili EUS-om.
U okviru cjelokupne obrade nužno je učiniti i osnovne laboratorijske pretrage krvi.
Liječenje karcinoma jednjaka
Kada se jednom postavi dijagnoza karcinoma jednjaka, neophodno je odrediti stadij bolesti, odnosno veličinu tumora, prisustvo uvećanih limfnih žlijezda i metastaza, kako bi se odredila najoptimalnija terapija za svakog bolesnika.
Liječenje ovisi o stadiju tumora, veličini, lokalizaciji i bolesnikovim željama (mnogi izbjegavaju agresivno liječenje).
U, nažalost, rijetkih bolesnika s malim karcinomom koji je zahvatio samo sluznicu, bez dubljeg prodora i bez širenja u lokalne limfne čvorove, tumor se može odstraniti i endoskopski, tzv. endoskopskom submukoznom disekcijom.
Ostali bolesnici s ograničenim karcinomom koji se nije proširio izvan stijenke jednjaka dobro reagiraju na uobičajenu kiruršku resekciju, bez potrebe za dodatnom kemoterapijom ili zračenjem. Oni s većim proširenjem tumora imaju slabo preživljavanje ako se liječe samo kirurški.
Preživljavanje je bolje ako se kirurški zahvat kombinira sa zračenjem i kemoterapijom, što je moguće provesti prije operacije (neoadjuvantno), kako bi se smanjila tumorska masa, ili iza operacije.
Bolesnike koji nisu u stanju podnijeti operaciju ili one koji na nju ne pristaju, treba podvrgnuti kombiniranom liječenju, kemoradioterapiji i zračenju. Naime, zračenje i kemoterapija zasebno, slabo su učinkoviti.
Bolesnike s proširenim tumorom koji je već metastazirao i koji nisu podobni za operativni zahvat, treba liječiti tzv. palijativnim metodama – proširenjem (rekanalizacijom) suženog jednjaka, najčešće endoskopskim, ali moguće je i kirurškim putem. Nakon toga se, da bi se spriječilo ponovno tumorsko zatvaranje jednjaka, u jednjak može uvesti proteza (stent). Ovom se metodom omogućava bolesniku peroralnu prehranu. Ako to nije moguće, bolesnike treba hraniti putem postavljanja cijevčice kirurškim ili endoskopskim putem kroz kožu trbuha direktno u želudac (tzv. poerkutanom gastrostomom).
Nutritivna potpora enteralnim i parenteralnim pripravcima može poboljšati stanje bolesnika, a bol, ako postoji, treba liječiti analgeticima, od uobičajenih pa sve do opijata.
Prognoza
Prognoza najviše ovisi o stadiju bolesti, ali konačno preživljavanje je loše (petogodišnje – manje od 5%), jer se većina tumora otkriva u uznapredovaloj fazi. Bolesnici s karcinomom ograničenim samo na sluznicu (mukozu) pokazuju 80%–tno petogodišnje preživljavanje, što pada na manje od 50% kad je tumor probio sluznicu (zahvatio submukozu), manje od 20% u slučaju kada je tumor ušao u mišićni sloj, a samo 7% ako je zahvaćena cijela stjenka i okolne strukture, odnosno manje od 3% kod prisutnih udaljenih metastaza.
Prevencija
Prehrana i način života igraju veliku ulogu u prevenciji karcinoma jednjaka. Najveći rizični čimbenici su pušenje, alkohol, konzervirana hrana, hrana s puno začina i malo bjelančevina. Izbalansirana prehrana jedan je od mogućih načina prevencije karcinoma jednjaka. Važno je svakodnevno konzumirati voće i povrće i izbjegavati jako vruće napitke.
Prestanak pušenja i konzumiranja alkoholnih pića može smanjiti pojavnost planocelularnog karcinoma jednjaka. Bolesnici kojima je dijagnosticiran Barretov jednjak i koji imaju povećani rizik od nastajanja adenokarcinoma jednjaka, zahtijevaju intenzivno i dugotrajno liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB-a) i endoskopsko praćenje u 3 do 12–mjesečnim intervalima ovisno o histološkom nalazu, stupnju intestinalne metaplazije i displazije.
Foto: Shutterstock
